BANJALUKA, Prijedlog zakona o uređenju prostora i građenju, koji je upućen Narodnoj skupštini RS na usvajanje, dobio je pozitivna mišljenja svih nadležnih institucija, a njime će biti poboljšano poslovno okruženje i ukinute administrativne barijere, rekla je Srebrenka Golić, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS.
Ona je istakla da prijedlog ovog zakona sa sobom nosi brojne prednosti, koje se, između ostalog, odnose na pojednostavljenje postupaka i procedura izdavanja dozvola, koje obuhvata skraćivanje rokova, a smanjen je broj koraka i potrebnih dokumenata. Pored toga, ona je naglasila da prijedlog ovog zakona nikog ne favorizuje niti ga stavlja u monopolski položaj.
Javnost je pomno pratila javne rasprave o Nacrtu zakona o uređenju prostora i građenju. Dokle se došlo u izradi prijedloga i kad možemo očekivati da se ovaj zakon nađe pred narodnim poslanicima u parlamentu RS?
GOLIĆ: Prijedlog zakona o uređenju prostora i građenju je upućen Narodnoj skupštini RS na usvajanje. To podrazumijeva da smo pribavili mišljenja svih nadležnih institucija i sva mišljenja su pozitivna. Na sjednici Socijalno-ekonomskog savjeta RS Prijedlog zakona o uređenju prostora i građenju je dobio jednoglasnu podršku. Nakon toga, Vlada ja utvrdila prijedlog i uputila ga u Narodnu skupštinu na usvajanje. Očekujemo da se nađe na dnevnom redu parlamenta na narednom redovnom zasjedanju.
U više navrata ste isticali da se radi o reformskom zakonu čiji je jedan od osnovnih ciljeva uklanjanje administrativnih barijera i poboljšanje poslovnog okruženja.
GOLIĆ: Uklanjanje administrativnih barijera i poboljšanje poslovnog okruženja u Republici Srpskoj je jedno od osnovnih opredjeljenja cjelokupne Vlade RS. Kada je u pitanju Prijedlog zakona o uređenju prostora, navešću da je osam formalnosti značajno izmijenjeno ili ukinuto, a izmjene koje su predviđene zakonom značajno utiču na poboljšanje poslovnog okruženja. Na osnovu usaglašenih stavova, tokom pripremnih aktivnosti, te na osnovu pristiglih primjedaba i preporuka u postupku izrade nacrta i prijedloga zakona, a cijeneći iskustva i saznanja do kojih je došlo samo Ministarstvo u dosadašnjoj primjeni ovog zakona, za programske zadatke i ciljeve prilikom izrade novog zakona o uređenju prostora i građenju, obrađivač zakona odredio je, između ostalog, pojednostavljenje postupaka i procedura izdavanja dozvola, koje obuhvata skraćivanja rokova za izdavanje dozvola (kod izdavanja lokacijskih uslova i građevinske dozvole rokovi za izdavanje smanjeni su sa 30 na 15 dana), zatim preciziranje i povećanje broja objekata za koje nije potrebna građevinska dozvola.
Takođe, smanjen je broj koraka i potrebnih dokumenata, tako, na primjer, za individualne stambene i individualne stambeno-poslovne objekte, čija je bruto građevinska površina manja od 400 m2, osim za složene objekte u smislu ovog zakona, koji se grade na području za koje je donesen sprovedbeni dokument prostornog uređenja ili na vanurbanom području, za izdavanje građevinske dozvole nisu potrebni lokacijski uslovi, čime se skraćuje rok za dobijanje dozvola za građenje i upotrebu i samim tim smanjuju se i troškovi postupka, a na ove objekte se odnosi oko 70 odsto od svih podnesenih zahtjeva za dozvole, što istovremeno rasterećuje i olakšava rad organa uprave koji izdaju dozvole.
Prijedlogom zakona predviđene su odredbe kojima se smanjuju troškovi izdavanja dozvola, precizno se definiše obračun naknade za uređenje građevinskog zemljišta prema stvarnim troškovima utvrđenim dokumentom prostornog uređenja, jasno se definiše iznos rente prema stepenu razvijenosti opštine, čime se podsticajno djeluje na ulaganja u nerazvijene i izrazito nerazvijene opštine. Previđeno je umanjenje troškova rente za naknadu koju investitor već plaća prilikom pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko zemljište, čime je eliminisano plaćanje po dva osnova.
Rok važenja građevinske dozvole produžen je sa sadašnje jedne na tri godine, što smanjuje obaveze investitora, ali rasterećuje i rad organa uprave koji izdaje dozvole.
