BANJALUKA – U novinarstvu je radila skoro trideset godina, a posljednjih osam vodi Korporativne komunikacije HT Eroneta, što je, kako ocjenjuje, kruna njene dosadašnje karijere.
Gotovo da ne postoji ozbiljna medijska kuća na ovim prostorima u kojoj Misijana Brkić-Milinković nije radila i za koju nije pisala i snimala.
Prošla je put od novinara do urednika, bila je voditelj, scenarista i moderator.
Generalni je sekretar ogranka Matice hrvatske u Mostaru, a usput privodi kraju drugu godinu Interdisciplinarnog doktorskog studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a posljednja, PRO PR GLOBE Awards je potvrda da se rezultati vide i vrednuju.
CAPITAL: Prije nego što ste ušli u svijet PR, radili ste kao novinar. Da li vam je to kasnije pomoglo i na koji način?
BRKIĆ – MILINKOVIĆ: Naravno, jako puno mi je pomoglo. Ponajprije zbog komunikacije s kolegama, javnošću općenito, poznanstava. Izgradila sam prepoznatljivo ime, gradila godinama jako dobre odnose s kolegama, ali i osobama iz svijeta gospodarstva, politike, znanosti, kulture… Sve to mi je kasnije, u PR-u, itekako bilo od pomoći. Kroz novinarski posao naučila sam kako funkcioniraju mnoge stvari. Kako doći do informacije, a informacija je danas sve. Naučila sam se mnogobrojnim komunikacijskim vještinama i tome – da nikad ne treba bježati od javnosti. Moja deviza je: sve jasno i transparentno. Mislim da u našem poslu ne smije postojati nikakav problem niti prepreka. Sve se može riješiti, o svemu se može razgovarati. Za mene nema tabu tema. Kako u novinarstvu tako i danas u PR-u.
CAPITAL: Koliko se PR promijenio u posljednjih 10 godina?
BRKIĆ – MILINKOVIĆ: Jako puno. Rekla bih da se promjene događaju brzinom svjetlosti. I ponekad je i teško sve to „upratiti“. Ali to nije slučaj samo s PR-om, nego i s mnogim drugim profesijama. Jednostavno, svijet je, da upotrijebim onu čuvenu M. McLuhana, postao globalno selo, gotovo sve se preselilo u virtualnu stvarnost, i danas zapravo svatko tko želi naučiti nešto više o, primjerice, odnosima s javnošću, može to saznati samo jednim klikom. Danas je općenito život brži, informacija je brža, komunikacija je brža. Svi smo otvoreni prema svijetu i svi komuniciramo jedni s drugima. Neću sada ulaziti u tehnike i metode, no jedno je sigurno, svijet ne stoji, tehnološki napredak juri punom parom i odnosi s javnošću se mijenjaju, prilagođavaju, slijede trendove.
CAPITAL: Da li su društvene mreže uticajne u kreiranju javnog mnjenja ili su više mjesto za ispoljavanje ličnih frustracija pojedinaca?
BRKIĆ – MILINKOVIĆ: Rekla bih, nažalost, i jedno i drugo. Koliko društvene mreže mogu kreirati pozitivnu sliku o nekomu ili nečemu, na drugoj strani mogu itekako negativno utjecati na društvo i pojedinca, pa doslovce i uništiti nečiji život. Mislim da je u svoj ovoj priči oko društvenih mreža veliki problem slaba zakonska regulativa i da je to nešto čime se itekako ozbiljno treba pozabaviti. Voljela bih vidjeti sve one kojima su Facebook, Twitter i sl. bojno polje s kojega odašilju „bojeve glave“ i „otrovne strelice“ prema svemu onome i svakome onome koji mu se iz bilo kojeg razloga u životu ne sviđa, pa svoje frustracije javno obznanjuje na društvenim mrežama. Papir, odnosno u ovom slučaju ekran i tipkovnica, sve trpe. Kad bi svi ti „junaci“ krenuli u stvarni obračun sa svijetom, ne anonimno, nego glavom i bradom, mislim da bi ih „mišje rupe“ bile pune.
CAPITAL: Koliko su mediji izgubili na integritetu zbog društvenih mreža? Ljudi često ne mogu da razdvoje jedno od drugog.
BRKIĆ – MILINKOVIĆ: Mnogo. Mediji su, čast iznimkama i sami postali nešto poput društvenih mreža. Ljudi više, zbog te kakofonije u svijetu medija i društvenih mreža, ne razlučuju što je fake news, što prava istinita vijest i informacija. Koliko nam je svijet društvenih mreža donio pozitivnih stvari, toliko je stvorio svojevrsnu zbrku u glavama ljudi. A što je rješenje? „Ugasite se“ s društvenih mreža, čitajte novine i gledajte vijesti na TV-u, slušajte na radiju, ma koliko vam se to činilo demode. Znam da je ovo gotovo nemoguće i da je mali postotak onih koji ne žive svoje druge živote na društvenim mrežama, i nažalost, odgovor na vaše pitanje, barem kako ja to vidim jest: mediji su itekako izgubili integritet upravo zbog društvenih mreža.
CAPITAL: Dobitnik ste PRO PR GLOBE Awards. Koliko vam to znači i kako je doživljavate?
BRKIĆ – MILINKOVIĆ: Ponajprije moram kazati da sam, kada sam čula da sam nagrađena ovim prestižnim priznanjem, bila iznenađena i pozitivno šokirana. No, bez daljnjeg – i iznimno sretna i ponosna što su kolege i članovi ocjenjivačkog suda prepoznali moj dugogodišnji rad u području odnosa s javnošću i ukazali mi veliku čast dodjelom ove prestižne nagrade, koja je, rekla bih, sam vrh u našoj profesiji. Ona mi također predstavlja konkretan dokaz da se trud i rad itekako prepoznaju i na koncu i – nagrade. Isto tako, ovo priznanje predstavlja mi i obvezu – da budem još bolja, te da nastavim raditi na tragu izvrsnosti i novih postignuća. Hvala kolegi Danijelu Koletiću i cijelome Apriori Worldu na potpori i prilici da, uz ovu nagradu, i izlažem na konferenciji.
CAPITAL: Generalno, koliko su značajne stručne konferencije ovog tipa?
BRKIĆ – MILINKOVIĆ: Vrlo. Ovakve konferencije predstavljaju izvrsnu priliku za razmjenu stručnih znanja i iskustava, priliku za nova poznanstva, kontakte. Na ovakvim konferencijama može se jako puno toga naučiti, mogu biti i neka vrsta poticaja ili otvorenih vrata za zaokret u vašoj karijeri, nikad se ne zna. Kao što naslov moga predavanja na ovogodišnjoj konferenciji – „Moguća misija: Znanje pobjeđuje! (Mission possible: Knowledge wins!)“ – govori, znanje je najveće blago, znanje je moć. A ovakve konferencije, ponovit ću, nepresušno su vrelo znanja, novih spoznaja. I posebno bih htjela čestitati kolegi Danijelu Koletiću i njegovu timu na 20 godina predanog rada i ove konferencije koja je postala istinski brend u području naše profesije. Oni su, jednostavno, tim koji pobjeđuje. Vidimo se na Plitvicama!
CAPITAL: Dejan Tovilović