Istraživanje: Medicinski uređaji u BiH na izdisaju zbog korupcije i nestručnosti

– Veliko istraživanje CAPITAL-a: Kako se nabavljaju i održavaju medicinski uređaji u najvećim zdravstvenim ustanovama u RS i FBiH

– Bačene stotine miliona maraka na zastarjele i pokvarene aparate, pa na čekanju i pacijenti sa dijagnostikovanim tumorom

– Tendere za nabavku pišu firme ovlaštene za prodaju i servisiranje medicinske opreme

– Klinike koriste EKG aparate za životinje!

BANJALUKA/SARAJEVO – „Na ultrazvučnom pregledu dojki doktorica je otkrila promjene. Predložila je da se urade tumor markeri i hitna magnetna rezonanca. Prvi šok bio je poziv Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Republike Srpske u kojem kažu da na red mogu da dođem tek za šest mjeseci. Obavila sam konsultacije sa još nekoliko ljekara koji su ponovili da nalaz mora biti završen urgentno. Naravno, sve je urađeno, ali preko veze u roku od jednog dana. Tumor. Da sam čekala šest mjeseci, kako mi je rečeno, bilo bi kasno za terapiju“, priča za portal CAPITAL.ba Banjalučanka Bojana D.

Aparat za magnetnu rezonancu u UKC RS nabavljen je 2005. godine i već godinu i po ne radi. Kako kažu u Zavodu za radiologiju, uređaj je već i zastario, a popravak bi bio ekstremno skup – čak pola miliona KM. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, zajedno sa rukovodstvom UKC RS, traži način da problem riješi. Rok ne postoji. Do tada su i najhitniji slučajevi na listi čekanja do 120 dana.

Za to vrijeme, najveći kritičar cjelokupnog zdravstvenog sistema, zagovarač otvorenog obračuna sa kriminalom u bijelim mantilima i nekada ljuti protivnik bivšeg ministra zdravlja RS Ranka Škrbića, a sada zamjenik direktora UKC RS Nenad Stevandić smiruje uzavrelu situaciju riječima da se radi danonoćno, pa je i aparat za MR u UKC RS raubovan mnogo više nego što je trebalo.

„Najčešći razlozi kvarova su kalibracije, jer su aparati često u pogonu. Ovo je rezultat preopterećenja, a ne nestručnog servisiranja. Nikakve prijave u tom smislu nije ni bilo, a ako je bude, naša dužnost je da je istražimo“, kazao je Stevandić kratko za CAPITAL.

Kako je Stevandić i dugogodišnji hirurg u ovoj zdravstvenoj ustanovi, pitali smo ga u kakvom je stanju medicinska oprema, ali je odgovor bio vrlo diplomatski.

„Tek sada provjeravamo“, zaključio je.

Prema dokumentaciji koja je u posjedu naše redakcije, 20. jula je objavljeno da će za nabavku rezervnih dijelova MR sistema UKC RS izdvojiti 105.000 KM, bez PDV-a. Posao će biti zaključen sa mostarskom firmom „Medical Export-Import“.

U vrlo šturim odgovorima koje smo dobili iz UKC RS stoji da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 2.051 medicinskim uređajem. Manje od deset odsto, tvrde, starije je od 30 godina.

„Uglavnom je riječ o mehaničko-optičkoj opremi za dijagnostiku na oftalmologiji, nekolicini lampi za intervencije i preglede, manjem broju negatoskopa, mikroskopa i sterilizatora i jednostavnijoj laboratorijskoj opremi, koja se u većini slučajeva koristi kao rezerva“, stoji u odgovoru.

I dok je red na pregledu za magnetnu rezonancu nepregledan, u UKC RS se hvale da su zahvaljujući kapitalnim investicijama opremljeni upravo Zavod za kliničku radiologiju, Jedinica za moždani udar, Zavod za nuklearnu medicinu, dvije sale za kateterizaciju u Klinici za kardiologiju.

