ZAGREB, Prodajom dva bloka istraživačkih polja konzorciju domaćih kompanija na čelu s finansijski osnaženim Janafom Ina bi osigurala novac za porezni dug državi, ali i nužne investicije za ulaganje u bušotine.
Pregovori Vlade i MOL-a o izdvajanju plinskog biznisa i podmirenju poreznih obaveza još uvijek traju, a kako prema neslužbenim informacijama doznajemo hrvatski pregovarači odustali su od prvotne ideje da mađarskom MOL-u prodaju 50-postotni udio na Ininom (ZSE:INA-R-A) istraživačkom polju u Siriji, piše Net.hr
Ina u Siriji ima dva bloka istraživačkih polja – Aphemia i Hayan, a riječ je o najuspješnijoj istraživačkoj koncesiji dosad. Na tim istraživačkim poljima utvrđeno je postojanje nekoliko miliona prostornih metara nafte i nekoliko stotina hiljada prostornih metara plina. Prodaja 50-postotnog udjela na istraživačkom polju trebala je osigurati neophodna finansijska sredstva za nastavak ulaganja u bušotine, ali i pomoći Ini da podmiri golemi porezni dug.
Premijerka Jadranka Kosor i ministar finansija Ivan Šuker jasno su u nekoliko navrata poručili kako zahtijevaju da Ina do konca godine podmiri sve svoje obveze prema državnom budžetu.
Prema informacijama koje su ovih dana iscurile u javnost, u stručnim krugovima ozbiljno se razmatra da udio u projektu Sirija otkupi konzorcij domaćih kompanija na čelu s Janafom (ZSE:JNAF-R-A).
Kao što je poznato, Janaf je u prvih devet mjeseci ove godine ostvario neto dobit od 83,3 miliona kuna što je dva i po puta veći iznos nego u istom periodu lani. Taj poslovni uzlet Janafa i njegova finansijska snaga otvara mogućnost da kupovinom naftnih polja u Siriji od dobro pozicionirane servisne kompanije preraste u snažnog energetskog igrača koji osim svoje pozicije na mediteranskom tržištu, razvijene infrastrukture naftovoda i skladišta, kupovinom udjela u Siriji osigura i vlastitu naftu i plin.
Kao druga varijanta spominje se i prodaja 25 odsto udjela u koncesiji putem međunarodnog tendera putem kojeg bi se pronašao kupac koji je spreman ponuditi najviše za ponuđeni udio, no tada bi najvjerojatnije rudno bogatstvo otišlo u ruke neke velike strane kompanije.
Treća mogućnost je da Ina sama ide u novo zaduženje kojim bi nastavila istraživanje i pokrila porezni dug, ali u toj opciji najveći su problem ograničenja iz sindiciranog kredita kojim je Ini limitirano novo zaduženje u odnosu na omjer neto duga i operativne dobiti.