Dukić: Najuspješniji baš u vrijeme krize

BANJALUKA, Rajko Dukić, većinski vlasnik i generalni direktor “Boksita” Milići koji je u izboru “Nezavisnih novina” proglašen za privrednika 2010. godine, zaslužan je što je ta kompanija povećala godišnji prihod za oko 60 odsto, u razvoj investirala šest miliona KM, zaposlila 170 novih radnika, i dok je za ostale bila krizna, za Boksit je 2010. bila najuspješnija nakon rata.
“Boksit” se ne namjerava s tim zadovoljiti, već, prema Dukićevim najavama, iduće godine planira dodatno povećanje prihoda i dobiti za zavidnih 35 odsto.
“Boksit” je ove godine ušao i u drvoprerađivačku industriju preuzimajući propalu firmu “6. avgust” u kojoj ste obnovili proizvodnju. Vjerujete li da će ta proizvodnja imati budućnost?
DUKIĆ: Kad govorim o tome, onda moram reći da sam prije nekoliko dana navršio 43 godine aktivnog rada u “Boksitu” u kojem prirodne resurse posmatram kao prirodno dobro, pa tako i šumu. Ta nekadašnja pilana u Milićima, koja je bila ponos sistema “Šipada”, je za vrijeme rata i poslije rata opljačkana, rasturena, zarasla u korov i postala ruglo u centru grada. Kako okolo Milića ima dosta šume, bilo je sasvim logično da pristupimo tom konceptu, ali nešto drugačije od drugih. Naglašavam da “Boksit” do sada nikada nije kupovao nečije kapacitete već gradio svoje na ledini od nule. Dakle, nismo kupovali druga preduzeća i tuđu muku budzašto, već smo sada odlučili da u stečaju preuzmemo imovinu “6. avgusta” i isplatimo sve po zakonu.
Napravili smo, uvjeren sam, uspješan koncept i sada tamo radi 70 radnika. Prema planu, naš sektor drvoprerade 2011. treba imati prihod od nekoliko miliona maraka i za nekoliko godina treba da postane okosnica razvoja kako “Boksita” tako i regije. Imamo mogućnosti i viziju da idemo u finalizaciju proizvodnje od proizvodnje furnira, ploča i ostalog, jer za to postoji dovoljna infrastruktura i prostor od 13 hektara. Tu bih, takođe, istakao da će na moju inicijativu prema Ministarstvu prosvjete i kulture RS u Srednjoškolskom centru u Milićima biti oformljeno jedno odjeljenje drvoprerade, gdje planiramo obučavati i finansirati učenike koji će dobiti posao u našoj kompaniji. Uvjeren sam da će Milići kroz naš program drvoprerade, uključujući preduzeće “Intal” i neke manje firme, postati centar drvne industrije RS.
U trećem kvartalu 2010. godine započeli ste proizvodnju i separaciju kvarcnog pijeska sa, čini mi se, godišnjom proizvodnjom od 50.000 tona?
DUKIĆ: Koliko je kvarcni pijesak značajan resurs, govori to da je on u Sjedinjenim Američkim Državama pod direktnom kontrolom vojske i državnih institucija. Izrada čipova nemoguća je bez kvarcnog pijeska, a kilogram kvarcnog pijeska pretočenog u čipove vrijedi oko 20 miliona dolara.
“Boksit” je na bazi nekih ranijih i svojih istraživanja u okviru sektora rudarstva razvio proizvodnju kvarcnog pijeska na ležištu Skočić kod Zvornika i drugim lokalitetima. Sada radimo takozvanu primarnu preradu, na prostoru Lukića polja vrši se separisanje kvarcnog pijeska i dobijaju određene frakcije i čistoće. Glavni kupac je Fabrika glinice “Birač” za potrebe proizvodnje vodenog stakla. Sada se kompletan kvarcni pijesak u BiH uvozi iz Srbije i Hrvatske i mi već ovih dana radimo na tome da nabavimo jedno postrojenje za sušenje iz Kine. Puštanjem u rad sušare “Boksit” će postati najveći proizvođač livačkog pijeska za specijalne namjene u građevinarstvu. To je pijesak visokog kvaliteta, visoke čistoće i sada se u cjelosti uvozi. Planiramo već iduće godine imati cijelu paletu proizvoda. Inače, od kvarcnog pijeska se može praviti nebrojeno proizvoda i mi imamo u planu da narednih godina upravo razvijemo tu proizvodnju. Dakle, to je, pored rude boksita i šume, još jedan segment sirovinske baze koju “Boksit” pokušava valorizovati.