Od uprave UKC RS nismo dobili odgovore na pitanje koliko je novca u posljednje tri godine utrošeno za servisiranje svih medicinskih uređaja.

Ovakvih priča ima na stotine u zdravstvenim ustanovama u Bosni i Hercegovini, a iza njih se, tvrde upućeni, kriju dobro upakovane namještaljke na tenderima uz ucjenjivanja firmi ovlaštenih za prodaju  i servisiranje, ali i dogovori uprava bolnica, fondova zdravstva i nadležnih ministarstava. Za to vrijeme pacijenti su prisiljeni da mjesecima čekaju na pregled ili skupo plaćaju privatnu zdravstvenu ustanovu, pa čak i da o svom trošku idu u Beograd ili Zagreb.

Tenderske namještaljke

Laboratorija „Verlab“ je nadležna za verifikaciju medicinskih instrumenata u BiH, a njen direktor Almir Badnjević za CAPITAL otkriva da firme koje zastupaju svjetske brendove medicinske opreme prodaju aparate tako što uz njih napišu kako bolnica treba da radi preventivni servis jednom, kalibraciju dva puta i samoproglašeni atest i do četiri puta godišnje. Uz to, reagense može da uzima jedino od eksluzivnog zastupnika, odnosno te firme.

„Nakon nabavke aparata za sve ovo raspiše se još jedan tender o održavanju i jedan tender za reagense. Sve navedene aktivnosti zdravstvena ustanova plaća jedino tom zastupniku za BiH. Niko drugi ne može da se prijavi, jer se potpisuje ugovor samo sa distributerom. Ako je konekcija dobra, onda taj distributer napiše i tender za tu zdravstvenu ustanovu, kako bi bio siguran da mu se niko drugi ne može umiješati u posao“, objašnjava Badnjević.

Institut za mjeriteljstvo BiH obavijestio je 2015. godine ministarstva zdravlja RS, FBiH i kantona o tome da je verifikacija medicinskih uređaja zakonska obaveza. Stručnjaci „Verlaba“ su tokom te godine ustanovili da je više od 30 odsto terapeutskih ultrazvuka samo na području FBiH neispravno.

„To je poražavajući podatak. Što se dijagnostičkih ultrazvuka tiče, riječ je o velikom biznisu. Sonde po zdravstvenim ustanovama se prodaju i po 30.000 KM, iako se mogu nabaviti i za 6.000 KM. Veliki broj ustanova na godišnjem nivou mijena sonde, dok u privatnim ustanovama iste traju i po 10 godina. Zaključak je jednostavan“, ističe Badnjević.

Sve ovo znaju i u Strukovnom sindikatu doktora medicine Republike Srpske gdje ističu da se tenderi za nabavku aparata svakodnevno namještaju.

„Niko od nas nije lud da ne zna koliko košta CT ili UZV aparat. Imate UZV aparat za 50.000 evra, a kupljen je za 120.000 evra. Jedan kompjuter, na primjer, košta 1.000 KM, a mi imamo dokumentaciju da je plaćen 16.000 KM. Bilo je slučajeva kada su nabavljani korišćeni aparati kojima za godinu dana ističe rok upotrebe i nakon toga priča ne važi, a plaćeni su žestoko. Osim toga, veliki broj aparata stajao je u podrumima i istekao im je garantni rok. Lako je zaključiti zašto su kupovani“, tvrde u sindikatu.

Slobodan Stanić je sa mjesta ministra zdravlja i socijalne zaštite RS smijenjen tokom 2013. godine. Stanić za CAPITAL kaže da su tenderi za nabavku opreme ogroman prostor za malverzacije.

„Ne može fen imati garanciju od dvije godine, a za magnet godinu dana. Ne može da se ne definiše rok isporuke dijelova. Ne može da se ne boduje sat servisa. To sve zapravo treba da bude obuhvaćeno tenderom. Upravo tu i jeste ključ“, naglasio je.

