BEOGRAD, Nema više onduliranih frizura, čestitke su zamjenile poruke na „Fejsbuku“, a umjesto sa trinaestom platom, doček Nove godine sve češće organizujemo uz pomoć – dozvoljenog minusa.
Ipak, dok budemo posmatrali kako se velika kazaljka približava crtici koja razdvaja staru od nove godine, svi ćemo po ko zna koji put povjerovati da će sa sobom dovući i – bolji život. A onda ćemo se 1. januara probuditi uz prenos koncerta iz Beča, ski-skokove iz Garniš-Partenkirhena, novi mamurluk i stare navike i uhvatiti se za glavu kada pomislimo na minus na računu koji smo napravili pripremajući se za doček.
Teško je pobjeći od tihe euforije koja nas neprimjetno obuzima dok se sve češće u prolazu sudaramo sa ljudima koji izlaze iz prodavnica pretovareni kesama i dok se na gradske ulice kače prvi lampioni. Obećavamo da ćemo biti bolji, vrijedniji, uporniji, plate će, uvjereni smo, rasti a ekonomska kriza će ostati u dalekoj 2010. godini.
– Ljudi imaju potrebu za datumima koji predstavljaju prekretnice – objašnjava psiholog Nebojša Jovanović. – Svima nam je potrebno da se s vremena na vrijeme „resetujemo“ i počnemo iznova. Svako ima događaje i datume koje određuje kao presudne. Obećavamo da ćemo okrenuti list od ponedjeljka, sljedećeg mjeseca, kada završimo fakultet ili kada se zaposlimo. Nova godina je prilika da svi kolektivno obećamo i povjerujemo da ćemo se promjeniti.
Ništa se realno ne mijenja s dolaskom 1. januara, kaže naš sagovornik, ali ljudi žive u uvjerenju da će živjeti bolje. To ubjeđenje, ipak, nije puka iluzija.
– Onaj ko vjeruje u nešto, ima više šanse da to postigne nego neko ko ne vjeruje i koji je praktično unaprijed odustao od postavljenog cilja – priča Jovanović.
Šoping
Dok se Nova godina bude približavala, trošićemo nemilice na novu garderobu i kupovati poklone privučeni blještavim izlozima koji obećavaju sve što poželimo. Cijena – prava sitnica. Stariji će, i sami sa poklonima ispod miške, prigovarati da su nekada praznici bili prilika da se porodica okupi, a ne samo da se potroši novac.
– Ljudi su uvijek mnogo kupovali za Novu godinu i ne bih rekao da je to tekovina novog doba – kaže Jovanović. – Prodavnice su i ranije bile pune tokom novogodišnjih praznika, ali su bile raštrkane po cijelom gradu pa se nisu toliko vidjele gužve. Sada smo dobili velike tržne centre pa se svi okupimo na istim mjestima. Sa druge strane, tu je vjerovatno i uticaj sa Zapada, kroz filmove i serije gdje se veliki značaj pridaje novogodišnjem šopingu i kupovini poklona. Preuzeli smo zapadni sistem, pa polako preuzimamo i tamošnje vrijednosti.
Malo je onih koji neće morati da gledaju prvo u cijenu kada budu kupovali novogodišnje poklone. Oni sa plićim džepom odlučiće se za knjigu, cvijet, za najmlađe igračku i slatkiše… Kod nas statistika ne prati koliko se, u prosjeku, novca izdvoji za kupovinu poklona za predstojeće praznike. Sigurno je, sudeći prema izvještajima iz trgovina, da naši ljudi rado kupuju „sitnice“ kako bi obradovali svoje najbliže. Prodavci kažu da se najčešće kupuju pokloni koji koštaju između 300 i 1.000 dinara, ali nerijetko se troši i više od deset hiljada na odjeću ili nakit.
Trpeza
Zbijeni u vrevi gradskih trgova, cupkajući zbog hladnoće i petardi, ušuškani u foteljama uz TV program ili u fensi restoranima kraj flaše šampanjca… Bez obzira za kakav doček se opredjelimo, sigurno je da će nas koštati – skupo.
Većina porodica Novu godinu dočekaće u kući, a za takvo slavlje ove godine potrebno je bar oko 15.000 dinara, što je za četvrtinu više nego lani. Najčešće su na mijeniju tradicionalna jela, sarme, kiseli kupus, čorbe sa dimljenim rebrima, pihtije, ali i razne pite, gibanice i salate. Ima i onih koji bez pečenice ne čekaju Novu godinu.
– Bez obzira na besparicu i krizu koju svih ovih dana spominju, prasetina će biti na mnogim trpezama – priča vlasnik pečenjare u Zemunu. – Naš narod za praznike najčešće kupuje praseće pečenje koje košta od 500 do 750 dinara za kilogram.
Pečenju kao glavnom izdatku, valja dodati glavna jela, a za razna svježa i dimljena mesa, delikates, kačkavalj, salate, dodatke za tortu ili kolače i piće treba izdvojiti još toliko. Gotovo pola plate je potrebno da se „pregura“ praznik. Za skromniju varijantu kućnog dočeka – bolji nedjeljni ručak, neophodno je od dvije do tri hiljade dinara.
Za doček u restoranu potrebno je, u prosjeku, izdvojiti od 30 do 160 evra, ali ima i mjesta gdje je moguće provesti se i za nešto manje novca. Za one koji imaju sreće da za praznike gostuju kod rođaka i prijatelja u inostranstvu, u novčaniku moraju da imaju bar 1.000 evra, za kartu i druge troškove.
Mali Božić
Srbi nisu pridavali značaj dočeku Nove godine sve do druge decenije dvadesetog vijeka. Tek tada u gradovima proevropski nastrojen svijet počinje da nešto češće slavi „Mali Božić“, kako su zvali ovaj praznik. Zvanično u kalendar praznika Nova godina ulazi tek 1955. godine, a nove vlasti u nastojanju da potisnu vjerske svetkovine pridaju joj sve više značaja. Masovni dočeci na gradskim trgovima postali su dio tradicije tek devedesetih godina proteklog vijeka.
Čestitke
Teško je nekada bilo zamisliti Novu godinu bez čestitki. Pažljivo su se birale već sredinom decembra i pisale čitkim rukopisom. Prilikom slanja, vodilo se računa o tome koliko je pošti potrebno vremena da ih dostavi da ne bi slučajno kasnile. O motivima je moguće napisati čitavu knjigu, od starinskih sa fotografijom porodice, preko onih sa motivima snješka ili razdragane dječice na sankama do nekada veoma popularnih sa 3D efektima. Novosti