“Boksit” je vrlo aktivan i u prehrambenoj djelatnosti kao jedan od vodećih proizvođača konzumnih jaja u BiH. Kakva je tu sada situacija?
DUKIĆ: Farma koka nosilja je prije našeg preuzimanja bila devastirani objekat, a sada, slobodno mogu reći, radi fenomenalno što pokazuje i plan da svake godine proizvodnju povećavamo za trećinu. To možemo ostvariti zato što postoji još šest objekata koje možemo dovesti u funkciju. Ulaganjem oko 700.000 KM vlastitih sredstava za nabavku i montažu dvije savremene linije, te kupovinu oko 75.000 koka nosilja i njihov odgoj u vlastitoj režiji, udvostručena je proizvodnja konzumnih jaja. Sa 150.000 koka nosilja i mjesečnom proizvodnjom od 3,5 miliona komada konzumnih jaja, što joj donosi godišnji prihod od oko pet miliona KM, naša kompanija je već sada lider u proizvodnji konzumnih jaja, a za dvije do tri godine biće apsolutni vladar, jer za to postoje svi uslovi. Imamo potpuno zatvoren proces proizvodnje i nema razloga da ne ostvarimo svoje ambicije.
Uspostavili ste saradnju i s kineskim kompanijama “Sinotruk”, “GC Power” i “Guangdong” čiji ste zastupnik za tržišta BiH i Srbije.
Da li otvaranje predstavništva “Boksita” u Pekingu pokazuje da dugoročno računate na poslovnu saradnju s privrednicima u toj najbrže rastućoj ekonomiji na svijetu?
DUKIĆ: “Boksit” je jedina kompanija iz BiH i Srbije koja ima svoje zvanično registrovano predstavništvo u Pekingu i ono već daje svoje rezultate. Postali smo zastupnici pomenute tri kompanije čiju opremu koristimo i prodajemo. Već ovih dana ćemo potpisati nekoliko novih ugovora s vodećim kineskim proizvođačima rudarsko-građevinskih mašina. Naša prednost je što kupujemo opremu i vozila iz Kine, testiramo u našoj kompaniji, pa onda ako prođe test, ponudimo ih na prodaju na domaćem tržištu. Na primjer, kineski kamioni su se u našem rudniku pokazali efikasniji nego “Mercedesovi”, jer su operativniji, troše manje goriva, a jeftiniji do dva i po puta. Nedavno nam je, takođe, iz Kine stigao kontejner mašina, jer razvijamo prodaju metalne galanterije, aluminijumske bravarije i mislim da ćemo u tome za godinu do dvije biti sigurno vodeći u BiH.
Na čelu ste kompanije koja je kao jedna od rijetkih ove godine zapošljavala nove radnike, čiji broj nije zanemarljiv. Kako vam je to uspjelo u vrijeme ekonomske krize?
DUKIĆ: Kompanija “Boksit” ima dobro razrađen koncept diverzifikacije proizvodnje i stalno radi na svom razvoju, obuci kadrova i novim investicijama. Mi smo i krizne 2009. godine, koja je bila izuzetno teška za poslovanje, uspjeli ostvariti dobit od 1,3 miliona maraka. Ova godina je, ipak, donijela napredak u mnogim segmentima, od povećanja proizvodnje u postojećim sektorima kompanije do otvaranja novih. To nam je omogućilo da zaposlimo 170 novih radnika, od čega, što je veoma važno, desetoricu kadrova koje su se sa raznih strana vratili da rade u Miliće. Oko 70 ljudi smo preuzeli sa Biroa za zapošljavanje i obučili, napravili od njih prave radnike i majstore koji rade u sektorima drvoprerade, mašinstva, gradnje, rudarstva… Plate radnika smo ove godine povećali za 40 odsto u odnosu na 2009. i prosječna zarada sada iznosi 933 KM, što je znatno iznad sektorskog i ukupnog  prosjeka plata u privredi RS.
“Boksit” je ove godine znatno povećao prihode i profit. Kakvi su planovi za iduću godinu?
