ABU DABI, Sa oko 4,7 miliona žitelja, ova najbogatija zemlja arapskog svijeta pravi godišnji BDP oko 360, a plan je da dostigne 416 milijardi dolara.
Abu Dabi – Moć vladajuće porodice Abu Dabija podstiče iz jednostavne činjenice da taj emirat bukvalno liježi na nafti i gasu. Mada je Dubai, simbol raskoši Ujedinjenih Arapskih Emirata, Abu Dabi ima najveće rezerve nafte i gasa, kojima se još ne nazire kraj. Ali budući da su ti resursi ipak ograničeni Emiraćani već imaju plan za budućnost.
U Viziji do 2030. godine, kako su to ljubazni domaćini predočili grupi beogradskih novinara, koja je ovih dana boravila u tom emiratu, predviđeno je da se 40 do 60 odsto profita od nafte preraspodjeli u sektore finansija, informacionih tehnologija, industriju aluminijuma, obnovljive izvore energije, aviosaobraćaj, transport, logistiku, turizam… Obrazovanje i zdravstvo, takođe su im visoko kotirani na listi prioriteta.
Abu Dabi, do prije samo nekoliko decenija pustinja sa ekstremnim klimatskim uslovima, a danas dragulj Bliskog istoka, svoj procvat duguje mudro vođenoj unutrašnjoj i spoljašnjoj politici šeika Zajeda bin Sultan al Nahjana. On je početkom sedamdesetih godina postao prvi predsjednik.
Ujedinio je emirate, čije se stanovništvo prije nego što je potekla nafta, bavilo ribarstvom, lovom na bisere i trgovinom. Sigurnom rukom i mudrim odlukama zemlju je vodio u prosperitet. On je zaslužan što u ovoj zemlji danas nema gladnih, siromašnih, nezaposlenih i kriminala.
Sam je osmislio kako će se zemlja razvijati i lično projektovao izgled Abu Dabija sa oko 2,1 miliona stanovnika, grada širokih bulevara i visokih zgrada u kome dominira zapadnjačka arhitektura sa prepoznatljivim elementima arapskog uticaja. Svom narodu je poklonio grandioznu džamiju od bijelog mermera koja nosi njegovo ime i koja stilom i gradnjom podsjeća na indijski Tadž Mahal.
Portret ujedinitelja emirata vidljiv je na svakom javnom mjestu. Nemoguće je ući bilo gdje pa i u hotele ili šoping molove, a da se na centralnom mjestu ne susretnete sa portretom šeika Zajeda i njegova dva sina: Kalifa koji ga je naslijedio poslije smrti i prestolonasljednika Muhameda, za koga kažu da najviše podsjeća na oca i koji uživa velike simpatije stanovništva.
Sinovi su nastavili očevu vizionarsku politiku, što se vidi iz činjenice da su Emirati odmah iza Katara, sa oko 4,7 miliona žitelja, najbogatija zemlja arapskog svijeta i da njihov godišnji BDP iznosi 360, a plan je da dostigne 416 milijardi dolara.
Čelnici kompanije „Mubadala”, koju vodi šeik Muhamed i preko koje vladajuća porodica ulaže novac, prognoziraju da će Ujedinjeni Arapski Emirati ove godine zabilježiti rast od četiri do pet odsto. Po njima moguć je i veći rast zato što ovu arapsku zemlju nije uzdrmala svjetska ekonomska kriza.
Da brzo rastu vidi se na svakom koraku. Recimo krajem prošle godine otvorili su savremenu luku „Kalifa port” koju smatraju svojim najvećim infrastrukturnim projektom, jedinim te vrste u regionu Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Ona se prostore na nevjerovatnih 51 kilometar i sposobna je da primi najveće kontejnerske brodove.
Pretovar robe je automatizovan. Posebno obučeno osoblje na dugme uz pomoć džojstika iz upravne zgrade upravlja viljuškarima koji pretovaraju 2,5 miliona tona kontejnerskog tereta i 12 miliona tona ostale robe.
Posebno su ponosni na futuristički projekat „Mazdar siti”, koji će biti prvi grad na svijetu bez ugalj-dioksida. Kada bude završen 2025. godine imaće 40.000 stanovnika, stotine preduzeća, univerzitet i oslanjaće se isključivo na obnovljive izvore energije.
Stanovnici ovog grada, koji će koštati oko 18 milijardi dolara, prevoziće se personalizovanim automatizovanim vozilima koja će se napajati obnovljivom energijom bez trošenja struje koristeći mrežu optičkih kablova i magnete ugrađene u zemlju da bi pronašli svoj put od jedne do druge tačke.
I naravno pošto pretenduju da postanu turistička destinacija čitavo jedno ostrvo Sadijet pretvoriće u umjetnički centar. Tu će otvoriti muzej Zajed, ali i Luvr i Gugenhajm, za koje su angažovali poznate svjetske arhitekte da isprojektuju replike poznatih muzeja sa karakterističnim arapskim elementima. Dovoljno je reći da su kolekcije umjetničkih dijela već kupljene.
Iako kosmopolitski grad, u kome 80 odsto stanovništva čine stranci, u Abu Dabiju se na svakom koraku osjeća islam i arapski način života. Džamije se nalaze na svakom koraku. Alkohol se jedino toči u restoranima hotela, ali ne u svim. Stranci koji su se zbog posla ovdje okupili sa svih strana svijeta mogu da se oblače kako žele.
Naravno, uvijek je preporučljivo pokazati malo poštovanja prema domaćinima. Lokalno stanovništvo uglavnom je obučeno tradicionalno – muškarci nose dugačke bijele haljine, a žene crne „prekrivače” i crnu maramu koja prekriva kosu, a može i lice.
Mada ispod njih najčešće nose modernu zapadu odjeću (skupih modnih marki), a ni štikle nisu rijetka pojava. Iako se podstiče njihovo obrazovanje i školovanje i nerijetko se nalaze na ključnim menadžerskim pozicijama, tradicija je još jaka i mnoge se udaju na starinski način – dogovorenim brakovima.
Kada se Emiraćani žene, od države na poklon dobijaju kuću i oko 20.000 dolara. Pri tom, mladi bračni par oslobođen je plaćanja svih dažbina, jer to za njih čini država. Na taj način, država se stara da njeni građani imaju sve uslove za stvaranje porodice.
Zbog ovakvih i niza drugih pogodnosti, državljanstvo Emirata je nemoguće dobiti (ni rođenjem, ni brakom ni na bilo koji drugi način), jer ta mogućnost uopšte nije predviđena zakonom. Podrazumjeva se da su im školovanje i zdravstvo besplatni. Politika