Afera „stropni stativi“

Upravo u vrijeme njegovog ministrovanja u podrumu UKC RS nađeno je 28 neupotrijebljenih stropnih stativa, čija je nabavka 2008. godine koštala 1,3 miliona KM. Tender je raspisao tadašnji direktor Milan Skrobić, a ugovor, nakon njegove smjene, potpisao direktor Mirko Stanetić.

Glavna služba za reviziju javnog sektora RS tražila je da se riješi ova situacija. Dva stativa, kako je saopštio UKC RS, bez naknade su data bolnici u Trebinju.

Sadašnji ministar zdravlja RS Dragan Bogdanić u novembru prošle godine samo je „djelimično bio upoznat sa ovim problemom“, pa je medije uputio na adresu najveće zdravstvene ustanove u RS. Međutim, tamo su još prije nekoliko godina priznali da stativi nisu upotrijebljeni, jer stropovi nisu adekvatni za montažu.

Posebno interesantan podatak je to da je u vrijeme ove nabavke ministar zdravlja bio Ranko Škrbić, kojem su se na teret stavljale mnoge malverzacije u zdravstvu RS. Ipak, njegov posljednji odgovor na pitanje o nabavci stropnih stativa, koji su u novembru 2016. godine pribilježile kamere, bio je više nego drzak.

„Ne znam to. Ne bih da odgovaram na te gluposti“, kazao je aktuelni dekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci.

MUP RS je 17. januara 2014. godine podnio izvještaj o krivičnom djelu protiv Stanetića i Skrobića, ali je Specijalno tužilaštvo u aprilu iste godine donijelo naredbu o nesprovođenju istrage zbog nepostojanja sumnje o krivičnom djelu.

Koncesije bez saglasnosti Vlade i Pravobranilaštva

Glavna služba za reviziju imala je pune ruke posla pišući i izvještaj o radu Fonda zdravstvenog osiguranja RS u 2013. godini. Ugovore o javno-privatnom partnerstvu za projektovanje, izgradnju, opremanje, održavanje, upravljanje, finansiranje i korišćenje Dijaliznog centra u Foči i Trebinju 19. jula 2012. godine potpisali su Ministarstvo zdravlja RS (na čijem čelu je bio Škrbić), Fond zdravstvenog osiguranja RS (koji je predvodio Goran Kljajčin) i direktor firme „Inel-med“ iz Mostara Marko Tadić.

Međutim, o ovome nije bila obaviještena ni Vlada RS ni Pravobranilaštvo RS.

Zahtjev za davanje mišljenja im je naknadno dostavljen.

Vlada RS je 7. februara 2013. godine ovlastila ministra zdravlja da potpiše ugovore, iako su oni bili zaključeni pola godine ranije. U reviziji je jasno naglašeno da je prekršen Zakon o javno-privatnom partnerstvu RS.

„Potpisani ugovori sklopljeni između javnog i privatnog partnera, kojim su u svrhu provođenja projekta javnog privatnog partnerstva, utvrđena prava i obaveze ugovornih strana, pravno su valjani i kao takvi mogu proizvesti pravne posljedice“, stoji u izvještaju.

S obzirom na to da se posao nije mogao realizovati jer je saglasnost Vlade dobijena retroaktivno, a „Inel-med“ je prijetio notarski ovjerenim ugovorom, smišljen je novi „recept“.

Izvor blizak Vladi RS za CAPITAL tvrdi da je tada odlučeno da se sve svali na leđa fočanske bolnice.

„Ona je bila natjerana da podigne kredit od 3,5 miliona KM i da isplati „Inel-med“. Umjesto prvobitno ugovorom predviđenog zasebnog objekta, uređen je prostor u okviru bolnice Foča i kupljena je oprema za hemodijalizu i to bez tendera. „Inel-med“ je isplaćen, a da prije toga s njim nije raskinuta koncesija na 15 godina koju su mu po ugovoru dali Ministarstvo zdravlja i  FZO RS“, ističe naš izvor.

