BEOGRAD, Jedva da je prošla decenija, a Afrika je od „beznadežnog kontinenta“, gotovo neopaženo, postala „kontinent budućnosti“.
Iako su ljudske procjene i predviđanja najčešće tačne koliko i zimski red vožnje srpskih željeznica, primjetno je da se na „crnom kontinentu“ dešava nešto važno, što mnogi karakterišu i kao – ubrzani ekonomski i društveni napredak.
Britanski autoritativni magazin „Ekonomist“ iz maja 2000. godine – dakle, sa konca prošlog vijeka i milenijuma – slikao je gorak portret najsiromašnijeg dijela čovječanstva, utonulog u međuplemenske sukobe i glad. Na naslovnoj strani – vojnik u nekom beskrajnom afričkom građanskom ratu uprtio pušku o rame da nanišani tromblonskom minom. I riječi: „Beznadežni kontinent“.
I francuski mediji su slično jadikovali nad sudbinom svojih bivših kolonija i njihovih susjeda. Sve zemlje južno od Sahare imaju ukupan društveni proizvod kao jedna jedina – Argentina, pisali su. Sada, međutim, ljudi iz istog zapadnjačkog miljea pišu drugačije, a stanje u Argentini, ako bi se opet uhvatili takvih poređenja, opisali bi kao beznadežno u poređenju sa afričkim ekonomskim uzletom.
Evo i nekih činjenica: nijedan drugi kontinent nije se u protekloj deceniji razvijao brže od afričkog, gdje je realan ekonomski rast bio između pet i 10 odsto godišnje, a u naftom bogatoj Angoli – nestvarnih 22,6 odsto u 2007. Studija Svjetske banke pokazala je da se 17 od 50 najbrže rastućih nacionalnih ekonomija nalazi u Africi. Ukupni bruto domaći proizvod kontinenta gotovo da je jednak – ruskom.
„Gigant se budi“ – naslov je trodijelnog serijala otpočetog u njemačkom magazinu „Špigl“. A pomenuti londonski „Ekonomist“ već je ranije, u slavu nedugog pamćenja svojih pretplatnika, objavio naslovnicu sa riječima „Afrika se uspravlja“.
Isti glasovi koji su jednom proglasili kontinent mrtvim, sada predviđaju ponovno rođenje Afrike, probuđenog giganta sa gotovo nesamjerljivim prirodnim resursima, piše „Špigl“, podsjećajući da se oko 40 odsto ukupnih svjetskih sirovina i 60 odsto nekultivisane plodne zemlje nalazi baš tamo, na jugu. Nijemci podsjećaju na riječi bivšeg predsjednika Nigerije Oluseguna Obasandža: „21. vijek biće vijek Afrike“.
Pošto se u Evropi i SAD poslije teškog udara finansijske krize ne dešava bog zna šta, investitori i špekulanti otkrivaju Afriku i njena bogatstva, koja i njima mogu da obezbijede – bogatstvo. Osim starih (kolonijalnih) igrača, na „crnom kontinentu“ su danas, međutim, Kina, Indija, Brazil, pa i (ponovo) Turska.
Kina je pretekla Zapad i postala najvažniji trgovinski partner Afrikanaca: nivo razmijene prošle godine je dostigao gotovo 200 milijardi dolara. Podstaknuta „glađu“ za sirovinama i masovnim tržištima, Kina nastupa odlučno. Sa Zapada, ali i od nekih afričkih intelektualaca stižu upozorenja da je posrijedi novi tip kolonijalizma, ali većina stanovništva smatra da je partnerstvo sa Pekingom i Šangajem – dobrodošlo na trnovitom putu savlađivanja iskonskog siromaštva. Svijet se čudi: šta će afričkim zemljama auto-putevi? Africi je, međutim, dosta kaljuge i zaprega. Automobilske gužve postale su svakodnevica u velikim gradovima, ne samo u Kairu.
Osim auto-strada, po kontinentu se grade i željezničke pruge, aerodromi, brane, električne centrale, naftovodi, fabrike, šoping-centri… U Lagosu, Najrobiju, Adis Abebi rađaju se industrijski parkovi i specijalne ekonomske zone.
Pokretač progresa je nešto za šta se vjerovalo da nikada neće nastati, nova afrička srednja klasa. Procjenjuje se da ona broji više od 300 miliona ljudi – koji su samouvjereni, zaposleni, kupuju stanove i investiraju u obrazovanje svoje djece.
U Keniji, s uspjehom smišljaju aplikacije za pametne mobilne telefone. Teoretičari sada postavljaju novo pitanje: može li Afrika da preskoči industrijsku eru i zakorači pravo u digitalno doba?
Mada trenutno dominiraju optimistgički tonovi, ima i skeptika. Po njima, ovo je samo trenutni, manje-više slučajni blijesak, nastao iz visokih cijena sirovina i poboljšanja životnih uslova za manji dio stanovništva. Mnogi Afrikanci i dalje u krevet odlaze gladni, a milioni se muče i sa banalnim bolestima. Statistika, ipak, pokazuje da je danas u Africi bolje: smrtnost djece i odojčadi, nepismenost, procenat inficiranih HIV-om opadaju, a životni vijek je već porastao za desetinu. Novosti
