VAŠINGTON, Kina je izgubila 3,79 biliona dolara u posljednjih 11 godina u novcu ilegalno iznesenom iz zemlje, što može da izazove slabljenje njene privrede.
Kako se navodi u izvještaju Global fajnanšl integriti (GFI) ovaj odliv novca, najviše od korupcije, kriminala i neplaćanja poreza, povećava se svake godine.
Kina je izgubila 472 milijarde dolara u 2011. što je ekvivalent od 8,3 odsto njenog bruto domaćeg proizvoda, znatno više od 204 milijarde u 2000, navodi se u izvještaju ove istraživačke organizacije koja se zalaže za ograničavanje ilegalnih tokova novca.
“Opseg ilegalno iznijetog novca iz Kine je zaprepašćujući”, kaže direktor GFI Rejmond Bejker: “Nema ni jedne druge zemlje u razvoju koja se približila tome i trpi toliko od ilegalnih finansijskih tokova”.
Izgubljena sredstva između 2000. i 2011. znatno premašuju sumu novca unijetog u Kinu kroz direktne strane investicije. Međunarodni monetarni fond procjenjuje da je u Kinu između 1998. i 2011. unijeto oko 310 milijardi direktnih stranih investicija
Nedozvoljeni tokovi kapitala ostavljaju državu bez prihoda od poreza i potencijalnih sredstava za ulaganja. Bježanje novca u tom obimu može biti politički destibilizujući faktor jer omogućava bogatima da postanu još bogatiji kroz izbjegavanje plaćanja poreza, navodi GFI, a prenosi Rojters.
Prema saznanjima MMF-a, Kina ima mali obim prikupljenog poreza u odnosu na veličinu njene privrede. Peking je priznao da je korupcija i mito značajan problem. Vlasti su objavile veliki obračun s korupcijom u periodu priprema za predstojeći prenos vlasti na mlađu generaciju rukovodilaca.
GFI izračunava koliko novca nekontrolisano curi iz zemlje analizirajući odstupanja u podacima datim MMF-u o uvoznim i izvoznim cijenama između trgovinskih partnera i utvrđivanja odstupanja u bilansnim podacima zemlje.
Zemlje u razvoju su ukupno izgubile 903 milijarde nedozvoljenog odliva u 2009. sa Kinom, Meksikom, Rusijom i Saudijskom Arabijom, tim redom, kao najvećim gubitnicima, navodi se u izvještaju.
Najčesći metod švercovanja novca iz Kine je prijavljivanje nižih cijena prilikom izvoza, na šta otpada 86 odsto izgubljenih sredstava, navodi GFI. U šemu su uključeni i uvoznici koji prijavljuju naduvane cijene, a razlika prilikom plaćanja završava na bankovnim računima u trećim zemljama.
Praksa sa lažnim cijenama je najčešća u trgovini nuklearnim reaktorima, kotlovim, mašinama i elektronskom opremom, kaže se u izvještaju.
Gro tog novca završavao je u zemljama poreskim rajevima, oko 52 odsto izmeu 2005. i 2011. Dosta tog novca na kraju ponovo uđe u Kinu kao strana investicija i time duplo pogađa njenu privredu.
Strana ulaganja uživaju posebne poreske olakšice i subvencije, čime su u suštini kineski biznismeni uspostavili poseban sistem pranja novca, zaključuje GFI. Tanjug