BEOGRAD, “Da sam ja iz Srbije, mnogo bih manje ulagao u Hrvatsku, to jednostavno ne ide. Ovdje imate više prostora za biznis. Jeftinije je, tržište je veće, a manja je konkurencija stranih investitora”, rekao je Ivica Todorić, hrvatski biznismen i vlasnik Agrokora, odgovarajući na pitanje zašto je Hrvatska ostala zatvorena za srpski kapital i preduzetnike.
Todorić je ovim praktično održao lekciju domaćim biznismenima koji pokušavaju da plasiraju kapital u inostranstvo, posebno u Hrvatsku, gdje, po svemu sudeći, nije dobrodošao.
Hrvatski ministar ekonomije Đuro Popijač nedavno je rekao da u Srbiji posluje više od 200 hrvatskih firmi, zapravo da su svi koji nešto znače u Hrvatskoj prešli na tržište istočnog komšije. Reciprociteta, međutim, nema.
Nema diplomatske ofanzive
Po podacima Privrdene komore Srbije, samo je jedna domaća firma uspjela da kupi hrvatsku firmu.
Koncern “Swisslion Takovo” sredinom 2008. preuzeo je jednu manju konditorsku fabriku »Eurofood market« iz Siska.
Ostali pokušaji završavali su se neuspjehom, a prethodila im je medijska hajka i satanizacija zbog, kako je pisano u hrvatskoj štampi, »prljavog novca koji dolazi iz Srbije«.
Tako je »Galeb group« iz Šapca koji je, preko brokerske kuće »Ilirika«, pokušao da kupi većinski paket akcija frime »Pluto« iz Zagreba, stao pred branom hrvatskog ekonomskog patriotizma.
»Pluto« je kasnije, kako je bilo i očekivano, preuzeo riječki »MGK Pack«.
Propao je i pokušaj „Danube Food Group« da kupi »Karlovačku mljekaru«, iako je ponuda bila jedina validna. Neuspjeli pokušaji »Delte« da preuzme mesnu industriju »Improm« iz Križevaca, kao i da kupi zemljište kompanije »Zagrepčanka« u Zagrebu, jedan su od uzroka što Miroslav Mišković ne planira nove poslove na hrvatskom tržištu.
-Naše političare bi trebalo pitati zašto srpske firme i privrednici ne mogu da izađu na hrvatsko tržište. Mislim da nije riječ samo o elementu konkurentnosti, već i o političkom momentu, čak i nacionalnom animozitetu. Uvijek je bilo mnogo nezadovoljstva u hrvatskoj javnosti, pokretanja negativnih kampanja i satanizacije kad bi se pojavila mogućnost da srpska kompanija preuzme njihovu – naglašava za S media portal prof. dr Miladin Ševarlić, predsjednik Društva agrarnih ekonomista Srbije.
Šta je hrvatsko u Srbiji
(Podaci Privredne komore Srbije)
Atlantik grupa: Soko Štark, Grand prom, Palanački kiseljak
Agrokor: Frikom, Dijamant, klanica u Plandištu, Kikindski mlin, lanac hipermarketa Idea, Nova sloga Trstenik, Mivela
Našice cement: 4 firme – Jelen do, Polet, Stražilovo, Opeka
Mljekara Lura: Somboled
Ljevaonica Produkt: Radijator Zrenjanin
Konzorcijum preduzeća iz Njemačke, Austrije, Mađarske i Hrvatske: Potisje Kanjiža
Vindija: Mljekara Lajkovac, fabrika stočne hrane UNIP iz Valjeva i 8 Agroživovih farmi u Plandištu
M Pofil: podne obloge Inteks Mladenovac
THOP: firma za gajenje žita Erdevik
DIV: proizvodnja veza i lanaca MIN holding iz Svrljiga
Biljemerkant, Pevec, KTC, Boso: više od 70 prodajnih objekata u Vojvodini
Euromodul: izgradili fabriku kontejnera u Novoj Pazovi
Magma igračke: MPC Holding Kozmolino
Pevec: otvorili prodajni centar u Beogradu vrjedan 40 miliona evra
PAN: Fabrika hartije Beograd
Dalit Corp: ciglana Udarnik
Croatia osiguranje: Milenijum osiguranje
Adtriatic net: Jolly travel
Bez postavljanja prepreka
U Privrednoj komori Srbije kažu da ne bi bilo dobro da se traži reciprocitet, odnosno da Hrvati u Srbiji kupuju koliko i Srbi u Hrvatskoj. Cilj je, po ocijeni ekonomista, povećanje, a ne smanjenje saradnje sa zapadnim komšijama. Međutim, očigledno je da se prohodnost za srpski kapital u Hrvatskoj ne može ostvariti preko pojedinačnih pokušaja, već isključivo na visokom državnom nivou. Dakle, diplomatskom ofanzivom.
