BANJALUKA – Budućnost biznisa je u fleksibilnosti. Ko bude lakše i sa manje štete odolijevao izazovima budućeg vremena, taj će i uspjeti, smatra Bojan Kozomara, ugledni banjalučki oftamolog i direktor klinike „Svjetlost“. Doktor koji je kroz svoj humanitarni rad razbio brojne predrasude i stereotipe o bijelim mantilima, period izolacije iskoristio je za rad na svojoj doktorskoj disertaciji, na temu medicinskog turizma koji prema njegovoj ocjeni uz dobar marketing ima ogroman potencijal na ovim prostorima. Iako je aktivan na društvenim mrežama i redovno prati dešavanja u svijetu priznaje kako ga je začudilo koliko je brzo i „jednostavno“ taj svijet stao. O biznisu u novonastaloj situaciji, ali i tome kako je od idealiste koji je želio da mijenja svijet došao do spoznaje da može da utiče samo na svoj mikrokosmos pročitajte u ovom intervjuu.
Doktore, kako je spec. oftalmološka bolnica čiji ste direktor prošla kroz ovaj izazovni period obilježen korona virusom?
KOZOMARA: Posljednjih nekoliko mjeseci za sve nas je bilo vrijeme novih izazova na koje niko nije bio spreman. Kao i velika većina naših sugrađana i stanovništva uopšte, i mi smo u specijalnoj bolnici Svjetlost Banja Luka slušali preporuke i naredbe nadležnih, konzervativno i hirurški liječili samo hitna stanja. Trudili smo se maksimalno da nivo sigurnosti pacijenata bude na najvišem mogućem nivou, ali da u isto vrijeme najbolje moguće zaštitimo i naše osoblje.
Da li ste nešto korisno naučili tokom ove pandemije u smislu upravljanja biznisom i navikama ljudi? Ili u smislu sebe i okoline?
KOZOMARA: Mnogo! Prvo i osnovno, nikada ne možete biti maksimalno spremni za sve u životu i moje je mišljenje da je veća vrlina naučiti se prilagođavati nego biti spreman. Jer naša će se generacija, ali i generacije iza nas, više morati prilagođavati nego se truditi da budu spremni. Što se biznisa tiče, mislim da će u skoroj budućnosti fleksibilnost biti novi pojam za uspjeh. Ko bude lakše i sa manje štete odolijevao izazovima budućeg vremena, taj će i uspjeti. I na kraju, u biznisu su najvažniji ljudi. Možete imati koliko god hoćete kapitala, ali ako imate saradnike koji ne vjeruju vama i onome što radite, onda je svaki trud uzaludan.
Moram biti iskren i reći da me je i začudilo koliko je brzo i „jednostavno“ svijet stao! Na stranu mi koji dolazimo iz malih zemalja, ali paraliza strahom je bila mnogo izraženija u bogatim i moćnim društvima, nego u onim manjim i siromašnijim. Mislim da će psiholozi širom svijeta imati mnogo materijala za ozbiljna naučna istraživanja na ovom polju.
Organizacija kojom upravljate dio je regionalne priče. Da li postoji nešto u čemu je BiH bolja ili nešto u čemu zaostajemo u regionu u smislu upravljanja biznisom, nabavki i cijele sfere privatnog zdravstva čiji ste dio?
KOZOMARA: Mi smo nekako između. Mnogo smo bolji od nekih istočnih zemalja, ali zaostajemo za ovima sa zapada. Mnogo reformi još mora da se uradi, između ostalog, a jedna od njih je vjerovatno i da se olakša uvoz lijekova i medicinskih sredstava, odnosno da se pojednostave procedure. Na primjer, Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH, koja sa jedne strane radi odličan posao na mnogo polja, ima iste uslove uvoza medicinske opreme iz Njemačke i Vijetnama. To je jednostavno nezamislivo, posebno kada uzmete u obzir ozbiljnost, odgovornost i nivo standardizacije sistema koje imaju razvijene zemlje zapada. Koliko znam, u Sjevernu Makedoniju možete bez ikakvih dozvola uvesti medicinsko sredstvo ako je ono u prometu u tri zemlje Evropske Unije.
Naša velika prednost su cijene naših usluga u odnosu na kvalitet i naša dijaspora. To su ljudi koji će, bez obzira na razloge zbog kojih su otišli, još dugo godina dolaziti u posjete rodbini i prijateljima, ali se ovdje i liječiti.
Možda i najveći povod za ovaj intervju činjenica je da ste u spec. Bolnici Svjetlost Banjaluka u proteklom periodu imali pacijentkinje iz Rusije, iz Velike Britanije, doktore iz Švicarske na obuci. Gledajući iz vašeg primjera djeluje da je moguće da BiH bude zemlja koju ljudi dolaze, a ne samo odlaze. Kako?
