BANJALUKA, Javne govornice u Republici Srpskoj postale su samo još jedna žrtva novih tehnologija, korisnika skoro da i nema, a većina ih kaže kako su govornice “otpisali” odavno.
Slična situacija je i sa onima koji su zaduženi za njih. Po podacima dobijenim od njih, govornice su način komunikacije koji odlazi u prošlost ukoliko se nešto drastično ne promijeni s njihovom namjenom.
“Trend smanjenog korišćenja telefonskih govornica je prisutan u cijelom svijetu i zasad ne postoji primjer da je igdje promijenjen, pa čak ni u zemljama u kojima je postojala dugogodišnja tradicija njihovog korišćenja. Čak ni njihova izvjesna vrijednost u smislu tradicionalnog ili turističkog dobra nije pomogla da se u većem broju zadrže u radu”, kazala je Željka Koljančić, portparol “Pošta Srpske”, jednog od preduzeća zaduženog za govornice na teritoriji RS.
Kako kažu, razvojem novih sredstava komunikacije, bitno je smanjena potreba za korišćenjem telefonskih govornica, što je prouzrokovalo konstantan pad prihoda u posljednjih desetak godina.
“Prihod od telefonskih govornica 2006. godine iznosio je 2,3 miliona KM, a u 2014. godini 179.000 KM. Uspostavu svakog poziva naplaćujemo 0,50 KM, a tarifa je u skladu sa cjenovnikom telekoma RS. Danas u RS rade samo 173 naše govornice”, kazala je ona.
Iz “Pošta Srpske” navode kako postoji ideja da se govornice koje su samostojeće, zatvorene i kvalitetne konstrukcije iskoriste u druge svrhe.
“Razmišljamo da se iskoriste kao dostavni depoi, bankomati ili Wi-Fi pristupne tačke. Na taj način bi dobile isplativu namjenu”, navela je Koljančićeva.
Po podacima prikupljenim od relevantnih institucija, govornice se najviše koriste u zatvorima i zgradama pošta, gdje su dostupne 24 sata na dan, a od godišnjih doba izdvaja se ljeto.
Banjalučanka Biljana Lovrić kaže da je u vjerovatno u posljednjih 10 godina samo jednom koristila javnu govornicu i to “silom prilika”.
“Suprug i ja smo prije nekoliko godina putovali kada nam je automobil stao u manjem gradu u kojem nismo znali kome da se obratimo da otkloni kvar, ali smo imali jednog poznanika koji tu živi. Međutim, da nesreća ne ide sama, pokazalo se kada smo htjeli da ga nazovemo. Jedini mobilni telefon koji smo imali bio bez baterije. Na svu sreću u blizini je bila pošta, tako da govornice i dalje mogu dobro poslužiti”, kazala je Lovrićeva.
U Federaciji BiH situacija sa telefonskim govornicama je nešto povoljnija, ali i dalje daleko od dobre. Na teritoriji čitave FBiH nalazi se 1.435 javnih govornica. Najveći promet zabilježen je 2001. godine kada je sa javnih govornica obavljeno oko 2.750.000 poziva i potrošeno 70,26 miliona impulsa, što je proizvelo dobit od 5,96 miliona KM, a nakon te godine dolazi do ogromnog pada u korišćenju.
Primjer iz komšiluka
U “Hrvatskom telekomu”, s namjerom da povećaju njihovo korištenje, namjeravaju modernizovati govornice pa bi tako neke od njih trebalo da dobiju čak i Wi-Fi.
“‘Hrvatski telekom’ već neko vrijeme razmatra moguća rješenja za transformaciju telefonskih govornica. U svijetu je nekoliko primjera gdje doživljavaju transformaciju te nude Wi-Fi, kupovinu karata za javni prevoz i drugih usluga, a mogu služiti i kao oglasni prostor”, saopštilo je nedavno ovo preduzeće.
Kao uzore naveli su slične nadogradnje uvedene u Njujorku i Bakuu u Azerbejdžanu. U Talinu su još prije pet godina standardne govornice zamijenjene onima sa Skypeom. Nezavisne novine