S obzirom na to da sva dosadašnja zakonska rješenja nisu na adekvatan način riješila pitanja bespravne izgradnje, precizirane su odredbe koje će na jedinstvenim principima urediti i znatno pojednostaviti legalizaciju bespravno izgrađenih objekata. Između ostalog, u postupku legalizacije smanjen je broj i obim potrebne dokumentacije, predviđeni su popusti za određene kategorije stanovnika (za porodice poginulih boraca, ratne vojne invalide i sl.), mogućnost plaćanja troškova legalizacije na rate ili obveznicama… IFC (International Finance Corporation), koja je članica Svjetske banke, analizirala je ovaj zakon u svim fazama izrade upravo s aspekta uklanjanja administrativnih barijera i poboljšanja poslovnog ambijenta i vrlo visoko ocijenila naša nastojanja da unesemo pozitivne promjene u oblasti prostornog planiranja i građenja. Podsjetiću samo da su prilikom prethodnih analiza Svjetske banke ove oblasti bile označene kao kočnice i da je prema njihovoj ocjeni za dobijanje građevinske dozvole bilo potrebno oko 1.440 dana! Sada se njihova ocjena znatno mijenja.
Tokom javne rasprave o Nacrtu zakona o uređenju prostora mala i srednja preduzeća su iznosila ocjene da zakon favorizuje velike kuće i da će oni doći u sitaciju da ostanu bez posla.
GOLIĆ: Tokom javne rasprave najveći broj primjedaba je dat na odredbe člana 8, stav 5, kojim je propisano da jedno fizičko lice kao učesnik u građenju može biti nosilac licence u pravnom licu samo za jednu vrstu poslova, te odredbe člana 107, stav 6, kojim je propisano da, ukoliko pravno lice koje vrši projektovanje nema licencu za sve faze projekta, može ugovorom angažovati još jedno pravno lice koje ima licence za nedostajuće faze projekta. Naime, predstavnici malih i srednjih preduzeća su smatrali da su ove odredbe na štetu malih i srednjih preduzeća i, ako budu usvojene, da će ih uništiti, da su diskriminatorske i monopolske i da favorizuju velika projektantska društva. Takođe je izneseno i pogrešno tumačenje odredaba kojima se određuje ko može vršiti stručni nadzor tokom građenja, što je izazvalo dodatnu brigu i reakcije. Čak je bilo i prijedloga da ovaj zakon bude povučen iz procedure i da se urade tri ili četiri posebna zakona, što ničim realnim i objektivnim nije obrazloženo niti bi to imalo smisla. Takvi prijedlozi nisu realni, neprihvatljivo je usitnjavanje i cjepkanje zakona i nije u skladu s pravnim principima i normativno-pravnom tehnikom koja se koristi kod izrade propisa. Ovaj zakon je sistemski za oblasti koje uređuje, a iz njega će svako primjenjivati ono što se na njega odnosi, a organi uprave se u svom radu susreću sa svim oblastima koje uređuje ovaj zakon. Jasno je da su se učesnici u raspravama koji su se izjasnili kao predstavnici malih i srednjih preduzeća borili za svoje lične interese i interese onih u čije ime su istupali kako bi u budućnosti stvorili što bolju poziciju za rad i to je, posmatrajući sa te pozicije, u redu. Međutim, naš zadatak je da realno sagledamo potrebe svih i da ponudimo zakonska rješenja koja će biti u opštem interesu.
Da li te odredbe zaista nekoga posebno favorizuju?
GOLIĆ: Od početka svog mandata ističem da su za mene sva preduzeća ista, da nikog ne favorizujem i u to su se svi u prethodne dvije godine i te kako mogli i uvjeriti. Ono što vam ja mogu reći, na način kako su te odredbe definisane u zakonu, apsolutno je sigurno da o nekakvoj diskriminaciji i stvaranju monopola u korist bilo kojeg učesnika u građenju nema niti govora. Navedene odredbe su možda postavile previsoke standarde za našu realnost i ekonomsko stanje, a zasnovane su na tržišnim principima prema kojima investitor bira projektanta, revidenta tehničke dokumentacije, izvođača i stručni nadzor iz reda licenciranih pravnih lica. Nesporna je činjenica da svi pod ravnopravnim i jednakim uslovima mogu dobiti licencu za jednu ili više faza projektovanja ili građenja, za jednu ili više vrsta djelatnosti. Dakle, sad je samo pitanje koga će investitor angažovati, a svaki ozbiljan investitor tražiće kvalitetnije i kompletnije firme sa kojima će sa manje problema doći do cilja, a to je ovdje izgradnja objekta. Ministarstvo mora stvarati realne uslove za rad malih i srednjih preduzeća, ali takođe i rad velikih kompanija jer to od nas traže investitori kapitalnih investicija, prije svega u javnom sektoru. Na primjer, za izradu tehničke dokumentacije jednog autoputa ili većeg hidroenergetskog objekta sada se poslovi povjeravaju stranim kompanijama koje sa našeg područja odnose znatna finansijska sredstva koja samo za jedan takav objekat čine višegodišnje ukupne prihode svih malih i srednjih projektantskih preduzeća zajedno. Svjedoci smo šta se dešava kod izgradnje autoputeva koji se kod nas finasiraju iz kredita stranih banaka, nijedna naša firma ne može nastupiti samostalno bez stranih firmi, koje su, po pravilu, liderske firme u tim poslovima i koje odnose profit. Takođe, nama je cilj da se kroz pojedine odredbe zakona stvaraju uslovi za zapošljavanje novog inženjerskog kadra, prije svega mladih ljudi sa završenim fakultetima. Naravno, mi smo shvatili njihove poruke i primjedbe iznesene tokom rasprava i ove odredbe su redefinisane u Prijedlogu zakona o uređenju prostora i građenju. Postavljeni su blaži kriterijumi kod uslova za obavljanje projektantske djelatnosti, a eventualne dvosmislenosti ili nepreciznosti pojedinih odredaba, naročito u vezi sa angažovanjem ovlaštenih inženjera i vršenjem stručnog nadzora, eliminisane su.
