SARAJEVO – Izvještaj o stanju bezbjednosti u BiH u kojem bi se sabralo, opisalo i upozorilo na opasnosti od terorističkih napada i rastućeg, prije svega islamskog, ekstremizma, Parlamentarna skupština BiH nije dobila na uvid niti razmatrala punih pet godina, koliko je prošlo od posljednjeg koji je predstavljen Zajedničkoj Komisiji za odbranu i bezbjednost BiH.
Od tada, Ministarstvo bezbjednosti BiH iz neobjašnjenih razloga ne dostavlja ove izvještaje niti su parlamentarci upoznati sa prijetnjama bilo kojeg tipa u BiH, bilo da se radi o potencijalnim terorističkom ekstremizmu, o mjerama koje se tiču zaštite granica, migrantskoj krizi, pa čak ni borbi protiv pandemije.
Kako je za portal CAPITAL ispričala član ove komisije Dušanka Majkić posljednji put kada je Parlamentarna skupština BiH razmatrala izvještaj o stanju bezbjednosti u BiH bilo je 2017. godine i to za 2016. godinu.
Samoinicijativno prestali da šalju izvještaj
“Raniji ministar Dragan Mektić iz nepoznatih razloga je prekinuo da dostavlja taj dokument zajedničkoj Komisiji za odbranu i bezbjednost PS BiH, koja bi trebalo da ga analizira, da svoje mišljenje i preporuke, a onda da ga pošalje domovima PS BiH na usvajanje. Novi ministar bezbjednosti BiH Selmo Cikotić je samo nastavio sa istim načinom rada. Zbog toga ni PS BiH ni građani ove zemlje nemaju informaciju u kakvom bezbjednosnom okruženju žive, iako je proteklih godina bilo mnogo potencijalnih prijetnji”, rekla je Majkićka.
Ona govori da od te godine ne funkcioniše ni drugo vrlo značajno tijelo PS BiH, odnosno Zajednička komisija za nadzor nad radom Obavještajno bezbjednosne agencije BiH, što upućuje da u BiH ne funkcioniše demokratski parlamentarni nadzor i kontrola nad sektorom bezbjednosti kako je propisano zakonom i poslovnicima oba doma.
“Ne samo Ministarstvo odbrane ili Oružane snage, nego i Ministarstva bezbjednosti i sedam bezbjednosnih agencija na nivou BiH poput Granične policije i SIPA-e, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, Službe za poslove za strancima, Agencije za forenzicka ispitivanja i vještačenja, Agencije za policijsku podršku, te Agencije za školovanje i stručno usavršavanje. Evidentno je da je prostor zapadnog Balkana postao rasadnik terorista, trgovaca narkoticima, ratnih plaćenika, koji za novac ratuju na različitim krajevima svijeta, ostvarujući tuđe ciljeve”, kaže ona.
Za to vrijeme priča ona, imali smo niz bezbjednosno rizičnih situacija, a tipičan primjer bilo je okupljanje mudžahedina u Bužimu, koji je sa nekoliko desetina prethodnih godina sada narastao na nekoliko hiljada radikalno orijentisanih islamista koji uzvikuju ratne pokliče i za koje ne znate da li će stati na tome.
Tu su i odlasci na strana ratišta, tranzit migranata preko granica BiH, gdje je sasvim jasno da se ovo može zloupotrebljavati na bezbroj načina. Sve ovo nije dovoljno da bi se institucije makar informisale o stanju, a kamoli povukle neke konkretne poteze.
Gdje je problem?
Na pitanje zašto se niko ne bavi bezbjednošću građana u zakonskim okvirima, ona kaže da to nije lako jer je podijeljenost duboko ukorijenjena, nijedna institucija nema adekvatan odgovor.
Međutim, u ovom ministarstvu kažu da se izvještaj pravi i da, nakon usvajanja u Savjetu ministara BiH, dostavlja i Parlamentanoj skupštini BiH, a time i Zajedničkoj komisiji za odbranu i bezbjednost, iako se on nikada nije našao pred članovima i delegatima.
