ZAGREB, Prosječno neto bogatstvo kiparskog domaćinstva je tri puta više od njemačkog. Pa ipak, zadatak je Njemačke da spasi Vajar. Može li se napor spašavanja evra nazvati poštenim ako su ljudi koji žive u zemljama kojima je potrebna pomoć bogatiji od onih koji žive u zemljama koje tu pomoć pružaju.
Odavno je trebalo održati raspravu o preraspodjeli tereta. Slike koje svakodnevno stižu iz glavnih gradova zemalja zahvaćenih krizom su zbunjujuće, piše Jutarnji list.
Na primjer, u Nikoziji, glavnom gradu Kipra, hiljade je ljudi protestovalo protiv poreza na bankovne depozite noseći slike Hitlera i transparente protiv Angele Merkel od kojih je jedan bio:
“Merkel, tvoj je nacistički novac krvaviji od bilo kakvog opranog novca”.
Njemačka kancelarka slično je dočekana i u Atini, u oktobru 2012. Stariji je čovjek s urednim brkovima i ispeglanim pantalonama stajao na trgu Sintagma. Riječi ispisane na njegovom transparentu oštro su se kosile s njegovim uglađenim izgledom: “Gubi se iz naše zemlje, kujo”.
Ali uprkos takvim riječima, protestanti i svi kritičari Angele Merkel u Rimu, Madridu, Nikoziji i Atini slažu se u jednom: Njemačka treba da plati spašavanje evra, koliko god je moguće, a svakako više nego što je do sada platila. Oni tvrde da je Njemačka bogata zemlja koja je više od svih drugih zemalja profitirala uvođenjem evra i koja je druge evropske zemlje preplavila svojim izvozom te se obogatila na njihov račun.
Ali postoji i druga slika Njemačke, ona koja se temelji na brojevima, a ne na osjećajima. Brojke je prošle nedjelje objavila Evropska centralna banka (ECB). Ta brojčana slika pokazuje zemlju čija domaćinstva u prosjeku posjeduju manje od onih koji traže njihov novac.
U takvom porijetku imovine, Vajar je na drugom mjestu među evropskim zemljama dok je Njemačka puno niže, čak niže od druge dvije zemlje zahvaćene krizom, Španije i Italije. I sada bi Vajar, sa svojim bogatim domaćinstvima, trebalo da dobije 10 milijardi evra (13,1 milijardu dolara) od Evropskog mehanizma za stabilnost (ESM), finansijskog sigurnosnog sistema evrozone, te Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Takve su barem odluke donesene nakon dramatičnih pregovora, koje njemački parlament, Bundestag, treba tek da obobri. Ali javlja se novo pitanje: Zašto se zapravo ovo radi? Nije li Vajar dovoljno bogat da pomogne samome sebi?
U svijetlu studije Evropske centralne banke, potrebna je nova rasprava o strategiji spašavanja evrozone. Do sada su poreski obveznici snosili rizike ove strategije jamstvom svih zajmova koje je Evropski mehanizam za stabilnost isplatio zemljama u nevolji. Grčka, Irska, Portugal i Španija već su dio te grupe, a sada im se pridružio i Vajar.
Njemačka već jamči za 100 milijardi evra kredita. Prema procjeni njemačkog Udrućenja poreznih obveznika, ako se još zemalja nađe u teškoćama, iznos novca za koji bi Njemačka garantovala mogao bi se popeti na više od 500 milijardi evra. Ta brojka ne uključuje latentne opasnosti u bilansu ECB.
Osim toga, kamatne su stope veoma niske jer Evropska centralna banka preplavljuje evrozonu novcem za stabilizaciju sistema.
Ljudi koji štede novac trenutno izvlače deblji kraj s obzirom da im se potajno oduzima imovina. S druge strane, oni koji imaju dovoljno novca za ulaganje u dionice i nekretnine profitiraju od procvata podstaknutog sredstvima koji dolaze od Evropske centralne banke. Drugim riječima, poreski obveznici i obični štediše plaćaju napore za spas evra, koji primarno koriste bogatim u najproblematičnijim zemljama Evrope. Njihova je imovina u velikoj mjeri netaknuta, dok se imovina njihovih spasioca polagano gubi.
Do sada su bogati samo dva puta sudjelovali u spašavanju. U slučaju Grčke, vlasnici državnih obveznica morali su se odreći dijela svojih potraživanja dok su u slučaju Kipra bankarki depoziti u iznosu od 100.000 evra bili djelom ili u potpunosti izgubljeni. Oba slučaja označavaju prekretnicu, pokazujući kako vlade davatelji više nisu spremne snositi sve rizike bez da dio računa plate privatnici koji su ikoristili spašavanje evra.
Ali to bi mogao biti samo početak. Trenutna je strategija nepoštena jer teret raspodjeljuje jednostrano. To je ekonomski opasno jer bi preveliki teret mogao pasti na zemlje davatelje. A ako one posustanu, monetarna će se unija neizbježno raspasti. Osim toga, do danas su programi pomoći samo zamijenili stare dugove novima tako da se te zemlje nikada neće osloboditi dugova. Naprotiv, potrebne mjere štednje guše i smanjuju Grčku ekonomiju kao i ekonomije drugih južnoevropskih zemalja.
Puno bi pametnije i poštenije bilo kada bi zemlje u krizi upotrijebile svoju moć kako bi smanjile dugove, prvenstveno na način da posegnu za imovinom svojih građana više nego ikad prije. Kao što je pokazala nedavna studija Evropske centralne banke, za to postoji dovoljno novca. Brojke su potencijalno eksplozivne. Na pirmer, prosječno njemačko domaćinstvo ima imovinu u vrijednosti od 195.000 evra, skoro 100.000 evra manje nego prosječno špansko domaćinstvo. Prosječno je neto bogatstvo kiparskog domaćinstva 671.000 evra, što je tri puta više od njemačkog. Italijanska i francuska domaćinstva su takođe znatno bogatija od njemačkih. Jutarnji list
