BEOGRAD, Prosječno domaćinstvo u Srbiji mjesečno raspolaže sa 46.156, a troši 40.056 dinara, kaže zvanična statistika. U primanjima je glavna stavka, naravno, plata. Šta ako, međutim, odjednom presahne stalni izvor za prehranjivanje porodice, ako se dobije otkaz ili firma propadne? Koliko prosječno domaćinstvo može živjeti na „aparatima za disanje“, kolike rezerve ima za „ne daj bože“?
Jedno je izvjesno: već najmanje milion i po građana Srbije preživljava bez plate. Oko 720.000 na nju nema pravo jer su nezaposleni, oko 350.000 radnika redovno radi, ali zarađenu platu čeka najmanje tri mjeseca, a nekada i više od godinu dana. Tu je još i oko 440.000 poljoprivrednih proizvođača i preduzetnika koji žive od onoga što proizvedu.
Štednja
Kada se, odjednom, ostane bez plate, najlogičnije je posegnuti za ušteđevinom. Ima li je?
Koliko god to djelovalo nelogično – u stalnom je rastu. Na kraju septembra je iznosila 711,4 milijarde dinara – za 10,6 milijardi je bila „vrijednija“ nego na početku godine. U broju štednih partija, to je – 5.207.203. Koliko je tu stvarno štediša, pošto jedan građanin može imati koliko hoće partija, ne zna se. Ni koliko je među njima građana Srbije, takođe se ne zna.
Nešto približniju sliku daje istraživanje Erste banke, s kraja prošle godine. Oni su utvrdili da u Srbiji građani cijene štednju, ali je „primjenjuje“ svega – 22 odsto. Ostatak ne može, jer mu na kraju mjeseca ne pretekne novca.
Iz ovoga se može zaključiti da otprilike petina zaposlenih, njih oko 370.000, marljivo štedi. Polovina njih, kaže isto istraživanje uspije da prikupi 50 evra mjesečno, 18 odsto od 50 do 100 evra, a desetina između 100 i 200 evra. Svi zajedno u prosjeku – 82 evra.
Berza
Pritisnut novonastalim okolnostima, gubitkom plate, štediša bi za mjesec skromnog života potrošio pola godine štednje. A za nešto pristojniji – čak godinu dana odvajanja.
Berzanska ulaganja nisu „kec“ u rukavu većine građana Srbije. Preciznih statističkih podataka nema, ali se procjenjuje da je svega oko 20.000 građana trgovalo na berzi.
– Veliki broj njih je došao kada je berza bila na vrhuncu, krajem 2006. i početkom 2007. godine. Plaćali su akcije po najvećim cijenama i na kraju pretrpjeli gubitak – objašnjava Nanad Gujaničić, broker u „Sintezi“. – Bolje bi prošli da su kupovali posljednjih godinu, dvije. U Srbiji nema puno profesionalnih investitora i stanovništvo je generalno slabo edukovano.
Ma koliko edukovani bili, istina je da bi im prinos sa berze teško nadoknadio gubitak redovnih prihoda. To nije ni mjesto na kome bi se brzo moglo zaraditi.
– Ulaganja na berzi su dugoročna. Treba računati na minimum od tri do četiri godine – objašnjava Gujaničić. – Izvjesno je da je prinos na berzi veći od bankarske kamate na štednju, ali je i rizik veći.
Dijaspora
Bez redovne plate jedno vrijeme bi opstali građani Srbije koji imaju solidarnu rodbinu u inostranstvu. Takvih ima dosta, a dokaz je iznos doznaka koji svake godine stigne iz inostranstva. Za prvih devet mjeseci ove godine u kešu je od naših zemljaka raštrkanih po svijetu stiglo 1,79 milijardi evra.
– Da nemam brata u Njemačkoj, vjerovatno nikad ne bih otputovala na odmor – priznaje Milena Paunović. – Svaka dva, tri mjeseca pošalje mi po nekoliko stotina evra. Onoliko koliko može. Kad radim, to mi je taman da zakrpim „rupe“, a kad plata kasni, tako preživljavam.
Upućeni su od dijaspore samo ove godine očekivali da pošalje četiri milijarde evra. Prihod je manji, jer, kažu ekonomisti, kriza je pogodila sve.
Stanodavci
Nimalo zanemarljiva kategorija, a podstanari to najbolje znaju, su – stanodavci. Lokal ili stan na pristojnoj adresi mnogima u Srbiji donosi značajan prihod. Njihov je broj „neuhvatljiv“. Procjena je da je samo u Beogradu 100.000 podstanara, što znači da ima najmanje 50.000 stambenih jedinica koje se izdaju.
Podaci iz popisa stanovništva, doduše još iz 2002. godine, otkrivaju da je tada u Srbiji bilo ukupno 676.669 stanova. U 546.824 su živjeli vlasnici. Kao podstanari izjasnilo se 37.681 domaćinstvo, a kao rođaci vlasnika – 38.690. Zakupaca je bilo 17.811.
Nešto manje od 100.000 porodica u Srbiji tako svakog mjeseca ima zaradu od stanarine. Koliko bi izdržali da žive samo od nje, posebno je pitanje. Prijestonički stanodavci bi od rente sigurno pregrmeli makar pola mjeseca, jer nema pristojnog stana čiji je zakup manji od 200 evra.
Seljaci
Dio ili cjelokupne prihode od poljoprivrede u Srbiji ima oko 700.000 građana. U Asocijaciji poljoprivrednika Vojvodine, međutim, ističu da je među njima mnogo više onih koji imaju makar jednog člana koji zarađuje negde platu ili prima penziju.
– U poljoprivredi novac stiže sezonski. Kada imamo novca ulažemo dalje, a kada nemamo, onda se zadužujemo – kaže Miroslav Kiš, predsjednik ove asocijacije. – U ovoj brojci, kojom barataju nadležni, mnogo je više ljudi koji imaju bašticu, jednog konja ili kravu, nego velikih proizvođača. Ako domaćinstvo ima hektar, dva zemlje i mora da živi samo od toga, bilo bi u kategoriji socijalnog slučaja. Da bi porodica živjela skromno, pod uslovom da nema dijete na školovanju, treba da ima najmanje deset hektara zemlje i dvije krave. Ako ima studenta, za pristojan život treba 20 hektara zemlje i još 30 hektara u zakupu. Bez toga bi se teško vezao kraj s krajem.
Koliko god bile male i nedovoljne, činjenica je da su plate, iz legalnih i „sivih“ tokova, kao i penzije, najvećem dijelu stanovništva Srbije jedini izvor prihoda. Mali je procenat onih koji bi mogli duže da žive od prikupljenog u „slamarici“, a takvima je, uostalom, izvor prihoda rijetko ugrožen.
Dodatni posao
Plata, ma koliko sigurna bila, nije dovoljna za pristojan život velikom broju zaposlenih u Srbiji. Zato najmanje 130.000 građana, procjenjuje Republički zavod za statistiku, rade dva posla. U agencijama za zapošljavanje kažu da dodatan posao traže ljudi svih struka – od nekvalifikovanih radnika, građevinara, do visoko obrazovanih ljudi. Na jednom poslu rade puno vrijeme, a na drugom – pola. I oni bi neko vrijeme preživjeli bez jedne od ove dvije zarade. Novosti