“Posljednja Informacija o stanju bezbjednosti u BiH za 2018. i 2019. godinu usvojena je na 24. sjednici Savjeta ministara, održanoj 28. 1. 2021. Pomenuta informacija je bila na dnevnom redu 14. sjednice Zajedničke komisije za odbranu i bezbjednosti BiH 26. 4. 2021. godine, a nakon toga je “primljena k znanju u oba doma Parlamentarne skupštine BiH”. U toku je izrada informacije o stanju bezbjednosti u BiH u 2020. i 2021. godini. Nakon što ista bude razmatrana na Savjetu ministara BiH, biće upućena Parlamentarnoj skupštini BiH”, rekli su u Ministarstvu bezbjednosti BiH.
Dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Predrag Ćeranić kaže da se u BiH bezbjednosni rizici i prijetnje se smjenjuju kao na traci, od terorizma, preko pandemije, sada su aktuelni sukobi u Ukrajini, zbog čega smo malo zaboravili migrantsku krizu.
“Glavni problem je što se na sve njih ne gleda istim očima na svim nivoima zajedničkih organa. Čak i kada se radi o terorizmu, članovi Predsjedništva BiH to ne vide isto. Na primjer, napad na Policijsku stanicu u Bugojnu ili Zvorniku se različito kvalifikuje, da li je to bio teroristički čin ili nije”, kaže Ćeranić.
Podsjetimo, u Zvorniku je 2015. godine oružani napad na policijsku stanicu od strane radikalizovanog Nerdina Ibrića koji je ubio policajca Dragana Đurića, te ranio dvojicu policajaca MUP-a Republike Srpske.
U Bugojnu je 2010. godine u napadu eksplozivom na policijsku stanicu izveden napad od strane vehabije Harisa Čauševića zvani “Oks” i njegove grupe u kojem je stradao policajac Tarik Ljubuškić. Tada je teško ranjena njegova kolegica Edina Hindić, a lakše je povrijeđeno pet policajaca.
Sa bezbjednosti začas skliznemo u politički diskurs
Ćeranić kaže da kod nas svaki problem začas sklizne iz bezbjednosnog u politički diskurs, a da sve zavisi iz kojeg ugla se gleda. On podsjeća da je jedan list napad u Zvonirku kroz anketu propitivao da li je to terorizam ili nije i da li se tu radi zapravo krvnoj osveti, ali je sve rasvijetlila Ibrićeva majka koja je potvrdila njegovu pripadnost ekstremistima.
“Sve što se dešava na globalnom planu, rat u Ukrajini, migrantska kriza, sve se to reflektuje na BiH. Mi smo na tranzitnom mjestu. Možemo to nazvati kako hoćemo, ali nema problema u Evropi a da se ne odražava na nas. Mi zvanično imamo neku strategiju za zaštitu i bezbjednost, donesu se neki dokumenti, ali mi smo toliko podijeljeno društvo, da se ne možemo dogovoriti ni tamo gdje opasnost važi za sve, a tamo ih ne bi smjelo biti”, kaže Ćeranić.
Na portalu eKonsultacije nedavno objavljen je novi dokument Savjeta ministara BiH pod naslovom Nacrt državne strategije za prevenciju i borbu protiv terorizma od 2022. do 2026. godine.
U ovom dokumentu desničarski ekstremizam prepoznat je kao prijetnja jednako kao i religijski motivisan ili krajnje ljevičarski ekstremizam.
Ova strategija na preko 20 stranica opisuje šta je sve prepoznato kao potencijalna opasnost sa posebnim akcentom na ekstremizam i predlaže osnivanje još jednog tijela za koordinaciju borbe protiv ovih prijetnji, iako postoji već čitav niz sličnih ili istih koji za svoj posao uzimaju platu, ali ne nude rješenja.
“Implementacija strategije će se odvijati kroz sve nivoe vlasti u skladu sa ustavnim i zakonskim ovlaštenjima institucija BiH, FBiH, Republike Srpske i Brčko distrikta BiH, a kroz izradu/revidiranje akcionih planova koji će pratiti ciljeve i mjere strategije, te uspostavljanjem modela nadzora i evaluacije. Posebnom odlukom Savjeta ministara BiH uspostaviće se Koordinacijsko tijelo za praćenje implementacije strategije koje će činiti predstavnici nadležnih insitucija i agencija sa svih nivoa vlasti i koje će jednom godišnje podnositi izvještaj o progresu u implementaciji strategije sa prijedlogom da se isti razmotre i dostave na razmatranje i nadležnim komisijama Parlamenta BiH”, navodi se u strategiji.
CAPITAL: Andrijana Pisarević
