LUKAVAC, Global ispat koksna industrija Lukavac (GIKIL) svjetsku ekonomsku krizu počela je osjećati još prije pet mjeseci, ali je ona ovih dana menadžmentu donijela najveće probleme i potpuno zaustavila izvoz koksa.
Usljed smanjenog plasmana na inostrana tržišta GIKIL je prošle godine ostao bez 69 miliona dolara planiranih prihoda. Zbog alarmantne situacije i mogućnosti potpune obustave proizvodnje, što bi neminovno dovelo i do otpuštanja oko 1.000 radnika, čelnici GIKIL-a su od Vlade Tuzlanskog kantona zatražili pomoć u reprogramu dugova, zamrzavanju tekućih obaveza i oslobađanju obaveza davanja bankarske garancije za plaćanje carina i PDV-a.
“Ekstremna situacija se može desiti ako ne dobijemo pomoć. To znači potpuno zaustavljanje proizvodne jedinice, a vrlo je jasno šta bi se dogodilo s radnicima. Mi ne želimo da se to desi i zbog toga tražimo pomoć od svih koji nam mogu pomoći u ovoj državi”, kaže generalni direktor GIKIL-a Guntupali Jaganadam.
GIKIL je većinu svog koksa izvozio u Srbiju i Veliku Britaniju, odnosno firmama “U.S. Steel Smederevo” i “Corus”. Problemi su nastali kad su, uprkos ranijem dogovoru, iz tih preduzeća otkazali narudžbe koksa u vrijednosti oko 66,8 miliona dolara. Uz to za oko 2,5 miliona dolara smanjena je isporuka hemijskih proizvoda i nusproizvoda koksa.
“Oni nisu mogli prodati svoj čelik zbog svjetske ekonomske krize i zato nisu uzimali naš koks. To nam je stvorilo pritisak kada su u pitanju isplata plata i poslovni troškovi. Ako ne dobijemo pomoć, Fabrika anhidrida maleinske kiseline može da radi još nekoliko mjeseci, a postoji opasnost za koksaru i Fabriku đubriva”, kaže Jaganadam.
Koksna baterija u GIKIL-u trenutno radi na tehničkom minimumu, a u ovoj fabrici uskladišteno je oko 60.000 tona koksa koje trenutno nemaju kome prodati. Iako postoje najave prodaje manje količine u Tursku i Pakistan, to preduzeću iz Lukavca neće mnogo značiti, jer je trenutna cijena koksa na tržištu dvostruko manja od cijene kada su zalihe proizvedene.
Zamjenik generalnog direktora GIKIL-a Faik Buševac navodi da veliki problem predstavlja obaveza davanja bankarske garancije za plaćanje carina i PDV-a za uvezeni ugalj, te su od vlasti Tuzlanskog kantona tražili da utiče na Vladu FBiH i Upravu za indirektno oporezivanje BiH da budu oslobođeni te obaveze.
“Mi moramo dati garanciju od dva miliona KM za uvoz uglja, a to smo do sada rasterećivali izvozom koksa. Pošto sada koks skoro i ne izvozimo, a ugalj nam treba za minimalnu proizvodnju imaćemo problem s uvozom uglja”, pojasnio je Buševac.
U GIKIL-u strahuju od prestanka rada koksne baterije, jer je za njeno ponovno pokretanje potrebno nekoliko miliona KM.
Koksara na izdisaju