Toga sa srpske strane za sada nema, a koliko je hrvatska politika uspješna pokazuje to što su od 1999. do 2008. direktne investicije hrvatskih preduzeća u Srbiji bile oko 500 miliona evra. To je više od 19 odsto njihovih ukupnih ulaganja u inostranstvo, a Srbija je druga država na spisku onih u koje se najviše plasira hrvatski kapital. S druge strane, Hrvatska je zauzela šesto mjesto među stranim investitorima u Srbiji.
-Očigledno je da smo za Hrvate bili otvoreni i atraktivni, i da nam nije smetalo što plasiraju kapital u Srbiju – kaže za S media portal Milan Prostran, sekretar Udruženja za poljoprivredu Privredne komore Srbije.
-Bili su konkurentni, a mi im nismo zaoštravali uslove u odnosu na druge. Željeli smo svež kapital, a nesumnjiva je i njihova poslovna umješnost. Bolje su nas procjenili, spremnije reagovali i sada su vlasnici velikog broja kompanija, ističe Prostran.
On kaže da su u Srbiju dobrodošli svi stranci koji žele da sačuvaju naše firme i brendove, i plasiraju ih kroz svoje sisteme na tržišta do kojih bismo mi teško doprli:
-Todorić mora da izađe iz Hrvatske jer ne smije da bude predimenzioniran u svojoj državi da ga ne bi proglasili monopolistom. Širi se na susjedna tržišta, i to nerazvijenija poput Srbije i BiH. Mnogo teže je napraviti biznis u razvijenoj privredi, recimo austrijskoj. Opredjelio se za srpsko tržište i očigledno je da nijedna njegova investicija nije promašena.
Prema zvaničnim podacima, Todorić je kupovinom Frikoma i uljare Dijamant došao i do 6.000 hektara obradive zemlje. Njegov motiv, slažu se ekonomisti, svakako jesu brz profit i prodor na rusko tržište, ali i dugoročna zarada jer će četiri godine poslije potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, moći da preproda srpske oranice po visokim cijenama.
– Kod stranih ulaganja postoje indirektne koristi – uvoz bolje tehnologije, pa i tehnologije upravljanja, i veći investicioni potencijali, ali o svemu tome može se još raspravljati, pogotovo kada je riječ o hrvatskim investitorima, koji nemaju dovoljno snage da ulaganjem unaprijede ni sopstvene prirodne i privredne resurse, koji su ogromni. Tek će budućnost pokazati o čemu se radi u ovom slučaju – tvrdi ekonomista prof. dr Danijel Cvjetićanin.
Bilo kako bilo, tek Hrvati nastavljaju da osvajaju komad po komad srpskog tržišta, dok će očigledno svaki od biznismena iz Srbije još dugo biti persona non grata u Hrvatskoj.
U šta su Hrvati ulagali
Poljoprivreda, lov i usluge 47%
Proizvodnja nemetalnih i mineralnih sirovina 19%
Proizvodnja hrane i pića 18%
Proizvodnja mašina i uređaja 2%
Proizvodnja električnih mašina i aparata 2%
Osiguranje i penzioni fondovi 2%
Trgovina na veliko i posredovanje u trgovini 2% S media