Iako nisu iznosili detalje o uslovima famoznog ugovora sa „Inel-medom“, u sadašnjem Ministarstvu zdravlja RS kazali su za CAPITAL da su Vlada i Fond zdravstvenog osiguranja RS „raskinuli predugovor sa „Inel-medom“ za pružanje usluga hemodijalize osiguranicima sa područja Foče i Trebinja“, ali i potvrdili da su bili prisiljeni isplatiti „Inel-med“ zbog kršenja zakona.

„Univerzitetska bolnica u Foči je otkupila potpuno novi dijalizni centar od „Inel-meda“ i preuzela obavezu pružanja usluga hemodijalize osiguranicima sa područja ove opštine, dok Bolnica Trebinje osiguranicima sa tog područja pruža usluge iz ove oblasti, a odnedavno i u novom objektu koji je renoviran i opremljen vlastitim sredstvima ove zdravstvene ustanove“, naveli su u Ministarstvu.

Nakon ovog odgovora, uslijedio je još jedan – samohvala Ministarstva koje je u proteklih deset godina u zdravstvo uložilo 600 miliona KM. Od ulaganja u zdravstvene objekte, do kupovine medicinskih aparata, iako mnogobrojni pacijenti u RS ovu megalomansku cifru nisu značajnije osjetili na svojoj koži. Naprotiv.

Garancija čekanja

U tih 600 miliona KM brižljivo su upakovane i nabavke ostalih medicinskih uređaja koji nikada i nigdje nisu bili ugrađeni. Iako je nabavljen i plaćen čak 1,3 miliona KM litotriper, aparat za razbijanje kamena u bubregu, nije izašao iz magacina UKC RS. Aparatu je u međuvremenu istekla garancija. Pronađen je 2013. godine.

„Imali su aparat, ali ne i mjesto da ga postave. U tom čekanju istekla mu je garancija. To je strašno“, kaže naš dobro upućen izvor.

Moć u rukama servisera i uprava zdravstvenih ustanova

Nakon što tenderi budu namješteni određenim firmama, moć prelazi u njihove ruke. U Strukovnom sindikatu doktora medicine RS kao primjer navode nedavni slučaj u bijeljinskoj bolnici „Sveti Vračevi“ u kojoj ultrazvučni aparat nije radio, jer nije apdejtovan. To je posao jednog mostarskog servisera, jer bolnički serviseri, po ugovoru, nemaju pristupnu šifru.

Iako je Zakon o javnim nabavkama doživio izmjene u novembru 2014. godine godine, ljekari tvrde da se sa svih strana uvozi sve i svašta. Koreja prednjači.

„Ti aparati po perfomansama ne odgovaraju našim ljudima. Na primjer, dešava se da ne mogu da stanu u aparat za MR. Takvih aparata ima u svim bolnicama u BiH. Riječ je o malim promjerima. Da biste snimili koljeno osobi od 140 kilograma, nemate u sklopu aparata zavojnicu u koju možete staviti koljeno, kažu ljekari.

Sebija iznajmljuje jeftino da plati skupo

Pored nestručnog i skupog servisiranja, kupovine bez tendera, loših aparata, jedan od načina izvlačenje novca iz sve tanjih kasa fondova zdravstva je dogovor o besplatnom iznajmljivanju medicinske opreme od firmi koje za taj aparat poslije ekstremno skupo naplaćuju reagense i ostali medicinski dijagnostički materijal.

Klinički centar Univerziteta u Sarajevu je 27. decembra 2016. godine tražio firmu od koje će besplatno da posudi neonatalni skrining.

Prema dokumentaciji koja je u posjedu CAPITAL-a u pomoć direktorici Sebiji Izetbegović pritekao je direktor firme „LKB“ Sarajevo Bakir Begić. Oni su potpisali sporazum o iznajmljivanju aparata, ali se KCUS obavezao da će sve reagense nabavljati kod „LKB“-a. Sve to KCUS košta oko 135.000 KM, iako su reagense mogli da nabavljaju po mnogo nižoj cijeni.

