ATINA, Zapadni mediji spekulišu da Grci koriste tzv. “teoriju igara” tokom pregovora sa EU o kreditima – ta strategija podrazumjeva izbor najracionalnijih rješenja od niza mogućnosti.
Brojni mediji prenose nagađanja o tome da grčki ministar finansija Janis Varufakis u svom taktiziranju koristi upravo “teoriju igara”.
Sam Varufakis demantuje tvrdnje da koristi razne blefove i strategije kako bi ojačao grčke pozicije, ali je činjenica da je on, kao ekonomista, napisao više tekstova o tome.
Prema definiciji, “teorija igara” jeste istraživanje matematičkih modela sukoba i saradnje između inteligentnih i razumnih donosilaca odluka. Uglavnom se koristi u ekonomiji, politici, psihologiji, logici, kompjuterskoj nauci i biologiji.
Za njeno istraživanje do sada je dodijeljeno 11 Nobelovih nagrada, a kao “otac” “teorije igara” često se navodi nobelovac Džon Neš, britanski matematičar po kome je snimljen film “Genijalni um”.
Za vođenje ove igre važno je definisati aktere, informacije i poteze kojima raspolaže svaki igrač u svakom koraku te sve moguće ishode svakog koraka. Ideja igre je da niko neće profitirati ako jednostrano odbaci strategiju.
Najpoznatiji primjer “teorije igara” jeste tzv. “dilema zatvorenika”.
Dvojica razbojnika treba da odaberu jednu od dvije opcije: da progovore ili da šute.
Ako šute – završiće u zatvoru na godinu dana. Ako jedan prizna, a drugi odluči da šuti – prvi ide na slobodu, a drugi dobija 20 godina. Ako oba priznaju – oba dobijaju po pet godina zatvora.
Oni ne mogu da međusobno komuniciraju, pa se postavlja pitanje šta je u njihovom slučaju najbolja opcija?
Kada se u obzir uzmu rizici i rezultati, bez obzira na primamljivost nekih opcija, najsigurnije im je da oba priznaju, jer nijedan od njih nema garancije da onaj drugi neće progovoriti!
Grčka, recimo, odluči da izbjegne bankrot tako što prva predstavi plan u tri tačke. Ovaj plan uključuje nove poreze na bogate i promjene u penzionom sistemu.
Tako Grci izbjegavaju drastično smanjivanje potrošnje, a u zamjenu za provođenje mjera otpisuju joj se neki dugovi.
Ako evrozona prihvati plan, Grčka je zadovoljna, ali kakav će ishod biti za evrozonu?
Ako prihvati plan, Brisel će očuvati monetarnu uniju, međutim, moraće da olabavi stroga pravila fiskalne politike i prihvatiti gubitke zbog neisplaćivanja nekih grčkih dugova.
Šta će se dogoditi ako evrozona odbaci plan? Grčka neće moći da plaća svoje dugove pa će bankrotirati. Međutim, posljedice toga su nepredvidive.
Jedna od mogućnosti je da Grčka sama napusti evrozonu, a da ostale članice nastave da žive bez ikakvih problema.
Druga mogućnost jeste da grčki izlazak dovede do vala sličnih u drugim državama koje imaju problema, pa da uslijedi kolaps evrozone.
Prvi scenario bio bi jako loš za Grčku, ali ne i za evrozonu, a drugi je loš za sve.
Iz svih ovih mogućih scenarija, rizika i neizvjesnih posljedica grčkog bankrota proizlazi da je za evrozonu, ipak, najbolje da prihvati grčki plan, makar i “razvodnjeni”.
Posljednji koraci vrha EU idu baš u tom pravcu, smatraju analitičari.