PRIJEDOR – O besmislenosti pojedinih dijelova Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine dovoljno govori i situacija da su se u Prijedoru na e-aukciji za postavljanje autobuskih stajališta fiktivno nadmetale dvije firme iz iste grupacije.
Naime, za posao nabavke i postavljanja armirano betonskih i inox autobuskih stajališta prijavile su se firme „Inving invest inženjering“ iz Prijedora, te „BG Energo tim“ iz istog grada. Oba preduzeća, prema zvaničnim podacima, pripadaju istoj grupaciji, i dok je „Inving“ u vlasništvu Gorana Bojića, „BG Energo tim“ je u vlasništvu „Invinga“.
Interesantno je to da su se na e-aukciji takmičile upravo ove dvije firme, a pobjedu je na kraju odnio „Inving invest inženjering“, koji je ponudio nižu cijenu.
Konkretno, „Inving“ se obavezao da će posao postavljanja stajališta obaviti za 16.903 KM sa obračunatim porezom, a „BG Energo tim“ za 91 marku više odnosno 16.994 KM.
Na kraju prošle godine, „BG Energo tim“ je zabilježio prihod od 13,2 miliona KM, dok je „Inving“ prihodovao 17,4 miliona maraka.
Nadmetanje povezanih firmi veća šansa za učešće
Iako to u ovoj situaciji nije bio slučaj, inače je, prema riječima saradnika za pravne poslove u organizaciji „Transparency international BiH“ Damjana Ožegovića, cilj učešća dvije ili više međusobno povezane firme u istoj nabavci taj da različitim ponuđenim cijenama imaju veće šanse.
„Najčešće je smisao učešća dva ili više ponuđača koji su u međusobnoj vezi taj da različitim ponuđenim cijenama imaju veće šanse za učešće ukoliko nekoliko različitih ponuđača podnese ponude“, istakao je Ožegović.
Kako pojašnjava, od dvojice koji su povezani jedan ponudi znatno nižu cijenu kako bi bio konkurentniji, dok drugi ide sa realnom ili većom, pa ukoliko ne bude konkurencije obično se njemu dodjeljuje ugovor jer prvi po pravilu odustaje od nadmetanja u nekoj od faza postupka.
„U ovom primjeru vidimo da kako nije bilo drugih ponuđača, oni su učestvovali na e-aukciji koja je bila obavezna, ali nisu se nadmetali u smislu da nisu značajno obarali cijene jedan drugom. Da je bilo još zainteresovanih ponuđača, ishod bi vjerovatno bio drugačiji“, kazao je Ožegović.
Objašnjavajući ovakve situacije sa aspekta Zakona o javnim nabavkama BiH Ožegović objašnjava da pravična konkurencija znači da je ugovorni organ dužan da postupa transparentno i da se prema svim ponuđačima odnosi jednako i nediskriminišuće.
„Pri provjeri ponuđača prilikom kvalifikacije, ugovorni organ od ponuđača može zahtijevati samo one dokaze koji su neophodni da bi se utvrdilo da li zadovoljavaju minimum kvalifikacionih uslova da su pouzdani i sposobni da izvrše ugovor. Nažalost, ugovorni organi ne mogu provjeravati vlasničku strukturu ponuđača, i to bi bilo teško zakonski riješiti“, naglašava Ožegović.
Rješenje aktivna legitimacija svih zainteresovanih
Kako napominje, pravna zaštita u postupcima javnih nabavki data je samo onim ponuđačima koji su preuzeli tendersku dokumentaciju, dok ni jedno treće lice nema mogućnost ulaganja pravnih lijekova, odnosno aktivnu legitimaciju.
„Veći broj ponuđača podrazumijeva i obaranje cijene, odnosno nadmetanje među njima, ali problem nastaje ukoliko najpovoljnije ponuđene cijene daju firme jednog vlasnika gdje onaj sa najnižom odustaje, a posao se dodjeljuje sljedećem, odnosno skupljem“, navodi Ožegović.
Transparency International BiH se, kako dodaje, prilikom izrade Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama zalagao da se aktivna legitimacija proširi na krug svih zainteresovanih koji imaju interes da brane javna sredstva, poput tužilaštava, pravobranilaštava, NVO i slično, ali nažalost taj prijedlog nije uvršten.
CAPITAL: Bojana Ninković