Beograd – Pad vrijednosti evra mnogim korisnicima kredita nije donio očekivano olakšanje
Vrijednost evra koja od 2004. godine nije bila niža, nije svim korisnicima kredita u Srbiji donijela očekivano olakšanje. Naprotiv, mnogi su dobili obavještenje svojih banaka da su im mjesečne rate u evrima veće nego prethodnog mjeseca. Tako se dogodilo da je dinarski iznos koji su morali da plate bio u najboljem slučaju isti, a kod mnogih čak i viši nego kada je evro vredio oko 80 dinara.
Po ocjeni bankara u tome nema ničeg nelogičnog. Oni naime ukazuju na to da u ugovorima o odobravanju kredita uglavnom stoji klauzula da je kamatna stopa promjenljiva. To po njima znači da kamata na kredit zavisi ne samo od promjene kamatne politike u Srbiji nego i na evropskom finansijskom tržištu, jer upravo tamo poslovne banke pozajmljuju sredstva koja potom plasiraju na našem tržištu. A dobro je znano da je kamata Evropske centralne banke ove godine više puta podizana uglavnom za po 0,25 odsto i da se može očekivati da bi do kraja godine mogla da bude još jednom podignuta. I to važi kako za evro tako i za švajcarski franak.
Iako samo nekoliko od 38 banaka u Srbiji u svojoj kreditnoj politici kamate na pojedine dugoročne zajmove vezuje direktno za visinu Euribora i Libora (kamate koje važe za pozajmice kapitala u evrima odnosno švajcarcima) nije nikakava tajna da sve banke svoje kamate određuju tako što na ove dodaju svoje troškove. A oni, između ostalog, zavise i od domaće monetarne politike ali i od procjene rizika zemlje u kojoj se pozajmljena sredstva plasiraju. U Srbiji su ti dodaci na one najsigurnije pozajmice iza kojih stoje hipoteke, između dva i četiri odsto, dok za rizičnije plasmane taj iznos raste. Tako se praktično svako pomjeranje referentne kamatne stope NBS ili uslova pod kojima se izdvajaju obavezne rezerve banaka, direktno prelijeva na cijenu kredita u Srbiji, koju u startu opredjeljuje i cijena po kojoj je pozajmljen kapital.
Prosječnom korisniku kredita, pokazalo se, nije najbitnije po kojoj cijeni plaća uzeti zajam, mnogo mu je bitnija trenutna visina mjesečne rate i to koliko se ona uklapa u zakonska ograničenja o mogućem zaduženju trećine njegovih mjesečnih primanja. Otuda su i reakcije onih kojima su mjesečne otplate sada uvećane (u Rajfajzen banci na primer) čak samo i za nekoliko evra dosta burne, a bile bi i burnije da u međuvremenu vrijednost evropske valute u Srbiji nije pala na tek nešto iznad 77 dinara. Istina, ima i banaka (Pireus i Unikredit banka) koje objašnjavaju da za sada nisu povećale rate korisnicima svojih kredita, ali to ne isključuju u budućnosti, jer kako kažu njihovi čelnici, ne znaju do kada će moći da pokrivaju novonastale troškove na sopstveni račun. Neke banke, poput Banke Inteza, usklađivanje svojih kamata sa cijenom novca na evropskom tržištu po pravilu rade kvartalno pa će tako njihovi korisnici dugoročnih zajmova osjetiti promenu kada za to dođe vrijeme.
Ono što se trenutno dešava, međutim, na najbolji način potvrđuje koliko su na mjestu upozorenja i Centralne banke Srbije ali i eksperata Evropske centralne banke, koji su ukazali na rizik pretjeranog zaduživanja stanovništva. Posebno kada je ono u devizama, a plate su u domaćoj valuti. Dodatna opasnost pri tom vezana je za zaduživanje u švajcarcima, jer tu visinu rate ne određuje samo odnos deviznog duga i dinarske plate, nego i budući odnos evra i švjacarca.