KOZOMARA: Sve zavisi kako gledate na stvari. Ja sam prije više od 10 godina bio veliki idealista i smatrao sam da ću moći da mijenjam mnogo toga. Onda sam shvatio da mogu da utičem samo na svoj mali mikrokosmos. Počeo sam da gledam kako to rade drugi slični nama. Onda shvatite da je moguće i ako ne dolazite iz zemlje „zvučnog“ imena. Kao primjer navešću Egipat. Ova zemlja je, vjerovali ili ne, jedan od centara svjetske oftalmologije i medicinskog turizma. Mislite li da je bezbjednosna, ekonomska, ili politička situacija u Egiptu bolja nego u BiH? Ja mislim da nije. Kod njih je medicinski turizam čak i razvijeniji nego kod Turaka u pojedinim oblastima medicine, a međunarodnu razmjenu specijalizanata oftalmologije imaju i sa Sjedinjenim Američkim Državama, i sa Velikom Britanijom. Ako mogu oni, zašto ne bismo mogli i mi?
Šta je po vama neophodno uraditi na nivou države i/ili entiteta da bi medicinski turizam dobio svoju priliku u našoj zemlji?
KOZOMARA: Trenutno privodim kraju svoje MBA studije na University of Cumbria u Velikoj Britaniji, i to za disertacijom na temu medicinskog turizma. Istražujući ovu temu više od godinu dana uvidio sam da su sve zemlje koje su danas najpoznatije po medicinskom turizmu (Tajland, Indija, Turska, Singapur, Kosta Rika, Južna Koreja, Brazil, itd.) imale ogromnu pomoć države. Ovo što smo par kolega iz drugih grana medicine i ja uradili, to vam je na nivou statističke greške kada uporedite sa potencijalima koje mi imamo. Opet ću spomenuti našu dijasporu. Ja sam i započeo dovoditi „prave“ strance na liječenje u Banjaluku upravo preko naših ljudi koji žive i rade u inostranstvu, a koji su bili zadovoljni.
Drugi aspekt je marketing. Samo je Južna Koreja u jednoj godini uložila preko 20 miliona evra da bi promovisala svoje medicinske potencijale po svijetu. To je ogroman i ozbiljan novac i ogromna investicija. U jednom od intervjua na ovu temu novinar je ostao po malo šokiran kada sam rekao da je uslov broj jedan za razvoj medicinskog turizma odlična transportna komunikacija, odnosno avio saobraćaj, a ne bolnice, hoteli, ostali sadržaji. I dalje to mislim. Naravno da bez dobrih bolnica, brendiranih hotela i turističkog sadržaja nema razvoja ni medicinskog turizma, ali u 21. vijeku ljudi žele da brzo dođu, urade šta trebaju, i još brže odu. Uzmite, na primjer, sadašnju situaciju sa koronavirusom, i da treba da dođete na operaciju oka iz Beča u Banjaluku automobilom ili autobusom…. Koliko granica, koliko negativnih testova na koronu, koliko čekanja i gužve morate proći i imati da biste došli? Po mom mišljenu, još razvijeniji avio saobraćaj je, trenutno, osnova za razvoj kako medicinskog, tako i ostalih vidova turizma kod nas.
I naravno, kad smo kod odlazaka i dolazaka, nezaobilazna je tema zapošljavanja doktora i njihovog odlaska u druge zemlje. Je li to „trbuhom za kruhom“ odlazak ili ima tu i nešto drugo?
KOZOMARA: Ima svega po malo. Zaista ozbiljno vjerujem da mi imamo odlične stručnjake u skoro svim granama medicine. Mnogo je mladih, edukovanih, pametnih i sposobnih kolega koji su svoje znanje do sada pokazali i van granica BiH. Pa zar mislite da bi Nijemac uzimao nešto što ne valja, ili nekoga ko ne zna?
Sa druge strane, mi smo zemlja iz koje ljudi odlaze, ali niko u nju ne dolazi. Pa ista ta Njemačka danas prima na rad naše medicinske radnike jer su njihovi zbog nezadovoljstva uslovima rada i platama otišli u Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Švajcarsku i Veliku Britaniju. Dakle, ekonomske migracije su sasvim normalne, samo što je problem što BiH nikome nije atraktivna.
Osim toga, medicina je danas jedno od zanimanja koje će i u budućnosti biti jako traženo. Studiji medicine traju dugo, zahtjevni su i skupi, tako da se mlade generacije ne žele previše zamarati time kada mogu mnogo bolje i ljepše da žive od IT sektora. Mi moramo osmisliti modele kako da angažujemo strane stručnjake samo za pojedine zahvate ili procedure, ali da na isti način ponudimo i naše stručnjake svijetu, a ne da ih tek tako pustimo da odu. Siguran sam da bi kolege, kojima država omogući da jedan dio godine provedu radeći u drugim razvijenim zemljama i za to budu adekvatno plaćeni, radije i dalje ostali da žive ovdje nego da preseljavaju cijele porodice i u četrdesetim ili pedesetim godinama započinju novi život od nule tamo negdje daleko.
I za kraj, s obzirom na vaše dugogodišnje iskustvo u upravljanju vrlo uspješnom organizacijom. Ako biste morali da mlađem sebi date tri savjeta iz ove perspektive danas, koja bi to savjeta bila?
KOZOMARA: Mislim da bi to bile tri jednostave poruke: Vjeruj, jer bez vjere sve gubi smisao. Imaš samo danas. Juče je prošlost, a sutra je neizvjesno. Ništa nije vječno. Nauči se da se bolje prilagođavaš vremenu u kojem živiš.
CAPITAL