SARAJEVO, U BiH je tokom prošle godine, zbog privredne i finansijske krize, bez posla ostalo više od 73.000 radnika, a evidentirano je oko 300 štrajkova nezadovoljnih radnika, tvrdi Edhem Biber, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH. Biber smatra da kriza u našoj zemlji još nije završena, te da će i ova godina za radnike biti veoma teška.
“Kriza će, nažalost, trajati i ove godine ako se aktuelna vlast nastavi baviti sama sobom, unutarstranačkim problemima, kadrovskim ukrštenicama i slično. Prema mojim procjenama, nažalost, doći će do novih otpuštanja radnika”, kaže Biber.
Jedini način da se situacija u BiH promijeni nabolje, smatra Biber, jeste promjena političke klime, odnosno politička stabilizacija i uspostava pravne sigurnosti za investitore.
“Nažalost, ova godina će biti teška. Možda i teža nego prošla. Katastrofa se može izbjeći jedino ako politika usmjeri svu energiju na rješavanje konkretnih ekonomskih i socijalnih problema”, upozorava Biber.
Prema njegovim riječima, tokom svoja dva mandata na mjestu predsjednika Saveza samostalnih sindikata, najveći problemi sa kojim se susretao su bili kriminal i korupcija u procesu privatizacije, te posljedice takve netransparentne privatizacije, odnosno, nepovezan radni staž i neisplaćena potraživanja radnika.
BiH, a posebno FBiH, posljednjih mjeseci okupirana je štrajkovima. Da li imate evidenciju koliko je tokom prošle godine u BiH bilo štrajkova, odnosno raznih javnih okupljanja radnika?
BIBER: Prema evidencijama granskih sindikata, članica Saveza sindikata BiH, tokom prošle godine vođeno je 300 štrajkova. Učestali protesti odraz su krajnjeg nezadovoljstva radnika. Traže se osnovna radna i ljudska prava. Traže se plate koje sada u industriji znaju biti i manje od 300 KM. Radnici su uvidjeli da na njihove zahtjeve odgovaraju samo kada štrajkuju ispred institucija koje su odgovorne za stanje u kojima su se njihove firme našle.
Da li su štrajkovi donijeli pozitivne rezultate, odnosno koliko je štrajkova urodilo plodom?
BIBER: U većini slučajeva štrajkovi su poručili pozitivne rezultate. Radnici su ostvarili barem dio zahtjeva zbog kojih su ušli u štrajk. Nažalost, bilo je štrajkova koji nisu dali nikakvih rezultata.
Zanimljivo je da samo kada štrajkuju službenici koji su budžetski korisnici štrajkovi daju neke rezultate, dok radnici u proizvodnji teško ostvaruju svoja prava. Kako to tumačite?
BIBER: Budžetski korisnici, odnosno zaposleni u obrazovanju, policiji i drugim državnim službama, blokiraju i provođenje određenih širih funkcija u društvu, na koje reaguje javnost i vrši pritisak na vlast da to riješi. S druge strane, radnici u proizvodnji vrše pritisak samo na poslodavca i ne nanose probleme široj okolini, zbog čega su ti su štrajkovi manje atraktivni za javnost. Zbog toga radnici u proizvodnji često štrajk provode protestirajući van kapija preduzeća, da bi privukli pozornost javnosti na svoj problem.
Kako komentarišete činjenicu da je prošlu godinu obilježio i veliki broj štrajkova glađu?
BIBER: To je jedan novi oblik izražavanja protesta, gdje ljudi iz očaja posežu i za tako radikalnim oblicima štrajka. U principu, ti gestovi samo ugrožavaju živote i zdravlje štrajkača, i u Svjetskom sindikalnom pokretu takva gesta se ne odobrava. Štrajk se vodi sa ciljem da se nanese šteta onom ko ti prava ugrožava, a ne da ugroziš svoje zdravlje i život.
