LONDON, Svjetska industrija oružja ne zna za krizu. U prvoj deceniji 21. vijeka u njoj nije bilo potresa, niti padova, kakvi su zabilježeni u gotovo svim drugim oblastima.
Naprotiv, ova “diskretna” industrija, kojom dominiraju stalne članice Savjeta bezbjednosti UN, bilježi samo rast. Pomjeranja su vidna samo među uvoznicima, što upućuje na neuralgične tačke, ali i na snažnu težnju brzo rastućih ekonomija da se osamostale.
Izdvajanja za naoružanje su tokom posljednjih deset godina porasla za 56 odsto, od toga u proteklih pet za 24 odsto. U svijetu se za oružje izdvaja oko jedan i po bilion dolara, skoro tri odsto svjetskog bruto društvenog proizvoda (BDP), a ukupna prodaja 100 najvećih proizvođača dostigla je 315 milijardi dolara.
Iako u ovom milenijumu pet stalnih članica SB UN, uz Njemačku i Italiju, prodaju 85 odsto oružja, Amerika ubjedljivo prednjači. Sa izdvajanjima za vojsku, koja čine gotovo polovinu svih u svijetu, više od preostalih sedam najrazvijenijih zemalja i svih potencijalnih neprijatelja Amerike, sa više od 10.000 vojnika u sedam zemalja – Avganistanu, Njemačkoj, Japanu, Južnoj Koreji, Iraku, Italiji i Kuvajtu – SAD su i najveći izvoznik oružja.
Američke kompanije dominiraju listama najvećih proizvođača, na čelu sa “Lokid Martinom”. Ova kompanija, koja zapošljava 140.0000 ljudi je 2009. godine izvezla oružje vrijedno 33 milijarde dolara. Uprkos najava “rezova” američkog izdvajanja za vojsku, činjenica je da se vojni budžet SAD udvostručio u posljednjoj deceniji. Oružje je veliki posao u Americi, gdje vojne kompanije dominiraju kako izvozom, tako i vojnom tehnologijom.
Koliko je ova industrija imuna na političke i ekonomske potrese, pokazuje činjenica da je prodaja oružja državama pogođenim “arapskim proljećem” izazvala javne i parlamentarne debate u nekoliko država isporučilaca. Uticaj tih debata na politiku država izvoznika oružja bio je ipak ograničen.
Od 45 do 60 milijardi vrijednih poslova prodaje oružja koji se sklopi svake godine, oko dvije trećine ide na zemlje u razvoju. Šira ponuda lakog oružja je i najodgovornija za povećanje broja sukoba, u kojima strada više od 80 odsto civilnih žrtava.
Priča ima i drugu dimenziju, o kojoj najbolje govori primjer Kine, koja je od velikog uvoznika postala značajni izvoznik oružja, izazivajući nervozu SAD. Peking je 2006. i 2007. bio najveći uvoznik naoružanja, sada je četvrti. Najmnogoljudnija zemlja je, međutim, istovremeno uvećala izvoz za čak 95 odsto i postala šesti najveći izvoznik naoružnja, iza SAD, Rusije, Njemačke, Francuske i Britanije.
– Rast obima izvoza oružja iz Kine je uglavnom rezultat toga što je Pakistan počeo odatle da uvozi više oružja – objašnjava direktor u institutu SIPRI Pol Holtom.
Kako god bilo, kineski primjer sada slijede zemlje Azije i Okeanije na čiju “petorku” otpada 44 odsto ukupnog svjetskog uvoza oružja u posljednjih pet godina. Dok su države Evrope uvezle 19, Bliskog istoka 17, obje Amerike 11, a Afrike devet odsto oružja, najveći kupac proteklih godina je postala Indija. Na ovu rastuću ekonomiju otpada 10 odsto ukupnog globalnog uvoza. Slijede Južna Koreja, Pakistan, Kina i Singapur.
Indijski uvoz naoružanja porastao je 38 odsto. Najveće nabavke u posljenjih pet godina odnosile su se na 120 borbenih aviona “Su-30MKS”, 16 modela “MiG-29” iz Rusije i 20 britanskih “jaguara”. Treći najveći uzvoznik, Pakistan, nabavljao je kineske borbene avione tipa “JF-17”, 50 komada i 30 lovaca “F-16”.
Viši naučni saradnik stokholmskog instituta Piter Vezeman kaže da velike azijske države-uvoznici teže razvoju svoje namjenske industrije, kako bi umanjile zavisnost od spoljnih izvora. Značajan dio isporuka ostvaruje se sa naknadnom mogućnošću licencne prozvodnje kupljenog naoružanja.
Vojska hrani milione
Političari u mnogim bogatim zemljama lupaju glavu kako da otvare nova radna mjesta u vrijeme opšteg stezanja kaiša i anemičnog ekonomskog rasta. Privatni sektor radije otpušta, a sličan kurs slijede i javne službe suočene sa zahtjevima za oštrim mjerama štednje. U opštoj besparici, ako je suditi po istraživanjima koja prenose britanski mediji, vojni sektor daje najsigurnije utočište. U dvije najveće svjetske ekonomije, američkoj i kineskoj, Pentagon, odnosno Kineska narodnooslobodilačka armija ne samo da su najveći nacionalni, već i svjetski poslodavci. Na platnom spisku Pentagona je 2010. godine bilo 3,2 miliona ljudi, odnosno jedan odsto stanovništva SAD. U najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, koja ujedno najviše ulaže u vojni sektor, u armiji je 2,3 miliona ljudi.
Zanimljivo je da u globalnoj slici svijeta trenutno kao najveći poslodavci ne figuriraju privatne korporacije, već države. Od 10 najvećih svjetskih poslodavaca, čak sedam su vezane za državne službe. Nacionalna zdravstvena služba Britanije zapošljava dva i po odsto stanovnika Ostrva. Na listu 10 najvećih poslodavaca u svijetu probile su se tek tri korporacije, dvije američke i jedna tajvanska. Dva američka lanca – prodavnice mješovite robe “Volmart”, koji nosi naziv po, uz Rokfelerove, najbogatijoj porodici Amerike, i popularni globalni niz restorana brze hrane “Mekdonalds”, uz tajvansku industriju elektronike “Hon Hai” samo su tri korporacijska globalna poslodavca koja pružaju utočište za sve veću svjetsku armiju nezaposlenih.
Propaganda
Za industriju oružja u SAD se smatra da ima ključni značaja. Najveći oglašivači, ujedno najveći izvoznici oružja, “Boing” i “Lokid Martin”, tvrde da “percepcija mira znači manje poslova za Amerikance”. Jedan slogan navodi da je “F 22” antiratni avion, te da bolji borbeni avioni obezbjeđuju da se najmiliji vrate kućama iz rata. Novosti