BANJALUKA, Zapošljavanje u javnim institucijama i ustanovama u Republici Srpskoj odavno je rezervisano samo za povlaštene. Posao se dobija jedino po partijskoj ili rodbinsko-prijateljskoj liniji, a kad ovakav način zapošljavanja preuzme primat i u zdravstvu jedne države, u ovom slučaju entiteta, jasno je da je ona u velikom problemu.
Prema istraživanju BUKA portala, takva situacija je postala stalna praksa pri zapošljavanju novih radnika u zdravstvu Republie Srpske. Na osnovu podataka do kojih smo došli većina zaposlenih u RS u posljednjih nekoliko godina posao je dobla bez javnog konkursa i mimo zakona.
Postavlja se pitanje kako je moguće da se neko zapošljava u javne ustanove kršeći zakon, i što je još gore, da se ta praksa ponavlja svakodnevno bez ikakvih sankcija.
Odgovor je jednostavan! Pravilnici o radu zdravstvenih ustanova i sprega vrha vlasti sa rukovodstvom u zdravstvenom sektoru.
Naime, većina domova zdravlja, bolnica i instituta nove kadrove primaju isključivo pozivajući se na pravilnike, koji su u njihovom slučaju iznad zakona. Ono što je zanimljivo da samo nekolicina ovih ustanova je spremna ustupiti na uvid ove pravilnike, jer se najčešće radi o nezakonitim dokumentima, koji sadrže korupcijske mehanizme, diskriminatorne elemente, te omogućavaju da se sve završi između dvije odobe – direktora i osobe koja se zapošljava.
Neki od primjera takvih pravilnika do kojih smo došli, tačnije izvodi, sadrže odredbe prema kojima “direktor može raspisati javni oglas”. Dakle, u njima se navodi da ova institucija, odnosno njen direktor ne mora da raspiše javni oglas, tako da to nikad i ne radi, čime vrši selektivno zapošljavanje, tj. vrši diskriminaciju lica koja traže zaposlenje. Takav način zapošljavanja protivi se članu 19. i 20. Zakona o radu RS, a koji zabranjuje direktnu i indirektnu diskriminaciju lica koja traže zaposlenje.
Protivno je i članu 39. stav 3. Ustava RS koji definiše pravo svake osobe na slobodan izbor zanimanja i zaposlenja, kojoj su „pod jednakim uslovima dostupni radno mjesto i položaj“. Takođe, članom 33. definisano je pravo građana da sudjeluju u javnim poslovima i da „pod jednakim uvslovima budu primljeni u javnu službu”.
Na koji način se omogućavaju direktoru jedne zdravstvene ustanove da zapošljava koga on hoće, bez prethodnog javnog oglasa koji predviđa zakon pokazuje primjer iz Doboja, odnosno tamođšnjeg “Doma zdravlja”.
U ovoj ustanovi se prema pravilniku direktoru daje mogućnost da odluči hoće li se odluka o zapošljavanju objaviti u dnevnoj štampi i prijaviti Zavodu za zapošljavanje. Ukoliko se direktor osjeća neobaveznim da uradi tako nešto slobodno može da to preskoči. Da zlo bude veće, internim pravilnikom direktoru dobojskog “Doma zdravlja” omogućeno je i da “u slučaju potrebe za popunom slobodnog radnog mjesta sa punim ili nepunim radnim vremenom može samo na ogsanoj tabli objaviti takvu potrebu”. Na ovaj način, poslodavac je stvorio uslove u kojima ne mora nikad da objavljuje javne oglase, a može da prima nove radnike. Posebno internim obavještenjima koja malo ko može da vidi.
Očigledan primjer pozivanja na pravilnik i zapošljavanja vidljiv je u skoro svim zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj, a mi vam donosimo samo neke do kojih smo došli. Takav način zapošljavanja karakterističan je za JZU Instituz za javno zdravstvo RS, koji navode da je prijem u radni odnos, pored posredstva javnih oglasa, vršen i “izborom između kandidata koji su se naposrednim putem obratili Institutu radi zasnivanja radnog odnosa.”
Ostatak teksta možete pogledati i pročitati na linku portal BUKA.ba
