-
Digitalizacija zapadnog Balkana mora biti prioritet
BANJALUKA – Zapadni Balkan bi mogao biti atraktivan teren za ulaganje velikih tehnoloških kompanija, ali je potrebno mnogo više ulagati u savremenu infrastrukturu, digitalizaciju servisa i modernizaciju obrazovanja, kaže u intervjuu za CAPITAL Borislav Tadić, potpredsjednik “Dojče Telekoma”.
Prema njegovim riječima digitalizacija kao globalni fenomen mijenja trendove života i rada, kojima se ne treba opirati nego prilagođavati.
CAPITAL: Živite u jednoj od najmoćnijih zemalja na svijetu i radite za kompaniju koja je jedan od lidera u polju digitalizacije i inovacija. Ako bi digitalizaciju posmatrali kao automobil sa pet brzina, u kojoj brzini ovo područje vozi?
TADIĆ: Prostor Zapadnog Balkana je između druge i treće brzine. Ne vidim ni jednu zemlju koja je u prvoj, odnosno da nije krenula sa digitalizacijom. Smatram da se neće ići u rikverc po ovom pitanju i da će se uskoro dostići ono što je u Evropi standard. Lideri su Kina, Njemačka i SAD koji su na četvrtom stepenu.
CAPITAL: Ovdje se ulaže ogroman novac u digitalizaciju. Međutim, kada se pogleda stanje vidi se kako postoji dosta rješenja koja nisu integrisana. Primjera radi privrednicima i građanima i dalje fali onaj čuveni “jedan papir” kako bi završili neki posao. Da li se mi jednostavno ne znamo „uvezati“?
TADIĆ: Potrebno je uraditi dvije stvari. Jedna je da se imenuje neko ko će od početka do kraja biti odgovoran za vođenje tog procesa i da ga ne napušta ukoliko se promjene uslovi, budžetiranje i slično. Druga stvar je strpljenje. Neki ljudi će u Njemačkoj morati da čekaju do 2030. godine kako bi dobili svoj optički priključak za internet, te petu ili šestu generaciju mobilne telefonije. Mi kao narod zapadnog Balkana smo nestrpljivi, ali to je proces koji traje i ako se uradi kako treba ostavlja dugoročan rezultat. Možda bi trebali kopirati od najboljih, i po sistemu biranja uzeti ono što nam treba te tako napraviti kombinaciju najboljih iskustava.
CAPITAL : Da li je digitalizacija prijetnja za radnika?
TADIĆ: Ona je prijetnja za radnika koji ne želi da se mijenja, ali generalno mislim da nije. Uz hiljade ljudi koji rade u našoj organizaciji imamo stotine virtuelnih radnika, odnosno robota koji rade i ne uzimaju poslove našoj radnoj snazi nego ih dopunjuju i daju mogućnost da brže završe određene aktivnosti i olakšaju svoju radnu svakodnevnicu. Radnici se moraju mijenjati. Ne možemo tražiti da ono što smo naučili na fakultetu ili školi radimo 30 ili 40 godina. To jednostavno nije realno. Krećem od sebe, ono što sam kao programer radio prije deset godina je nešto sasvim drugo od onog što se radi danas. Usavršavam se, razvijam i čitam te isto to nudim svojim radnicima ali ne mogu nikoga natjerati da se promjeni.
CAPITAL: Možemo li reći da ono što ona donosi ide na ruku poslodavaca. Da dolazimo u situaciju da će radnik biti samo puka ispomoć za mašinu do momenta njene pune automatizacije?
TADIĆ: Digitalizacija igra u korist poslodavca ali i za radnika. Činjenica je da postoji prijetnja za određene profile više nego za neke druge. Medicinskog radnika će biti puno teže zamjeniti nego nekoga ko je radio na proizvodnoj traci, ali radnik na traci s obzirom da zna šta će biti za pet ili deset godina može da se prekvalifikuje i dokvalifikuje. Mi kod nas imamo dosta ljudi koji su radili na mreži analogne telefonije, a danas programiraju. Oni su uložili nekoliko godina u edukaciju, a mi kao poslodavci smo bili spremni da uložimo u to. Oni koji su to prihvatili i dan danas su zadovoljni svojim poslovima, a oni koji su se protiv toga borili i sabotirali, danas nemaju perspektivu.
CAPITAL: Kako spriječiti odliv mozgova. Danas mnogi, poput programera, mogu da rade od svoje kuće, ali činjenica je da čak i oni odlaze?
TADIĆ: Mislim da će se to u narednim godinama promjeniti i poboljšati. Posle pandemije se postavlja pitanje zašto uopšte dovoditi nekoga da živi u gradu, da ima problem sa saobraćajem, zagađenjem i slično kada on može iz udobnosti doma da radi na daljinu. Nadam se da će to otvoriti priliku ljudima da rade drugačije i bolje i da neće morati da napuštaju prijatelje, porodicu, sredinu na koju su navikli i jezik koji govore. Ljudi koje imaju vještine imaju moraće jednom ili dva puta mjesečno da putuju, da se vide i da se konsultuju sa kolegama koji su u inostranstvu, a ostatak posla će raditi ovdje i moći uveče otići u park u Banjaluci da prošetaju ili da popiju kafu.
Tražimo radnike za izgradnju infrastrukture u Njemačkoj
CAPITAL: Vijest da “Dojče Telekom” traži 2.000 ljudi sa ovih prostora na projektu izgradnje digitalne infrastrukture u Njemačkoj privukla je dosta pažnje. Treba li poslovna zajednica da zbog toga zabrine?
TADIĆ: Ne. Mi ne tražimo profile koji su ovde deficitarni, niti konkurišemo domaćoj privredi jer ne proizvodimo niti prodajemo usluge, tako da nećemo konkurisati lokalnim kompanijama.
CAPITAL: Da li bi se ta ideja realizovala preko neke ekspoziture, da li bi se otvorilo možda neko preduzeće?
TADIĆ: Trenutno nemamo takvih planova ali razmatramo mogućnost udruživanja po modelu join venture. Ne planiramo konkurisati Mtelu, Eronetu ili BH Telecomu već isključivo raditi za potrebe projekta izgradnje naše infrastrukture.
CAPITAL: Kakve su uopšte naše reference kompanija iz BiH. Kako Nijemci na njih gledaju?
TADIĆ: One su se pokazale vrlo solidno. Ono što je bitno je da su naši stručnjaci na istom novou i kao oni tamo.
CAPITAL: Za razliku od ostatka Zapadnog Balkana, “Dojče Telekom” nije značajnije, direktno, prisutan u Bosni i Hercegovini. Da li to znači da nemamo potencijala?
TADIĆ: Na tržištu Zapadnog Balkana smo itekako prisutni. Imamo većinski udio u hrvatskom, makedonskom i crnogorskom telekomu i nekoliko ćerki kompanija koje nude IKT rješenja. Direktno prisustvo u Republici Srpskoj i Srbiji nemamo iako su vođeni neki pregovori. Našoj kompaniji je u posljednjih pet godina u fokusu tržište Sjedinjenih Američkih Država gdje smo sa četvrte pozicije došli na poziciju broj dva, a cilj nam je da budemo prvi. Sa jakim tržištem u Centralnoj Evropi i Američkom tržištu ponovo možemo da razmišljamo o tržištu sa potencijalom za rast i razvoj gdje nismo pristutni. Nije isključeno da se to desi ali jedan evro se može uložiti samo na jedno mjesto.
CAPITAL: Dejan Tovilović
