BEOGRAD, Honorarac je već 21 godinu. Prevodi novine, montira filmove. Radi za nevladine organizacije, institucije i firme. Spisak poslodavaca je nepregledan. Četrdesetpetogodišnji Aleksandar Gubaš je jedan od najmanje 19.000 ljudi u Srbiji, pokazuju zvanične brojke, koji sa šefom nije sklopio ugovor na neodređeno vrijeme.
– Moram da priznam da nisam nešto puno ni tražio stalan posao. Valjda mom temperamentu ne odgovara fiksno radno vrijeme, ali bih bio srećan da imam određenu sigurnost – kaže Gubaš. – Može da se zaradi. To se vidi na mom primjeru. Preživljavam više od dvije decenije. Nekada radim za više firmi i institucija u istom mjesecu, a nekada od jednog posla dobijem dovoljno za nekoliko mjeseci.
Nisu svi honorarci u „privremenom“ statusu svojevoljno. Među njima su i oni koji su se nadali da će period profesionalnog dokazivanja zaključiti angažmanom „za stalno“. A taj trenutak i dalje izmiče.
– Inicijativu „Honorarci Srbije“ sam pokrenuo prije godinu i po dana zbog plana Vlade da drastično poveća poreze na honorarni rad – kaže Gubaš. – Bila je aktivna dok Vlada nije odustala od svoje namjere. Jedna trećina mog honorara ne dođe do mene, već ode na porez i doprinose za zdravstveno i PIO Fond. Inicijativi se u kratkom roku priključilo više od 3.000 ljudi, a najbrojniji su bili honorarci u umjetničkim djelatnostima, novinama i mladi iz omladinskih zadruga.
Procjene poslodavaca o broju honoraraca drastično su veće od zvanične evidencije. Dok je u Poresku upravu stiglo 13.990 poreskih prijava na osnovu ugovora o djelu i 4.946 prijava na osnovu autorskih ugovora, oni vjeruju da je na privremenim poslovima angažovano čak oko 120.000 ljudi.
– Da država stimuliše angažovanje ljudi za povremene poslove, bilo bi ih više. To nije loš način da mladi dođu do nekog iskustva u poslu – kaže Dragoljub Rajić, iz Unije poslodavaca. – Pošto poslodavac mora da plaća sve poreze na honorarnog radnika, više mu se isplati da nekog od svojih zaposlenih angažuje za te poslove. Autorski ugovori se najčešće sklapaju za određeni posao ili na period od šest mjeseci. Sa ugovorom o djelu neko može da radi najviše godinu dana, ali da bi to produžili prebace ih u druge radne jedinice. Honoraraca je ranije bilo i više. Zbog krize posla je sve manje. Firme nemaju novca ni za redovno zaposlene. Ima, međutim, i poslodavaca koji su otkazali ugovore o radu, a angažovali ljude po ugovoru o djelu ili autorskom.
Podaci Poreske uprave pokazuju da je tokom ove godine, iako je kriza, a porezi na honorarce niži nego za stalno zaposlene, njihov broj još manji nego lani – za 2.000.
– Na osnovu analize evidentiranih podataka iz podnijetih poreskih prijava o obračunatom i plaćenom porezu na dohodak na prihode od autorskih i srodnih prava i prava industrijske svojine, kao i poreskih prijava o obračunatom i plaćenom porezu na dohodak na prihode po osnovu ugovora o djelu, može se zaključiti da nije bilo većih oscilacija u ostvarenom oporezivom prihodu – kažu u Poreskoj upravi. – Prema tome, nema osnova za sumnju da poslodavci isplatu zarada zamjenjuju plaćanjima po osnovu ugovora o djelu i autorskom ugovoru. Zaposleni po osnovu zaposlenja i plaćenog doprinosa za PIO stiče pravo na staž osiguranja, a iznos plaćenog doprinosa za PIO po osnovu drugih prihoda samo uvećava osnovicu za utvrđivanje penzije.
Honorac košta poslodavca, preko honorara, još najmanje 40 odsto tog iznosa, ako nije već negde zaposlen. Izdvajanja za saradnika koji je negdje u stalnom radnom odnosu su oko 30 odsto uplaćenog honorara. I jedno i drugo je manje od redovno zaposlenog, preko čije plate poslodavac daje, kroz doprinose i ostala opterećenja, još najmanje 60 odsto, a kako rastu godine staža – i više.
Zakon o radu, međutim, reguliše koliko se neko može držati u „privremenom“ aranžmanu. Poslodavac može za privremene i povremene poslove da potpiše ugovor o njihovom obavljanju, ali ako ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini. Ugovor o djelu može da sklopi, ali za poslove koji su van djelatnosti poslodavca.
Jedna od osnovnih manjkavosti honorarnog odnosa, ako se izuzme neizvjesnost njegovog trajanja i mogućnost pronalaženja novog, svakako je staž. Dok se stalno zaposlenima „slažu“ godine do kakve takve penzije, honorarni status utiče samo na „pojačanje“ osnovice za njen obračun.
– Zaposleni po osnovu zaposlenja i plaćenog doprinosa za PIO stiče pravo na staž osiguranja, a iznos plaćenog doprinosa za PIO po osnovu drugih prihoda samo uvećava osnovicu za utvrđivanje penzije – kažu u Poreskoj upravi.
Plata skoro prosjek
Najveći procenat honoraraca, 38 odsto onih koji su učestvovali u „Infostudovom“ istraživanju, na posljednjem projektu je radilo duže od pola godine. Samo procenat manje, 37 odsto, radilo je u honorarnom angažmanu koji je trajao od mjesec dana do pola godine. Svaki četvrti ispitanik je radio kraće od mjesec dana.
Prosječna mjesečna zarada za projekte koji su trajali duže od pola godine se u 67 odsto slučajeva kretala do 30.000 dinara, a 18 odsto ispitanika je ostvarilo prosječnu mjesečnu zaradu od 31.000 do 50.000 dinara, dok je više od toga zaradilo svega 15 odsto.
Mladi najbrojniji
Honorarni rad bio je tema „Infostudovog“ istraživanja početkom godine. Na osnovu 504 ispitanika, koliko se odazvalo anketi, najveća procentualna zastupljenost ljudi koji su radili honorarno je među mladima od 26 do 30 godina (61 odsto), kao i među onima sa dužim radnim vijekom, ljudima starijim od 55 godina (68 odsto).
U ostalim starosnim grupama zastupljenost honorarnih radnika se kreće od 44 do 54 odsto. Prema rezultatima istraživanja, muškarci su se do sada u malo većoj mjeri angažovali na honorarnim poslovima, sedam odsto više.
Gledano prema radnom statusu, izuzimajući ljude koji i trenutno rade kao „slobodnjaci“, u većem procentu su honorarno radili nezaposleni koji su zaposleni na crno (66 odsto), a najmanji među stalno zaposlenima (48,5 odsto) i nezaposlenima (47 odsto). Novosti