BANJALUKA , Po odsluženju redovnog vojnoga roka, tada dvadesetjednogodišnji Marko Knežević, na temeljima porodične tradicije u Trnu, kod Laktaša, osniva malu zanatsku radnju, koja se danas, petnaestak godina poslije, mjeri višemilionskim kapitalom.
“U periodu građevinskog zamaha u Banjaluci to je bila veoma tražena djelatnost i već 2007. godine smo osnovali ‘Parket centar’, prvi takav u BiH, i uselili u ovu zgradu gdje smo danas. Radi se o jedinstvenom centru gdje nudimo sve vrste parketa, laminata i svih mogućih drugih pratećih materijala, kao i uslugu montaže”, počinje priču Knežević.
Zgrada s pratećim objektima i halom, koje pominje, prije nekoliko godina bili su procijenjeni na dva miliona KM. Na samom početku najveći poblem, kako kaže, u namjeri da odskoči i izgradi ono što je danas i uspio, bilo je neuređeno tržište. Nažalost, isti problemi ga prate i danas.
“Najveći problem je nesprovođenje zakona kada su u pitanju sudski sporovi, koji traju tačno onoliko koliko treba tom nekom da osnuje prevarantsku firmu, izvuče sav kapital iz postojeće s kojom ste u sporu i kada na kraju i dobijete sudski spor, pravosnažne presude postaju toalet-papir. Takvih slučajeva imamo toliko da kada bi bili pozitivno riješeni do kraja naše preduzeće ne bi imalo nikakvih problema za normalno funkcionisanje, a ovako ih svakodnevno imamo”, ističe Knežević.
Ono na šta je ponosan je to da svim radnicima redovno isplaćuje plate, kao i rate za kredite, te porez i obaveze prema državi, dok je, kako kaže, dobavljačima dužan samo onoliko koliko je dogovor.
“Još jedan od problema s kojima se susrećemo je siva zona ekonomije, a taj problem bi država trebalo da riješi. Interesantan je podatak da smo mi jedino preduzeće na ovim prostorima kojem je osnovna djelatnost montaža podnih obloga. Samim tim čovjek bi rekao da nemamo konkurenciju, ali sa druge strane veliki je broj ljudi koji to rade bez firme i računa. Naravno, rad na crno na taj način postoji svuda u svijetu, ali ono što je kod nas problem je pojava takvih slučajeva na velikim zgradama, pa čak i javnim objektima, što je za firmu tipa naše ogroman problem”, govori on.
Na putu od male zanatske radionice do danas ni država mu nije previše pomogla. Dosad je samo dva puta dobio pomoć, a priznaje da istu i ne očekuje.
“Mi smo za sve ovo godina dva puta aplicirali za neka sredstva, oba puta su u pitanju bili podsticaj i to je to. Ništa više nismo dobili, a iskren da budem nismo je previše ni tražili jer sam ja generalno na svaki takav poziv skeptičan, a i često nađem uslove koje normalne firme ne mogu ispoštovati”, kazao je Knežević.
U isto vrijeme pratila ga je i “briga” nadležnih u vidu možda i najvećih nameta u čitavoj Evropi, koju je takođe morao pobijediti.
“Problem u BiH je generalno da se mi u svemu mjerimo po EU standardima osim po primanjima. Nameti, ne računajući isplatu dividende u procentima, su na evropskom ili čak višem nivou. U isto vrijeme u većini zemalja Evrope prilikom pokretanja biznisa ste oslobođeni bilo kakvih troškova, dok kod nas kada osnujete firmu jedino što dobijete je nepovjernje jer se radi o novom imenu koje je nepoznato ljudima”, kroz smijeh priča Knežević.
Zadnji projekat “Knežević entering” je izbacio iz sfere bh. preduzeća u viši rang. Naime, u saradnji s firmom iz Italije nedavno su ušli u posao izrade ljepila i hemijske industrije koje će, osim na bh. tržište, plasirati na tržište čitave jugoistočne Evrope.
“Postrojenje je u Prijedoru, u prvom momentu zapošljavamo 10 osoba, dok proširenjem kapaciteta koje planiramo u narednih nekoliko godina taj broj će sigurno ići gore za još 20 radnika. Firma u Prijedoru je zajednički projekat s partnerima iz Italije, radićemo na njihovoj opremi i po njihovoj licenci i radićemo proizvod za tržište čitave istočne Evrope, dok će proizvodnja za tržište Evropske unije i dalje ostati u Italiji”, kaže Knežević.
Marko Knežević, vlasnik firme “Knežević entering”, nije baš imao povoljne prognoze za sve mlade entuzijaste koji bi pokrenuli vlastiti posao.
“Uspjeti pokrenuti biznis u današnje vrijeme je teže nego 2002. godine, kada sam ja počinjao. Tržište je prezasićeno svim i svačim, a i sama ta anarhija koja vlada u poslovnim vodama je suprotna bilo kakvoj novoj ideji. Opet, bilo ko da bi uspio mora se usuditi napraviti taj početni korak, koji je u ovom momentu ipak hazarderstvo. Moraju se dobro sagledati svi troškovi. Ljudi često razmišljaju o konkurenciji, ali zaboravljaju ostale troškove i namete koje imaju, tako da čitava ta računica vrlo brzo padne u vodu, a u tom trenutku su već dobro ušli u troškove”, rekao je Knežević. Nezavisne novine