UGLJEVIK, Banjicu, selo na tromeđi Bijeljine, Ugljevika i Lopara, kao rijetko koje naselje u ovom dijelu RS, unazadila je ubrzana industrijska proizvodnja kreča zbog čega su ostali bez hiljada radnih mjesta.
Banjičani su decenijama, vjerovatno i vijekovima unazad, bili poznati po izuzetno kvalitetnom kreču, proizvedenom od kamena vapnenca, čija se rudišta nalaze u okolini srednjovjekovne srpske svetinje – Manastira Svete Trojice u Tavni.
Mikan Petrović, ispred čije kuće se još uvijek nalazi aktivna krečana, peć za proizvodnju kvalitetnog kreča, objašnjava za poslovni portal „CAPITAL“, kaže da je proizvodnja kreča u Banjici nekada angažovala i do 2.000 radnika.
„Jedni su u kamenolomu pripremali i prevozili kamen, drugi su u šumi sjekli drvo i pripremali ga za potpaljivanje peći. Veliki broj ljudi je bio zadužen za transport kreča do najudaljenijim mjesta u regionu. Kreč smo prodavali u Bijeljini, Tuzli, Brčkom, Novom Sadu, Osijeku i drugim većim gradovima. Kreč iz Tavne i Banjice bio je nadaleko poznat. Od proizvodnje i prodaje kreča dobro se ovdje živjelo. Međutim, sada je prodaja potpuno zaustavljena. Rijetko ko se odlučuje da kuću okreči banjičkim krečom, iako je u pitanju prirodan i zdrav materijal“, ističe Petrović.
Kilogram banjičkog kreča u grumenu košta 30 pfeniga, dok je gašeni kreč nešto skuplji, četiri marke po kilogramu. Banjički krečari kažu da se do Đurđevdana nešto kreča može i prodati, jer ga ljudi kupuju za zaštitu voćnjaka od štetočina, dok se u drugom dijelu godine rijetko ko raspituje za kreč iz Tavne i Banjice.
CAPITAL: LJ.LJ.