Tokom mandata konstantno ste vršili kontrolu ispunjenosti uslova za posjedovanje licence. Mnoga preduzeća su ostala bez licence ili sa znatno umanjenim ovlaštenjima i to je u javnosti prepoznato kao uvođenje reda u oblast građenja. Šta novi zakon predviđa u oblasti licenciranja pravnih i fizičkih lica?
GOLIĆ: Generalno se može istaći da ovaj prijedlog zakona povećava odgovornost svih učesnika u postupku građenja, a posebno lica koja su ovlaštena da vrše stručni nadzor u ime investitora i koja su ovim zakonom identifikovana kao najodgovornija za kvalitet građenja i zakonito građenje, u skladu sa datom građevinskom dozvolom. Zbog toga su odredbe zakona propisale obavezni postupak revizije svih izdatih ličnih licenci koji će biti sproveden u trogodišnjem periodu od dana stupanja na snagu ovog zakona o trošku Ministarstva, ali predviđa i oštrije kriterijume za sticanje licence, kao na primjer za lica koja vrše reviziju projekata. Novina je i da sada zakon predviđa sankcionisanje lica koja imaju lične licence i koja se ogriješe o pravila struke, profesionalne etike i morala ili svoj posao ne obavljaju u skladu sa odredbama ovog zakona, zašto je predviđena čak i mogućnost trajnog oduzimanja licence. Kao što smo i očekivali, tokom javne rasprave pojedinci su iznijeli svoje protivljenje bilo kakvim revizijama, smatrajući to stečenim pravima. Upravo u takvim licima mi smo prepoznali one zbog kojih je donošenje navedenih odredaba neophodno i jako potrebno, mada je stvarni razlog revizije neophodnost da se izdate lične licence prevedu u elektronsku formu radi softvera i baze podataka koja omogućava lakše kontrole i sprečava moguće zloupotrebe kod izdavanja licenci pravnim licima te radi uspostavljanja jedinstvenih evidencija koje će biti dostupne javnosti na internet stranici Ministarstva.
Svjedoci smo da se u zemljama u okruženju sve više pažnje posvećuje energetskoj efikasnosti. Da li Prijedlog zakona o uređenju prostora obrađuje ovu oblast?
GOLIĆ: Korišćenje obnovljivih izvora energije i podizanje stepena energetske efikasnosti postaju pitanje održivog razvoja, ali i opstanka planete. Posebno treba naglasiti da se donošenjem ovog zakona otvara proces energetske efikasnosti i podrške uspostavljanju uslova za politiku dijaloga za održivu energiju, odnosno za smanjenje ukupno potrebne energije, korišćenje energije iz obnovljivih izvora i smanjenje negativnih uticaja objekata na životnu sredinu, prioritetno kroz smanjenje emisije gasova koji izazivaju efekat staklene bašte. Na ovaj način stvaraju se uslovi za osnivanje i rad kompanija za usluge i energetske uštede, prioritetno za javni sektor, a onda i za ostale oblasti.
Šta to konkretno znači?
