VRANJE, “Jumko” raspisao konkurs za nove radnike – vijest je, s obzirom na situaciju u kojoj se ova fabrika donedavno nalazila, više ličila na prvoaprilsku šalu. Međutim, ispostavilo se da je tačno i da je za mašinama već 50 radnika, a traži se barem još stotinak.
– Ugovorili smo značajne poslove i do februara moramo da završimo – kaže Zoran Stošić, generalni direktor “Jumka”. – Tražimo iskusne konfekcionare, a njih, nećete vjerovati, nema na evidenciji tržišta rada.
A prije godinu dana, kad je Stošić sjeo u ovu vruću fotelju, druge su ga brige morile. Zatekao je prazne magacine i dugove. Radnici su više štrajkovali nego što su radili, jer posla nije ni bilo. Bez obzira na sve, Stošić je vjerovao da za “Jumko” ima nade.
“Jumko” jedini u Srbiji može da ponudi zaokruženu proizvodnju – od predenja, preko bojenja do šivenja.
– To naručiocima posla mnogo znači, kad mogu sve na jednom mjestu da završe – objašnjava Stošić.
A, to je i bio glavni “Jumkov” adut kad su ugovoreni poslovi sa Vojskom Srbije, Poštom, “Elektrodistribucijom” iz Kragujevca, policijom, beogradskim “Vodovodom”. Mašine su ponovo zabrujale. Prevedeno u brojke, ove godine će sa proizvodnih traka sići 1.500 tona prediva, 250 tona konca, 25 miliona metara tkanine i milion konfekcijskih proizvoda. Mjesečna proizvodnja “Jumka” vrijedi između 60 i 70 miliona. Dovoljno da 1.800 radnika redovno prima plate. Doduše, zarade su više nego skromne, ali ljudima koji mjesecima nisu radili i te kako znače stalni prihodi.
– Naravno da bismo voljeli da povećamo plate, ali naš veliki problem je što za energente trošimo kao da ovde i dalje radi 9.000 ljudi, a ne pet puta manje – kaže Stošić. – Jednostavno, tako je napravljen sistem da kad se uključi grijanje zagrijeva se svih deset pogona, a radi se samo u tri, a to su ogromne površine. Pa, samo pogon predionice ima 30.000 kvadrata.
Uradili su, kaže, elaborat o energetskoj uštedi i poslali ga nadležnom ministarstvu. Ako se prihvate njihove ideje, mjesečno bi umjesto 25 miliona dinara koliko daju za struju, vodu, gas i mazut trošili deset miliona manje. Značilo bi im tih deset miliona, jer je to četvrtina njihovog mjesečnog platnog fonda.
– I pamuk je strahovito poskupio. U januaru je šleper pamuka koštao tri milona dinara, sada je sedam. A nama treba pet šlepera mjesečno. Kad bismo kupovali za godinu dana unaprijed značajno bismo snizili cijenu, ali mi kupujemo od posla do posla, jer nemamo tolike pare da damo odjednom – jada se Stošić.
U “Jumku” ne kriju da još imaju i velike dugove. Ali, kako se najveći dio tog duga odnosi na poreze i doprinose, a država je vlasnik 63 odsto akcija kompanije, očekuju da im ona i najviše pomogne. Uostalom, obećao im je to i predsjednik Boris Tadić, kad je ljetos posjetio “Jumko”. Rekao je tada da je država voljna da subvencioniše preduzeća pod uslovom da imaju perspektivu. A “Jumko” je ima i to je vidljivo na svakom koraku.
Zbog toga Stošić i u sljedeću godinu gleda sa mnogo optimizma. Kaže, biće posla. Nedavno je u Vranju bio Goran Ćirić, direktor PTT Srbije. Najavio je nastavak saradnje sa vranjskim tekstilcima.
Nekad bila imperija
Nekad je na ulazu u Vranje pisalo “Dobro došli u Jumko imperiju”. Iako je mnogima ovaj natpis zvučao pretenciozno, nije u njemu bilo neistine. Jer, u zlatna vremena u ovoj fabrici je radilo “pola grada” – čak 13.000 radnika. “Jumko” je nekad bio toliko moćan da je imao sopstveni fudbalski, rukometni i streljački klub, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Olimpijski bazen izgrađen je očas posla, a teren fudbalskog stadiona po kvalitetu mogao je da se mjeri sa beogradskom “Marakanom”. Kao simbol moći izgrađena je upravna zgrada sa deset spratova. Širom bivše Jugoslavije “Jumko” je imao 500 prodavnica i robnih kuća. Prosječna zarada bila je 2.000 maraka, a redovno se dijelila i trinaesta plata. Novosti
„Jumko“ se vraća iz mrtvih
