BEOGRAD, Srbija prošle godine nije proizvela nijednu dječju igračku, ali ni metlu ni četku.
Tako bar kaže zvanična statistika, koja prati proizvodnju nekoliko hiljada velikih domaćih proizvođača. Upućeni kažu da od četiri hiljade različitih industrijskih proizvoda, koliko poznaje evropska praksa, Srbija proizvodi manje od polovine.
– Nomenklatura svjetskih proizvoda postoji, ali to ne znači da Srbija treba i može sve da ih proizvodi – objašnjava za “Novosti” Vojislav Stanković, iz Privredne komore Srbije. – Prvo, važno je pitanje konkurencije: za neke proizvode se više isplati da se uvezu, nego da se prave ovdje. Druga grupa proizvoda su oni za koje nemamo sirovinsku osnovu, pa bi nabavka sirovina i utrošak energije taj proizvod činili skupljim od uvoznog. Treća grupa su proizvodi koji su neopravdano izostavljeni. Oni bi mogli da se proizvode, ali niko za to nije našao interes.
Kao primjer takvog proizvoda Stanković navodi šibice.
– Srbija nema nijednu fabriku šibica – objašnjava Stanković. – Jedna jedina fabrika šibica u staroj Jugoslaviji bila je u Osijeku. Pitanje je da li i danas radi.
U Uniji poslodavaca Srbije smatraju da većinu proizvoda koje zvanična statistika ne poznaje upravo proizvode male firme, dok velike, koje “ulaze” u statistiku, na lageru imaju šestomjesečni plasman.
– Činjenica je da su, u pojedinim djelatnostima, naše firme propale zbog konkurencije velikih multinacionalnih kompanija – objašnjava za “Novosti” Dragoljub Rajić iz Unije poslodavaca. – Primjer su biocidni proizvodi u poljoprivredi. Taj sektor se za posljednje dvije godine smanjio 70 odsto. Ostalo je svega nekoliko velikih i nekolicina manjih proizvođača, dok su sve ostalo preuzele strane kompanije. Razlog je jednostavan – te firme u svojim zemljama imaju veće podsticaje. Tako, na primjer, vinar u Belgiji ima od 10 do 12 puta veće subvencije, pa njegovo vino u Srbiji može da se prodaje po 200 dinara za litar, dok naše ne može ispod 300.
Sreća, pa smo mali
Rajić smatra da je “naša sreća” što je srpsko tržište malo. Da je veće, propalo bi više domaćih preduzeća, jer bi velike kompanije prije došle na takvo tržište. – Uz sve to, domaćim proizvođačima je, zbog uvođenja standarda, trošak proizvodnje svakog pojedinačnog proizvoda poskupio 48 odsto – zaključuje Rajić. Novosti
