BEOGRAD, Činjenica je da banke od kamata žive i dobro profitiraju, što pokazuju i završni računi većine banaka koje posluju u Srbiji. Milijarda evra od naplaćenih kamata i preko 300 miliona evra od raznih naknada i provizija najvažniji su izvor prihoda ovih institucija. I dok su kamatne stope jasno istaknute prilikom bilo kakvog zaduživanja, na šta banke sada obavezuje i Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga, kod naknada je često – druga priča.
Iako su neke naknade zabranjene upravo pomenutim zakonom (poput one kod zatvaranja tekućeg računa kada su pojedine banke prije nekoliko godina u to ime zaračunavale i hiljadu dinara, po principu „dinar da uđeš, hiljadu da izađeš„), banke pokazuju veliku umještnost u pronalaženju načina da zarade.
Tako jedna banka korisniku tekućeg računa naplaćuje cijelih 500 dinara, samo za štampanje izvoda o stanju na računu! Ta ista banka naplaćuje minimum 150 dinara za plaćanje svakog računa koji ide preko njenih šaltera.
– Vlasnik štedne knjižice može da podigne bez provizije svaki evro koji ima na štednom računu kod nas – navodi službenica jedne banke. – Međutim, tarifnikom je predviđeno da ukoliko želi taj novac nalogom, bezgotovinski, da prebaci na svoj račun u neku drugu banku, za to mora da plati određeni procenat koji može da iznosi najviše 20.000 dinara.
Naplaćuju se svakakve naknade, a najviše po džepu „udare“ kada je riječ o deviznim plaćanjima.
– Novac od prodatog stana držala sam u evrima na računu u banci – kaže Beograđanka L. K. – Kada sam njime plaćala kupovinu novog stana, morala sam banci da dam 5.000 dinara, iako je investitor kome sam uplaćivala novac imao devizni račun u istoj toj banci.
I korišćenje platnih kartica umije i te kako da košta. Naročito kada vam je ukradu ili je izgubite, pa blokadu za međunarodno priznate kartice morate da izdvojite i po hiljadu i više dinara. A i za deblokadu morate da platite još 500 dinara.
Košta i neosnovana reklamacija, kada se banci žalite da vam je zaračunala neki trošak po osnovu kartice, a ispostavi se da niste bili u pravu. Ovde cijena ide do hiljadu dinara.
Uz svaki tekući račun uvijek ide određena kartica koju korisnik dobija i da je nije tražio pod opravdanjem da je „besplatna“, bez obzira na to da li je riječ o „dina“, „master“ ili „viza“ debitnoj kartici. Korisnik ionako već plaća mjesečni trošak održavanja računa koji ide najčešće od 200 do više stotina dinara, već u zavisnosti od paketa i usluge za koju se odlučio. Na prste jedne ruke mogu se izbrojati banke koje ne naplaćuju ni dinara svojim korisnicima tekućih računa.
Kreditne kartice, za razliku od debitnih, nikada nisu „džabe“. Uz trošak članarine, koji se naplaćuje mjesečno, tromjesečno, ili godišnje, ovdje i kamata igra značajnu ulogu. Na sve ovo, nepažljivo rukovanje karticom može korisniku da donese i značajan dodatni trošak. Tako, kada se novac podiže sa bankomata „tuđe“ banke, trošak ide od 20 do 150 dinara.
Kada se kreditnom karticom podiže keš to takođe košta, uglavnom oko tri, četiri odsto od iznosa. Pojedine banke naplaćuju i štampanje „slipa“ na bankomatu (izvještaja o stanju na računu), i to po 25 dinara.(Večernje novosti)