VIŠEGRAD, Radnik iz Višegrada Darko Glišić deportovan je iz Rusije bez zarađenih 2.000 evra, nakon skoro tri mjesca “crnačkog rada” u Sočiju.
Kad je iz Višegrada 8. novembra prošle godine, uhvatitvši vezu sa izvjesnim Nikolom iz Beograda, krenuo kao građevinski radnik na rad u Soči, u Rusiji, Glišić se nije nadao fantastičnoj zaradi, ali nije ni sanjao da će biti prevaren.
Nakon trodnevnog putovanja iz Beograda do Sočija, gdje se gradi ogroman kompleks zgrada za Zimsku olimpijadu, pedesetorici novoprispjelih radnika iz Republike Srpske i Srbije preduzimač Raško Tankosić obećao je da će raditi za šest do osam dolara po satu plus hrana i spavanje.
Naši radnici su bili svjedoci kad im je kolega iz Doboja stradao na gradilišu, pa su čak tog dana i obustavili rad.
“Kad smo izgradili i predali jednu zgradu, gazda Raško nam je pojedinačno isplatio samo po 100 evra, ali nas je ubijedio da će sve biti plaćeno, samo da nastavimo gradnju i drugog objekta” – priča Glišić Srni.
Kao neku vrstu predujma od preduzeimača su dobili po 230 evra, ali pred završetak zgrade 17. januara nastali su još teži problemi.
“Zarađeni novac nam nisu isplatili, ali je zato na gradilište upala ruska imigraciona policija i iz naše grupe od 130 građevinara uhapsila 33 radnika bez radne dozvole, te ih odvela u zatvor. Mi smo se spasili tako što smo se sakrili i sa gradilišta pobjegli na ulicu, gdje nam je bilo bezbjednije” – navodi Glišić.
I on, kao i ostali srpski radnici koji su doživjeli gorko radno iskustvo u Sočiju, hvali konzula Srbije Milana Živkovića koji se potrudio da oslobodi zatvorene, a da za ostale radnike obezbijedi avion do Beograda.
“Izbjegao sam ruski zatvor, ali sam ostao bez teško zarađenog novca. Uslovi za rad bili su očajni. Po 20 ljudi je spavalo u `golim` sobama na željeznim krevetima, hrana je bila tanka, a ni tuširanje nije bilo moguće” – svjedoči Glišić.
Poslodavci su im uzimali pasoše i nisu ih vraćali po dvadesetak dana, a bez pasoša se nije moglo ići u grad, pa su srpski radnici živjeli kao u zatvoru.
“Kao zlato smo čuvali mali imigracioni papirić bez koga bismo završili u zatvoru” – objašnjava Glišić.
Dok je Glišić bio na gradilištu u mjestu Veseloj, kod Sočija, kroz njega je prošlo oko 400 radnika iz Srbije i Srpske, ali nije upoznat da li su i oni prošli “kao pčela na brusu”.
“Najteže je ipak bilo našim ljudima koji su ni krivi ni dužni pet dana čamili u ruskim kazamatima“, kaže Glišić i navodi da je, kada su “ispraćeni” iz Sočija, gazda Raško Tankosić iz Ivanjice obećao da će im poslati novac.
Mladi fasader iz Višegrada Darko Glišić strahuje da se sve ne završi kao u narodnoj poslovici: “Ne lipši magarče do zelene trave“. Srna
