BANJALUKA, Strani investitori u RS i BiH su prvo “osvojili” finansijske posrednike i zauzeli “kontrolnu” poziciju u sektoru trgovine, što im je omogućilo istiskivanje konkurencije i ostvarenje visokih profita u kratkom periodu.
Ocijenjeno je to u novom kvartalnom biltenu Udruženja ekonomista RS – SWOT uz napomenu da uočeni trendovi ino-investicija u RS i BiH u osnovi ne odstupaju od onih u ostalim tranzicijskim zemljama.
Analizirajući motive stranih direktnih investicija i njihovog mjesta u domaćoj ekonomiji, u publikaciji se ističe da su, nakon banaka i trgovine, strani investitori u RS ulazili u sektor telekomunikacija.
Kao čest motiv navode i pristup sirovinama i njihovoj preradi pominjući akvizicije “ArcelorMittala” u rudnik željezne rude kod Prijedora, “EFT Groupa” u rudnik u Stanarima i “Zarubežnjefta” u naftnu industriju.
Ukupne strane direktne investicije u RS u periodu od 2001. do 2011. godine iznosile su 4,14 milijardi KM. Prosječni godišnji prilivi, izuzev 2004. i 2007, kako se ocjenjuje, bili su relativno skromni.
Vrijednosno najviše ino-ulaganja u RS do sredine 2010. došlo je u sektor telekomunikacija (1,28 milijardi KM), koji slijede sektori proizvodnje (981,6 miliona KM), bankarstva (275,8 miliona KM) i trgovine (239 miliona KM), uz ocjenu da je slična situacija i u cijeloj BiH.
“Dakle, u dosadašnjem periodu najatraktivnije djelatnosti za strane investitore u RS bile su trgovina i finansijsko posredovanje (uglavnom bankarstvo), dok je sektor telekomunikacija prvo mjesto ‘zaslužio’ jednim projektom, privatizacijom ‘Telekoma Srpske'”, zaključuje se u analizi.
Branimir Muidža, predsjednik Savjeta stranih investitora BiH, rekao je da je činjenica da je u BiH povećano učešće stranih ulaganja u tercijarnom sektoru u odnosu na primarni i sekundarni, napominjući da to nije samo trend u BiH, već na globalnom nivou.
“Razlog toga je što BiH, za razliku od drugih država, ne postiže direktnu vezu direktnih stranih ulaganja, domaćih investicija, strukture robne razmjene i integrisanosti u međunarodno tržište, a to su preduslovi za privlačenje stranih ulagača u proizvodni sektor. Evidentno je da se efikasnost ulaganja u BiH treba povećati”, ističe Muidža.
U biltenu SWOT-a se, takođe, ukazuje da je glavnina ino-ulaganja stigla putem privatizacija i akvizicija, a ne grinfild investicija. Ukazuje se i da BiH nije imuna na pojavu visokih kapitalnih odliva dodatno podstaknutim globalnom ekonomskom krizom. S tim u vezi navode podatak da se u periodu 2009 – 2011. iz države ukupno odlilo 970 miliona KM, uz podsjećanje da je izvlačenje kapitala iz kompanija u stranom vlasništvu putem transfernih cijena i izbjegavanja plaćanja poreskih obaveza nedavno i zvanično otkriveno u slučaju fabrike “Birač” iz Zvornika.
Muidža kao jedan od uzroka nedostatka grienfield ulaganja u izvozno orijentisane sektore navodi nepostojanje strategije razvoja, ciljeva i jasno definisane makroekonomske politike koja bi sprovodila ciljeve, kao i nepostojanje odgovarajuće infrastrukture.
Mjere protiv špekulanata
Da bi se destimulisali investitori skloni lakoj i brzoj zaradi bez želje za dugoročnim razvojem biznisa u domaćoj ekonomiji, potrebno je ojačati regulatorne institucije i obezbijediti striktno sprovođenje zakona, ističe se u biltenu Udruženja SWOT.
Stoga, kao primjer, navode da Poreska uprava mora biti efikasnija u ranom otkrivanju manipulisanja transfernim cijenama i drugih vrsta poreskih utaja, a Konkurencijski savjet u sankcionisanju zloupotreba monopolskog i oligopolskog ponašanja na tržištu, dok je propise o zaštiti prirodne sredine neophodno dosljedno sprovoditi. Nezavisne novine