U junu ove godine KCUS je tražio ko će im ustupiti aparat za mikrobiologiju a zauzvrat će za reagense za brzu identifikaciju i genotipizaciju bakterija i gljiva izdvojiti 400.000 KM, bez PDV-a.

U aprilu ove godine Sebija Izetbegović je firmi „Diamedic“ sa Ilidže, koja je ujedno bila jedini ponuđač, dala 520.000 KM za reagense za određivanje proteina, jer im je ona ustupila svoj apatarat na korištenje.

U Strukovnom sindikatu doktora medicine RS kažu da serviseri, zahvaljujući ovakvim ugovorima, i do pet puta namire korišćenje aparata.

„Raspon cijena je ogroman. Isti reagens može da košta 20 i 200 KM. To sve zavisi od ponude firme s kojom se sklopi ugovor“, kažu.

Međutim, serviseri u BiH nisu željeli pred diktafone kako bi objasnili prolazak na tenderima i basnoslovne cifre u ugovorima. Pravdaju se, dakako, godišnjim odmorima.

KCUS, kako za CAPITAL kažu rukovodilac Tehničkog sektora Nurija Jusupović i Amir Draganović iz Službe za održavanje medicinskih uređaja, danas raspolaže sa 7.158 medicinskih uređaja, a 2.249 starije je od deset godina. Od 2014. do kraja 2016. godine na održavanje je utrošeno gotovo 8,5 miliona KM.

Dok se KCUS hvali kako nema uređaja starijih od 30 godina, Sveučilišna bolnica u Mostaru ima stotinak takvih, među ukupno 3.000 medicinskih aparata. Za servisiranje u posljednje tri godine bolnica je dala 1,8 miliona KM.

Iako se susreće sa mnogobrojnim problemima, među kojima je i apdejtovanje UZV aparata, u bijeljinskoj bolnici „Sveti vračevi“, tvrde ljekari, vlada pravilo „ćutanje administracije“, u šta se uvjerila i naša redakcija.

Ni nakon mjesec i po dana nismo uspjeli da dobijemo odgovore na pitanja o stanju u kojem se nalaze medicinski aparati.

Prvo su nam u telefonskom razgovoru rekli da nemaju odgovore na naša pitanja pravdajući se „godišnjim odmorima“. I pored upornih višesedmičnih telefonskih poziva odgovori nikada nisu stigli.

Ubrzani, jeftini kurs, umjesto edukacije 

Iako je riječ o milionskim iznosima za servisiranja, Almir Badnjević iz „Verlaba“ ističe da upravo firme, koje prodaju i servisiraju opremu, na sve načine pokušavaju da zadrže novac u džepu. Kvalitetnu obuku plate za dva radnika, a oni kasnije obučavaju ostale kolege.

„Tada, samo zbog pokazivanja, sertifikate štampaju isti ti ljudi, a ne proizvođači. U dosta situacija serviseri se uče na medicinskoj opremi ili provedu kompletnu popravku na telefonu razgovarajući sa nekim iskusnim serviserom. U principu, prilikom pravljena tendera svi zahtijevaju da se dostave sertifikati servisera. Međutim, kada se desi kvar, uopšte ne dolaze ljudi čiji su sertifikati dostavljeni, nego sasvim drugi. Jedan od još neriješenih slučajeva je onaj sa kvarom respiratora iz UKC RS. Niko više ne spominje tu djecu koja su bila transportovana u Beograd na liječenje nakon prolaska ulja kroz respiratore, niti ko spominje šta je bilo s respiratorima. Ne znam ni da se dokazalo da je neko odgovoran za to“, podsjeća Badnjević.

Da je ovaj slučaj zataškan tvrde i ljekari iz Strukovnog sindikata, koji kažu da nikada niko nije odgovorio na pitanja o nedavnom kvaru respiratora.

EKG za životinje u privatnim klinikama

Nabavka i servisiranje medicinskih aparata vrlo često liče na buvlju pijacu. U ambulantama i podrumima zdravstvenih ustanova u BiH ima svega. U laboratoriji „Verlab“ iznenadili su se kada su u pojedinim privatnim klinikama pronašli EKG uređaje namijenjene veterinarskim ambulantama.