Koliko je tokom prošle godine zbog recesije u BiH ostalo radnika bez posla?
BIBER: U cijeloj BiH je tokom prošle godine bez posla zbog recesije, ostalo više od 73.000 radnika. U FBiH je bez posla ostalo više od 42.000 radnika, a u RS oko 31.000 radnika. Kao posljedica recesije uslijedilo je zatvaranje radnji i preduzeća, usljed čega je na hiljade radnika ostalo bez primanja. Mislim da niko ne raspolaže tačnim podacima o broju zatvorenih preduzeća i radnji. Krizom su veoma pogođene drvoprerađivačka i metaloprerađivačka industrija i građevinarstvo. “Sretnici” kojima je uplaćivan staž, doprinosi, sa Biroa za zapošljavanje mogu da dobiju novčanu pomoć koja se daje u periodu od tri do 24 mjeseca. Ali većina ih je ostala i bez te vrste pomoći, jer im poslodavci nisu uplaćivali doprinose za penziono i zdravstveno.
Činjenica je da i oni koji rade uglavnom ne mogu izaći na kraj sa primanjima, s obzirom na to da prosječna plata u oba entiteta ne pokriva ni polovinu mjesečnih troškova četvoročlane porodice. Koji radnici su najugroženiji?
BIBER: Situacija sa radničkim platama je krajnje teška, a u prilog tome govori i činjenica da i one plate koje važe kao najviše, plate u finansijskom posredovanju, ne mogu da pokriju mjesečne troškove. Ipak, najugroženiji su radnici zaposleni u privrednim djelatnostima, prije svega u industriji, kao na primjer u građevinarstvu, drvopreradi, industriji tekstila, kože, obuće, metalopreradi i drugi. Te plate su mizerne u odnosu na plate u susjednim zemljama. Sindikat insistira na tome da niže plate brže rastu, a da više plate sporije i na takav način dobijemo neki realniji odnos, ali da ne dolazi do smanjenja plata. Ako su prosječna plata i potrošačke korpe u oba entiteta približno jednake i iznose oko 1.600 KM, to je nedovoljno pogotovo za one koji su podstanari ili koji hrane porodicu. To su primanja za preživljavanje, a ne za kvalitetan život, a činjenica je da moramo težiti da imamo veće plate i da se proizvodnja povećava.
Ko je po Vama glavni krivac za tešku situaciju u kojoj se našao veliki broj bh. građana?
BIBER: Aktuelne vlasti su najveći krivci, jer ne čine apsolutno ništa da stvore kvalitetan poslovni ambijent, kako bi u BiH došle investicije, otvorila se nova radna mjesta i jačao standard građana. Cilj Sindikata, poslodavaca i Vlade treba da bude poboljšanje uslova rada, povećanje plata, te mogućnost ostvarivanja beneficija, sve da bi BiH učinili atraktivnom za ulaganje stranog kapitala.
U čemu vidite izlaz iz teške situacije?
BIBER: Jedini način da se promijeni situacija u BiH je promjena političke klime, odnosno politička stabilizacija i uspostava pravne sigurnosti za investitore. Naša politika mora početi da se istinski bavi ekonomskim prosperitetom i socijalnom sigurnošću svojih građana. Savjetovao bih im da malo prestanu da se bave zaštitom naših kolektivnih nacionalnih prava, jer mi smo dobro zaštićeni kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, ali smo ugroženi kao pojedinci – građani, penzioneri, radnici, invalidi i mnogi drugi. Nemamo posla, slabe su nam plate, male penzije i invalidnine, i generalno smo kao pojedinci nesigurni za svoje radno mjesto i svoju budućnost.
Znači, po Vama, sadašnja vlast ne može riješiti krizu u kojoj se BiH nalazi već prilično dugo?
