Krivica utvrđena, Čeko ostao i…..ništa, “Idemo dalje”
Za CAPITAL.ba piše: Vladimir Šušak
Vladajuća većina u RS pokazala je i u slučaju skupštinske rasprave o izgradnji autoputa Banjaluka Gradiška i revizorskom izvještaju o JP “Putevi RS” umijeće dovođenja kontroverznih škakljivih tema do marginalizacije. Pokazuje to, osim načina na koji su raspravljane ove teme u skupštini, i događaji koji su prethodili sjednici parlamenta.
STRATEGIJA BUMERANG
Mjesecima je opozicija bezuspješno zahtjevala raspravu o revizorskom izvještaju poslovanja Puteva RS i izgradnji autoputa Banjaluka – Gradiška. Nadali su se da će time barem donekle vratiti povjerenje građana. Raspravljalo se na kraju bez TV prenosa. Nervozna opozicija tražila je u tome potvrdu teze o medijskom mraku u RS. Premijer koga su najviše prozivali bio je na službenom putu. Zapleti pred sjednicu ukazivali su na strategiju vladajuće stranke. Bivša ministarka finansija i ekonomistkinja Svetlana Cenić okarakterisala je sve kao predstavu sa jako lošim glumcima. “Kao u slučaju gradnje palate predsjednika, uvijek treba naći žrtvenog jarca, u onom slučaju je bio Stojić, u ovom slučaju je Lazendić koji se prihvatio da bude direktor Puteva. Vjerovatno mu je neko trebao objasniti da ako te od referenta unaprijede u direktora da moraš potpisivati sve živo.” Cenićeva smatra da je svoju ulogu u predstavi poznatog režisera odigrao i glavni revizor Boško Čeko, iako je dobio jedinstvenu podršku parlamenta. “Čeko je odigrao svoju maestralnu predstavu sa lošom glumom u onom smislu nuđenja ostavke, a nije propustio da nahvali Vladu”, kaže Cenićeva. Jednoglasnu podršku glavnom revizoru ova ekonomistkinja objašnjava strahom opozicije da kritikuje glavnu službu za reviziju zbog svojih “oraha u džepovima”. Putevi RS jedini su klijent Boška Čeke koji nije ispoštovao preporuku da dostavi Program otklanjanja nedostataka. Glavni revizor zbog toga je ponudio ostavku ukoliko parlament ne stane na njegovu stranu. “Ja sam čisto dao do znanja da mi fotelja gdje sjedim nije prioritet nego je to jednostavno zahtjev za provjeru mog rada i institucije koju predstavljam.”, naglasio je glavni revizor.
NAPAD NAJBOLJA ODBRANA
Nisu prošle nezapaženo iznenadne optužbe koje je ministar saobraćaja i veza Nedjeljko Čubrilović preko novina uputio direktoru Puteva Mladenu Lazendiću. Uoči sjednice parlamenta ministar se sjetio da “kvalitet revitalizovanih puteva često nije na potrebnom nivou, iako se u izvještajima izvedenog stanja prikazuje da su ugrađene količine materijala koje su dovoljne i za gradnju autoputa”. Prozvani direktor ocijenio je da članak pun optužbi na njegov račun nije slučajno izašao tačno uoči sjednice Narodne skupštine. “Ja ne bih dalje komentarisao šta je iza svega toga”, brzo je ustuknuo Mladen Lazendić. Ministar Čubrilović odbacio je tvrdnje da je kritikama na Lazendićev račun želio da indirektno prebaci odgovornost na direktora Puteva i ukaže na mogući scenario (smjenu Lazendića) zbog izrazito negativnog izvještaja revizora. “Odgovornost je definisana zakonom, a ne time što ću ja u jednoj rečenici iznijeti, cilj mog kritikovanja je da se kvalitet te rehabilitacije putne mreže podigne.”, oštro se branio ministar Čubrilović. Njegovi potezi tumače se na dva načina. Osim prebacivanja odgovornosti, želio je da kritikama upozori direktora Puteva da prihvati preporuke revizora, svjestan snage glavnog revizora i činjenice da nijedna stranka ne bi imala toliko hrabosti da Bošku Čeki uskrati povjerenje, navlačeći na sebe negativne reakcije javnosti.
GLASNO ĆUTANJE
Poslanici vladajuće većine sve optužbe opozicije su popratili gotovo potpunim ćutanjem. Sporadično su kritikovali jedino direktora Puteva. Prozvali su ga zbog neposlušnosti da ispuni preporuke revizora koje ionako ne bi uticale na poslovanje Puteva. Lazendić je pri tom uporno ponavljao da bi prihvatanjem Čekinih preporuka prekršio Zakon o javnim putevima. Parlament je jednoglasno podržao Čekin izvještaj, a skupštinska većina glatko je podržala i Informaciju o gradnji najspornije prve dionice autoputa Banjaluka – Gradiška. Nervozna opozicija pokazala se bespomoćnom. Kritike na račun premijera Milorada Dodika i resornog ministra, žalili su se, niko nije čuo, jer nije bilo TV prenosa. Premijer je bio na službenom putu, a na njihove optužbe vladajući SNSD je odgovorio ćutanjem. Dok je SDS na kraju odustao od rasprave, radikal Milanko Mihajlica uporno je ponavljao. “Ovo pokazuje da je sam vrh vlasti RS umiješan u operacije oko izgradnje autoputa i ja bih rekao nezakonitih radnji koje je revizija jasno utvrdila u svom nalazu.”
