NJUJORK – Spektakularni uspon Bitkoina ove godine ponovo je otvorio dilemu na Vol stritu: koliko daleko bi investicione banke trebale ići u podršci prikupljanju kapitala povezanog sa kriptovalutama? Nedavne emisije otkrivaju duboku promjenu u razmišljanju.
Ne tako davno, velike banke su držale kriptovalute na distanci. Sektor je imao problematičan ugled, a lideri banaka otvoreno su iskazivali prezir. Direktor JPMorgan-a, Džejmi Dajmon, nazvao je bitkoin „prevarom“ i „Ponzi šemom“. Regulativni strahovi dodatno su pogoršali situaciju. Poslove sa kriptovalutama preuzimale su manje investicione banke.
Ali, vremena su se promijenila. Odluka Komisije za hartije od vrijednosti (SEC) da odobri fondove vezane za bitkoin u januaru 2024. godine bila je prelomni trenutak. Pored toga, izbor Donalda Trampa vjerovatno nagovještava prelazak na SEC koji je tolerantniji prema kriptovalutama, za razliku od skepticizma pod upravom dosadašnjeg predsjednika Geri Genslera.
Kako su obimi poslova rasli, tako se proširivao i spisak zajmodavaca. Barclays i Citigroup predvodili su više emisija konvertibilnih obveznica ove godine za investitora u bitkoin MicroStrategy. Goldman Sachs je prikupio sredstva za Applied Digital, operatera data centara koji podržavaju rudare bitkoina. JPMorgan je podržao emisije značajnih konvertibilnih obveznica za grupe za rudarenje i infrastrukturu bitkoina kao što su Core Scientific, Mara i Iren.
Dok banke raspravljaju o tome da li se potpuno uključiti u ovaj prostor ili se povući, centralno pitanje ostaje: da li se ovi poslovi mogu pravno zaštititi i obezbijediti, ili je previše rizično biti povezan sa sektorom koji mnogi vide kao izrazito spekulativan? Odgovor nije jednostavan. Leži na spektru koji odražava toleranciju na rizik i stratešku perspektivu svake banke. Nije jasno ni da li sve kompanije povezane sa kriptovalutama treba gledati na isti način. Ustanovljene platforme poput Coinbase-a mogu imati drugačiji profil rizika u poređenju sa rudarima bitkoina ili investicionim vozilima poput MicroStrategy-a. Čak i među sličnim kompanijama, reputacioni problemi variraju.
Razmislite o MicroStrategy-ju i njegovom suosnivaču Majklu Sejloru. Bez priznanja krivice, i kompanija i suosnivač su riješili optužbe za računovodstvene prevare iz 2000. godine i poreske prevare sa tužiocem distrikta Kolumbija u junu 2024. godine uz značajne novčane kazne. Takvi slučajevi obično izazivaju pažnju menadžmenta prilikom odabira klijenata. Ipak, Barclays i Citigroup su očigledno našli način da se osjećaju udobno sa ovom saradnjom.
Ako vam ovo zvuči poznato, trebalo bi. Pogledajte kompanije za specijalne namjene (SPAC-ove). Nekada su ih velike banke odbacivale kao „pomodne“, ali su ih prihvatile tokom buma od 2019. do 2021. godine. Međutim, banke su se brzo povukle sredinom 2022. godine zbog reputacionih briga. Prikupljanje kapitala za kriptovalute ima sličan osjećaj — nestabilna granica gdje banke jure za ogromnim provizijama i tržišnim udjelom, dok se pripremaju na moguće reputacione udarce. Motivi ovih odluka su višestruki. Pravni rizik je značajan. Generalni pravnici gube san zbog pitanja poput „da li ćemo biti tuženi ako ovo propadne?“ Medijska pažnja je takođe zastrašujuća; niko ne želi svoju kompaniju u negativnim naslovima.
Ali rizik nije jedini faktor. Provizije su značajne. Na tržištu kapitala vezanom za bitkoin, one su trenutno izuzetno visoke. Prema podacima IFR-a, više od 13 milijardi dolara konvertibilnih obveznica povezanih sa kriptovalutama izdato je 2024. godine, pri čemu je većina plasirana u posljednjem kvartalu. Ovo predstavlja bazen provizija koji se procjenjuje na najmanje 200 miliona dolara. Ponuda MicroStrategy-a od 21 milijardu dolara za kapital donosi proviziju od 2 odsto za banke koje upravljaju prodajom. Ovakvi potencijalni prihodi čine reputacione brige luksuzom.
Postoji nepisani kod „respektabilnosti“ u bankarstvu. Određeni poslovi — poput industrije za odrasle — odbacuju se, čak i ako su potpuno legalni. Kompanije koje se bave kanabisom takođe se suočavaju sa izazovima u uvjeravanju velikih banaka da podrže njihove emisije. Ova nevoljnost nije ukorijenjena u moralnoj osudi; to je čista percepcija. Bankari znaju da određeni poslovi privlače više negativne pažnje nego što vrijede.
Međutim, kada nekoliko banaka „prelomi“, pritisak na ostale raste. Bezbednije je djelovati u grupi; ako nešto pođe po zlu, nijedna banka nije pojedinačno na udaru. Takmičarski instinkt takođe igra ulogu. Nijedan bankar ne želi da objašnjava šefovima zašto nije ispunio budžetske ciljeve ili je pao na rang-listama.
Ukratko, učešće nije presuda o kriptovalutama, već odraz kako investicione banke procjenjuju tri ključna faktora prilikom odabira poslova: rizik, nagradu i reputaciju. U procesu kontinuirane kalibracije, viši lideri balansiraju pravnu izloženost, medijsku reakciju, regulativni rizik i konkurentski pritisak kako bi odredili gdje je granica „respektabilnog“. Kako bitkoin prelazi sa margine u mainstream, velike banke sve više ulaze u arenu, korak po korak. Bankar.me