DUKIĆ: Prihod kompanije je u prvih devet mjeseci porastao za 57 odsto uz značajno povećanje produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti poslovanja. Dobit “Boksita” u prvih devet mjeseci ove godine iznosila je 3,3 miliona KM s tim da smo u zadnjem kvartalu radili fenomenalno tako da će za cijelu 2010. biti mnogo veći, isto kao i prihod. Ovo je najuspješnija poslovna godina nakon rata, a značaj je utoliko veći što to ostvarujemo baš u vrijeme globalne ekonomske krize zbog koje veliki broj preduzeća ima poslovne probleme.
Što se tiče iduće godine, ona u svakom slučaju treba da bude mnogo uspješnija od ove, jer je plan vrlo ambiciozan. Ulazimo u nove djelatnosti, unapređujemo sektor transporta kroz nabavku 15 novih specijalnih vozila, preuzeli smo prevoz mazuta na regiju Birač. Upravni odbor kompanije je usvojio plan za 2011. koji predviđa povećanje prihoda za 35 odsto i za otprilike toliko dobiti. Investicije u nove programe iznosiće oko devet miliona KM i planiramo zaposlenje stotinak novih radnika. Najveća investicija biće otvaranje jame Podbraćan koja treba da u narednih 20 godina da polovinu ukupne naše rudarske proizvodnje. To je ogroman rudarski zahvat, ali mi za to imamo i snage i mogućnosti. Dakle, kompanija “Boksit” sa svojih devet sektora i u pogledu koncepcije i razvoja ima perspektivu. U tome nas mogu poremetiti jedino neki katastrofalni događaji na svjetskom tržištu koje, nažalost, nikada ne treba isključiti.
Uspješan koncept diverzifikacije proizvodnje
Rajko Dukić je ključni čovjek koji je uticao da firma “Boksit”, koja je osnovana 1959. godine, od klasičnog preduzeća za proizvodnju i pripremu rude boksita, preraste u respektabilnu kompaniju ne samo na prostoru BiH već i okruženja.
Dukić kaže da se kao tehnički direktor “Boksita” 1974. godine suočio s problemom koncepcije koji je zagovarao tadašnji “Energoinvest” i opština Vlasenica da preduzeće forsira proizvodnju rude u kojoj se angažuju treća lica na mnogim poslovima.
“Ruda je neobnovljiv resurs i svaki normalan čovjek shvata da će kad-tad doći vrijeme kada će je nestati i kako da to što bolje valorizuje i pretoči u neka druga dobra. Još 1974. godine sam napravio koncept razvoja kompatibilnih djelatnosti potrebnih rudarstvu. Bilo je velike borbe da se nametne koncept stvaranja jačeg dobra, povoljnija tržišna pozicija i sigurnija budućnost, ali smo uspjeli”, priča Dukić.
Kompanija “Boksit” je tokom svog razvoja uspješno izašla na tržište u više djelatnosti. To su, prvenstveno, saobraćaj, proizvodnja i prerada nemetala, elektromašinstvo, proizvodnja opreme i rezervnih dijelova, građevinarstvo, prehrana, drvoprerada, ugostiteljstvo, prodaja naftnih derivata i veleprodaje robe.
“Poslije 20-30 godina taj koncept se pokazao ispravnim. Da toga nije bilo, ruda bi bila izvađena i ‘Boksit’ bi odavno prestao sa radom”, ističe Dukić.
IRB značajna podrška “Boksita”
Koliko je bila značajna podrška Investiciono-razvojne banke (IRB) RS koja je podržala razvojne programe “Boksita”?
DUKIĆ: Ukupne uložene investicije u nove programe, rudarsku opremu i transportna sredstva za prvih devet mjeseci ove godine iznosila su oko šest miliona KM, u čemu su značajno učestvovala sredstva IRB-a. Kad već govorimo o njima, moram reći da sam prije dvije-tri godine imao rezerve prema koncepciji, organizaciji i funkcionisanju IRB, što sam i javno govorio. Situacija se, međutim, značajno popravila i ljudi iz IRB su prepoznali da novac treba ulagati u održive privredne projekte. Sada je njihova podrška značajna i mi smo primjer kako IRB može da investira sredstva na pravi način. “Boksit”, sa druge strane, kredite uredno otplaćuje i nikome ništa ne duguje.   Nezavisne novine