Niko, zbog poznatih stavki revizorskog izvještaja o kršenju standarda i Zakona, ne osjeća odgovornost. “Ministarstvo je tačno upoznato sa poslovima, ali ministarstvo niti ugovara poslove, niti određuje termine, niti vrši nabavke, niti sugeriše kako to treba raditi. Naravno to se uvijek podrazumijeva da se treba raditi po zakonu”, brani se ministar Čubrilović. Ništa samokritičniji nije bio ni direktor Puteva: “Ja ne vidim uopšte razloga zašto bih podnio ostavku, kada bih uradio to rekao bih pa i ja sam kriv za to što se dešavalo kada nisam bio tu, davne 2002. godine.”
“OSOKOLJENI” REVIZOR
U čitavom projektu gradnje 5,7 km autoputa učestvovalo je pet Vlada, pod rukovođenjem četiri premijera. Od 43 miliona maraka, koliko je vrijedio osnovni Ugovor o izvođenju radova, Aneksima se stiglo do vrijednosti od 131 miliona maraka. Km autoputa je od predračunskih 7,5 miliona poskupio na 23,1 milion maraka. Višestruko je prekoračena zakonska granica da vrijednost Ankesa ne može da prelazi 50% vrijednosti osnovnog Ugovora. Prvo kršenje zakona revizor vidi u primjeni novog zakona na ugovor potpisan u vrijeme važenja starog zakona koji je propisivao još strožiju granicu vrijednosti Aneksa. Tu se nije stalo, što je potaknut nesvakidašnje jedinstvenom podrškom poslanika istakao osokoljeni Boško Čeko. “Nakon što je iskorišten novi Zakon o nabavkama u okviru dozvoljenog prekoračenja od 50% sa 66 miliona KM, nije više bilo prostora za ankese. Koristi se tada član 11. o hitnosti postupka za još 44 miliona KM. Moj komentar je bio zamislite poslije pet godina da je sad opet nešto hitno.” Vrijednost osnovnog Ugovora prekoračena za čitavih sada već 159%. Nema odgovora zašto jednostavno nisu raspisivani novi tenderi i potpisivani novi Ugovori? Ministar Čubrilović ovako “pere ruke”: “I sada tvrdim, ako ima nečije odgovornosti oko toga ako neko krivcično treba da odgovara svakako ovo ministarstvo neće braniti.” Vladajući SNSD opravdava uvećavanje vrijednosti pribavljenim stručnim mišljenjima Agencije za javne nabavke i pogrešnim odabirom izvođača radova na tenderu. Ovlašteni govornik na ovoj sjednici skupštine ispred vladajuće stranke Uroš Gostić upozorio je da su greške u koracima načinjene u samom startu, prilikom izbora izvođača radova. “Da je uzeta najskuplja ponuda imali bi prekoračenje manje od 50%, a ovako kad smo uzeli najnižu ponudu imamo prekoračenje sa 159% znači u tom momentu nerelano je ocjenjena vrijednost tih radova.”
KO SANJA SUD?
Mladen Ivanić i Branko Dokić, Dragan Mikerević i Dragan Šolaja, Pero Bukejlović i Dragoje Lajić, Milorad Dodik i Nedjeljko Čubrilović. Ovi premijersko-ministarski tandemi bili su uključeni u šestogodišnji projekat gradnje skoro isto toliko kilometara autoputa. Novac je potrošen, a posmatrači sumnjičavo mašu glavom na pomen istražnih organa i potrebe da ispitaju čitav slučaj. Vladajuća većina nije prihvatila zahtjev opozicije za formiranjem Anketnog odbora koji bi ispitao detalje u izgradnji autoputa. Nije prihvaćen ni poziv nadležnim organima da ispitaju odgovornost za ovaj i druge postupke u javnom preduzeću Putevi. Tužilaštvima i policiji revizorski izvještaji su odavno na raspolaganju, ali efekata nema. Kada budu završeni radovi na prvoj dionici autoputa Banjaluka – Gradiška, neće biti zaustavljene kontroverze oko načina na koji su naši izabrani predstavnici trošili naš novac. Prozivke, optužbe, idicije i sumnje može zaustaviti jedino kvalitetna istraga koja će ispitati eventualne zloupotrebe u “trakavici” koja se protegla na čitavih šest godina.