GOLIĆ: Naime, od primjene odredaba o energetskoj efikasnosti se mnogo očekuje, naročito u javnom sektoru, jer su zgrade u oblasti školstva, zdravstva, uprave i sl. veliki potrošači energije, ali zbog nedovoljnog ulaganja u poboljšanje tehničkih karakteristika zgrada kao cjelina i njihovih tehničkih sistema imamo velike gubitke energetskih resursa, što opet predstavlja znatna opterećenja javnim budžetima iz kojih se javne institucije finansiraju, dok sa druge strane, zaposleni i korisnici tih institucija imaju loše grijanje, klimatizaciju, osvjetljenje i sl. Prema analizama eksperata, proračunate energetske uštede mogu da variraju od 25 odsto u zgradama pa do čak 60 odsto za ulično osvjetljenje, pod uslovom da budu obezbijeđena tehnička rješenja visokog standarda i ulaganja. Sam zakon se zasniva na dva nivoa sprovođenja propisanih mjera energetske efikasnosti. Prvi nivo je predviđen kao obavezan i odnosi se na izgradnju svih novih zgrada nakon stupanja na snagu novog zakona, osim za zgrade koje su izuzete od obavezne primjene, a drugi nivo se odnosi na značajnije rekonstrukcije postojećih zgrada i fasada i primjenjuje se kad je to ekonomski isplativo i tehnički izvodljivo.
Znači li to da mjere energetske efikasnosti zahtijevaju povećana investiciona ulaganja?
GOLIĆ: Bukvalno to bi se moglo tako shvatiti jer ugradnja građevinskih proizvoda koji omogućavaju korišćenje energije iz obnovljivih izvora, obavezna ugradnja mjernih uređaja komunalne potrošnje za svaki posebni dio zgrade, ugradnja inteligentnih sistema mjerenja, korišćenje daljinskog sistema grijanja ili hlađenja, uspostavljanje redovnog pregleda tehničkog sistema, sigurno je da zahtijeva i veća početna ulaganja u izgradnju. Međutim, jasno je da se značajnija ulaganja radi uštede energije moraju vratiti preko ušteda za račune za energiju u budućnosti, što znači da će nakon otplate ulaganja efekat ulaganja dugoročno gledajući biti izuzetno pozitivan. Naravno, slijedeći iskustva drugih država, komercijalni aranžmani putem kojih je ovo moguće ostvariti su ugovaranja za energetsku efikasnost između vlasnika zgrada i kompanija za energetsku uštedu (ESCO) koje svoje usluge i ulaganja naplaćuju isključivo iz sredstava ostvarenih energetskom uštedom, sa vremenom dospijeća do 10 godina, a ulaganja se obično isplate u periodu od pet do sedam godina. Mi smo na početku priče o energetskoj efikasnosti i sigurno je da nam predstoji dosta posla kako bili stvoreni svi uslovi da ovaj proces bude sprovođen uz angažovanje kompanija koje će te poslove profesionalno obavljati, koje će za to same obezbijediti potrebna sredstva, a vlasnici objekata će im obezbijediti da svoje usluge i troškove ulaganja naplate iz ostvarenih ušteda na potrebnoj energiji.
Suština ove priče o energetskoj efikasnosti svodi se na krajnji cilj, odnosno da svaka nova zgrada mora imati energetski sertifikat istaknut na jasno vidljivom mjestu, kao ispravu koju izdaje ovlašteno pravno lice na osnovu izvršenog pregleda o energetskim karakteristikama zgrade i bez koje neće moći biti izdata upotrebna dozvola za zgradu. Na osnovu energetskog sertifikata vlasnik, korisnik, kupac, zakupac i dr. će znati kojoj energetskoj klasi zgrada pripada, odnosno koliko novca će morati izdvajati za energiju ukoliko žele da kupe ili iznajme takvu zgradu ili neki njen dio. Prema našim zakonskim rješenjima energetske preglede će moći vršiti svako pravno lice koje ima licencu za te poslove dobijenu od Ministarstva, a energetski sertifikat izdaje Fond za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost na osnovu izvršenog energetskog pregleda i vodi jedinstvene evidencije o izdatim sertifikatima, ali i koji organizuje sistem nezavisne kontrole izdatih sertifikata.
Za kraj, šta Ministarstvo planira nakon usvajanja zakona o uređenju prostora i građenju?
GOLIĆ: Zakon o uređenju prostora i građenju je jedan od sistemskih zakona Republike Srpske, nakon čijeg stupanja na snagu Ministarstvo očekuje ogroman posao jer je predviđeno u roku od devet mjeseci donošenje dvije uredbe i 17 pravilnika, a u srednjoročnom periodu ovaj zakon će biti osnov za donošenje novih tehničkih propisa usaglašenih sa zakonodavstvom EU umjesto 61 naredbe i pravilnika kao preuzetih važećih propisa bivše SFRJ koje još primjenjujemo. Započeti reformski procesi u ovoj oblasti zasnivaće se na donošenju strateških i sprovedbenih dokumenata prostornog uređenja kao osnova planskog razvoja i izgradnje, te na sprečavanju bespravne izgradnje novih objekata i na planskoj legalizaciji ranije izgrađenih objekata uz maksimalno stimulativne uslove kako bi ovaj proces bio okončan u što većem obimu. Nezavisne novine
