BANJALUKA, Finansijski stručnjaci kažu da bi kontrolne institucije u BiH dosljednom i efikasnom provjerom transfernih cijena i ugovornih odnosa između kompanija mogle zaustaviti odliv stotina miliona maraka neoporezovanog novca iz zemlje.
Kako uvjeravaju, slučaj zvorničke fabrike “Birač” i njihovog većinskog vlasnika, litvanske grupacije “Ukio” Vladimira Romanova, koji je u trgovini glinicom i zeolitom preko niza povezanih firmi iznosio profit van RS i BiH, samo je vrh ledenog brijega.
Stručnjaci ističu da je u našoj zemlji prisutno više oblika odlijevanja novca na poreska utočišta širom svijeta, s tim da je najčešća šema namjerno ugovaranje razlike u nabavnoj i prodajnoj cijeni robe, mimo berzanskih kretanja, što je godinama primjenjivao “Ukio” preko svojih “tašna-mašna” firmi “Balkal”, “Balkal boksit” i “Alumina”.
Zvaničnih podataka o iznošenju novca na takav način nema, ali je američka nevladina organizacija “Global Financial Integrity” nedavno objavila da je iz BiH ilegalnim finansijskim tokovima za 10 godina izvučeno najmanje 8,36 milijardi dolara. Sa prosječnim godišnjim odlivom od 836 miliona dolara, BiH je smještena na 57. mjesto među 143 rangirane države svijeta.
Ipak, prema tim procjenama, odliv ilegalno zarađenog novca u BiH je manji nego u susjednim zemljama. Od zemalja regiona najviše novca “ispari” iz Srbije, i to 5,14 milijardi dolara, zatim Hrvatske 1,52 milijarde dolara i Crne Gore 1,04 milijarde dolara. Bolje od nas su Makedonija, koja godišnje izgubi 461 milion dolara, i Albanija sa “samo” 136 miliona dolara.
Branko Kecman, direktor banjalučkog društva “Advantis broker”, smatra da odliv neoporezovanog novca kroz transferne cijene u RS i BiH poprima dramatične razmjere, navodeći da bi entitetske poreske uprave morale pristupiti češćim i striktnijim provjerama povezanih lica.
On kaže da su revizori pri revidiranju finansijskih izvještaja dužni da posebno utvrde transakcije povezanih lica iz čega bi, smatra, poreznici trebalo da otpočnu kontrole u cilju sprečavanja poreske evazije.
“Krajnje je vrijeme da se počne raditi na tom planu, jer tolerisanje transfernih cijena šteti kako privredi zbog finansijskog urušavanja preduzeća, tako i budžetu zbog gubitka poreza na dobit i PDV-a”, ističe Kecman.
Goran Radivojac, profesor na Ekonomskom fakultetu i ovlašteni revizor, kaže da spoljni revizori u provjeri transakcija povezanih lica uglavnom mogu samo konstatovati ono što su dobili od uprave i skupštine društva, a ne sprovoditi istragu da li je nešto prikrivano.
“Kada revizor od uprave firme dobije informacije o, primjera radi, povezanom licu sa Bahama, on nema mehanizam da od tamošnjih organa dobije podatke o tom licu, pogotovo što ima rok od 30 do 60 dana da završi reviziju. Onaj ko se i upusti u dokazivanje transfernih cijena mora imati izuzetno čvrste dokaze ukoliko ne želi da bude izložen tužbi klijenta koji smatra da ima neotuđivo pravo da posluje s kim god hoće i robu prodaje po cijenama po kojima hoće”, kaže Radivojac.
On smatra da domaća legislativa ne reguliše problem transfernih cijena na adekvatan način, ističući da bi državni organi trebalo da imaju najveći interes za izmjenu zakonske regulative radi suzbijanja poreskog odliva.
U Poreskoj upravi RS najavili su da će intenzivirati provjere tokova ostvarene dobiti povezanih poslovnih subjekata, nakon što su poreski inspektori sredinom prošle godine završili specijalističku obuku. Kako navode, prošle godine su imali 45 kontrola transfernih cijena u kojima su otkrili nepravilnosti u iznosu od 5,5 miliona KM, što je duplo slabiji rezultat nego godinu ranije.
Ahmed Hodžić, direktor brokerskog društva “FIMA International” iz Sarajeva, skeptičan je da država ima mehanizme da na vrijeme zaustavi procese odliva neoporezovanih sredstava iz zemlje, smatrajući da nema koristi od naknadnih kontrola.
“Tek kada firma dođe u probleme, onda država otkriva da je bilo transfernih cijena. I šta onda imamo od toga kada se prevara već desila, a novac bespovratno otišao”, navodi Hodžić.
Marko Đogo, predsjednik Sekcije za bankarstvo u Udruženju ekonomista RS – SWOT, kaže da većina ino-kompanija koje su otvorile svoje pogone u BiH nastoji da izvuče za sebe dobit sa što manjim troškovima, koristeći tom prilikom i šemu transfernih cijena.
“Iznošenje novca preko bankarskih računa je teško suzbiti i tu problem imaju i daleko veće i razvijenije zemlje od BiH, dok same transferne cijene između kompanija nije teško dokazati ako je u pitanju berzanska roba gdje se tačno mogu pratiti tržišne cijene i upoređivati ih sa realizovanim. Nažalost, domaće vlasti tolerišu takve pojave uglavnom pod izgovorom zadržavanja radnih mjesta u velikim sistemima, kao što je bio slučaj ‘Birač'”, kazao je Đogo.
Poreska utočišta
Transferne cijene obuhvataju cijene proizvoda, usluga i ostalih naknada koje se zaračunavaju između povezanih lica, što većinski vlasnici utvrđivanjem netržišnih vrijednosti često koriste za izvlačenje profita na štetu države prilikom prenosa dobiti u zemlje sa nižim poreskim stopama ili na destinacije potpuno oslobođene poreza.
Centri ovog multimilionskog posla su poreske oaze, prije svih egzotične karipske državice poput Britanskih Djevičanskih ostrva, Holandskih Antila, Kajmanskih ostrva i Bermuda.
Evropska unija godišnje gubi oko 1.000 milijardi (bilion) evra prihoda zbog izbjegavanja plaćanja poreza. Taj iznos gubitka poreskih prihoda jednak je vrijednosti ukupnog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda Španije. Nezavisne novine