BIBER: Na način kako su je do sada rješavali, apsolutno ne mogu. Zapravo, oni svojim lošim odlukama opštu globalnu krizu, samo još više usložnjavaju u BiH. Jedino ako dođe do radikalne promjene sadašnje politike, možda je mogu riješiti.
Kakva je saradnja Saveza samostalnih sindikata BiH sa institucijama vlasti?
BIBER: Kratko rečeno, “puno prometa, malo profita”. Imamo saradnju, ali su rezultati te saradnje veoma mali.
Kada ćemo dobiti jak Savez sindikata koji će biti poštovan u našoj zemlji?
BIBER: U datim okolnostima, kada je opšte stanje u državi veoma haotično, Sindikat je jedina institucija koja se bori da zaštiti prava radnika tj. svojih članova. Ogroman broj naših članova poštuje to što u toj neravnopravnoj borbi radimo za njih. Bit ćemo još jači, dok u ovoj državi zaživi “pravna država”, i dok svi oni koji krše prava radnika ne završe na sudu i zatvoru. Nadati se da će se to desiti veoma brzo. To sve zavisi od svih građana i njihove volje.
Da li unutar Saveza samostalnih sindikata BiH postoji jedinstvo, s obzirom na to da tu organizaciju čini veliki broj granskih sindikata, čak njih 24 ?
BIBER: Unutar SSS BiH postoji jedinstvo oko opštih rješavanja prava radnika. Dešava se da oko nekih konkretnih stvari ima različitih viđenja, jer unutar Saveza su predstavnici grana iz svih oblasti privređivanja. Činjenica je da smo sve nesporazume kvalitetno rješavali unutar Saveza, što znači da opšte jedinstvo postoji.
Kako vidite 2010. godinu? Da li se privrednoj i finansijskoj krizi u BiH nazire kraj?
BIBER: Nažalost, ova godina će biti teška. Možda i teža nego prošla. Katastrofa se može izbjeći jedino ako politika usmjeri svu energiju na rješavanje konkretnih ekonomskih i socijalnih problema.
Krajem februara odlazite sa funkcije predsjednika nakon dva mandata, odnosno nakon osam godina. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom za proteklih osam godina koliko obavljate tu funkciju?
BIBER: Najbolju ocjenu o mom radu će dati oni koji su me birali. Moje subjektivno mišljenje je da sam, zajedno sa ostalim rukovodstvom doprinio da se poboljša zakonski okvir za zaštitu prava radnika, potpisao sam dobar Opšti kolektivni ugovor, uveo organizaciju u punopravno članstvo Međunarodnog sindikalnog pokreta, inicirao formiranje socijalnog dijaloga i formiranje Ekonomsko-socijalnog vijeća… Učestvovao sam sa kolegama iz Saveza sindikata RS u formiranju Konfederacije sindikata BiH, i sačuvao jedinstvo organizacije. Moglo se i više i bolje, ali nije vrijeme da se na kraju mandata žalim.
Koji su bili najveći problemi sa kojima ste se susretali?
BIBER: Bilo je više problema od kojih bih izdvojio stabilizaciju organizacije i stvaranje jedinstva, finansijsku neovisnost Saveza, uspostavu institucionalne saradnje sa vlastima i poslodavcima, borbu protiv kriminala u procesu privatizacije, borbu za zaštitu radničkih prava borba, za jedinstvo u sindikalnom pokretu u BiH, nedostatak organizacionih kapaciteta za još veću efikasnost Saveza i drugi.
Da li ćete nakon odlaska sa funkcije predsjednika i dalje ostati u sindikatu?
BIBER: Najvjerovatnije ću neko vrijeme ostati u sindikatu dok se ne izvrši tranzicija starog i novog rukovodstva.
Da li Vašeg nasljednika očekuje težak posao?
BIBER: Da, očekuje ga težak posao, jer se treba boriti sa daleko moćnijim partnerima. Ali ne sumnjam da će taj novi predsjednik to dobro raditi.Nezavisne novine
