BEOGRAD, Kada su na Zapadu počeli “stručno” da analiziraju kupce, zaključili su da je “psihološki” uticaj preloman pri kupovini, i da je, 99,99 znatno manje nego sto.
U jednom “marketu” (prefiks “giga”, “mega” ili neki sličan dodati po želji), baš na onom dijelu gdje su u ponudi suhomesnati proizvodi, stoji mučeni trgovac koji je upravo završavao ispisivanje “specijalne ponude” za taj dan, pa je istakao kako kilogram nekakve salame košta 1.999,99 dinara.
Gledaju kupci njega, gleda on njih, svi gledaju u salamu. Šta li joj, jadnoj, fali pa da “za dlaku” ne dosegne dvije hiljadarke. Na pitanje ko misli da će ovakva cijena da “prelomi kupca”, unesrećeni prodavac odgovara kako mu je zabranjeno da psuje.
Onomad, prije par decenija, kada su na Zapadu počeli “stručno” da analiziraju kupce, zaključili su da je “psihološki” uticaj preloman pri kupovini, i da je, u stvari, 99,99 znatno manje nego sto. Neki ekonomisti su davno govorili da su u “potrošačkom društvu”, tamo, preko, navikli na takve ponude, ali da kod nas takvo nipodaštavanje mušterija nema izgleda da zaživi.
Tim prije što smo novčanicu od jedne pare poodavno izbacili iz upotrebe, a, nije teško priznati da ne biste tačno znali šta činiti ukoliko naprasno steknete “čitav dinar”. (Za neupućene, “para” je stoti dio dinara, dakle, taman toliko ste uštedjeli sa gorepomenutom salamom).
Ovaj “ekonomsko-psihološki trend” silno je otežao i posao televizijskih spikera. Dok čitaju reklame svaka cijena koju izgovore mora da završi sa “99”. Tolike “pare” je neko uštedjeo, a mi nikako da zahvalimo trgovačkoj promisli. Mislite da nije? Ostavićete dvije hiljadarke za narečenu salamu, ne brinite. A neko marljivo skuplja kusur. Za godinicu, svašta marljiv čovjek prikupi. Novosti