„Na par mjesta smo pronašli da je oprema uvezena u BiH pod tipom koji je za ljude registrovan u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH, a u prinicipu se radilo o opremi namijenjenoj za životinje. Carinik ne može provjeravati svaki komad opreme koji uđe u BiH. Tako su i takvi uređaji ušli, te se koristili na ljudima. Upitno je koliko su klinike tu krive. One sigurno nisu poručile takvu opremu. Čak su najviše i oštećene. Kriv je onaj ko je prodao opremu“, otkriva Badnjević, iako nije želio da govori o kojim klinikama je riječ.

On dodaje da su proračuni za životinje drugačiji od onih za ljude, odnosno preciznost EKG uređaja za životinje je znatno niža.

„Verlabovi“ stručnjaci 2015. godine otkrili su još jedan nevjerovatan slučaj. Kvalitet sonde provjeravan je kapljicom vode.

„Ako voda zatreperi – sonda radi. A šta ta sonda daje, da li je to jedan Watt, koji ste naštimali ili deset, to niko nije provjeravao. Sad se to već stručnije provjerava, imaju dozvoljena odstupanja od 0,5 i to je to, ne može preko toga“, kazao je Badnjević.

Inkubatori u FBiH sertifikovani

Dobra vijest ipak dolazi iz porodilišta u Federaciji BiH. Inkubatori u bolnicama prošli verifikaciju, bez obzira na godine. Svi neispravni više ne smiju da se koriste.

Posebno dobre uslove, pokazala je provjera i verifikacija, ima bolnica „Abdulah Nakaš“ u Sarajevu, Kantonalna bolnica Mostar, Kantonalna bolnica Bihać, Kantonalna bolnica Goražde i Klinički centar Univerziteta u Sarajevu.

Ustanove koje raspolažu sa dosta starom opremom, kada su inkubatori u pitanju su Kantonalna bolnica Zenica, Opšta bolnica Jajce i Opšta bolnica Bugojno.

Ko laže?

Za razliku od FBiH, koja je ovaj posao završila, inkubatore u RS tek čeka verifikacija. No, zato hitno nabavljaju nove inkubatore za koje su tvrdili da im neće trebati do 2022. godine. „Klinika za dječije bolesti UKC Banjaluka raspolaže sa ukupno 25 funkcionalnih inkubatora od kojih je 18 novih. Klinika je narednih deset godina mirna kada je riječ o inkubatorima“, rekao je u avgustu 2012. godine načelnik Stojislav Konjević prilikom preuzimanja četiri nova inkubatora od kojih dva je donirao Kabinet predsjednika RS.

Od tvrdnje načelnika Konjevića nije prošlo ni pet godina, a Vlada je morala hitno intervenisati. Na sjednici održanoj juče (27. jula) donesena je odluka da se iz Budžetske rezerve RS izvoji 234 hiljade KM za nabavku pet inkubatora, pet monitora i jedne centralne jedinice za Kliniku za dječije bolest.

Načelnik Konjević loše planira, nije govorio istinu, inkubatori su se u međuvremenu pokvarili, a tvrdio je da su uglavnom svi novi ili se sada Vlada razbacuje novcem građana RS.

Obavezna verifikacija laboratorija

Da bi se konačno utvrdilo kakvi medicinski aparati utvrđuju stanje građana BiH, Institut za meriteljstvo BiH u dopisu nadležnima, ali i zdravstvenim ustanovama 21. aprila 2015. godine savjetovao je da se obrate laboratoriji „Verlab“.

Međutim, RS je zakočila taj proces na svojoj teritoriji. U dopisu od 25. maja te godine stoji da EKG, defibrilatori, pacijent-monitori, respiratori, anesteziološke mašine, inkubatori, infuzomati, perfuzori, dijalizni aparati i terapeutski ultrazvukovi „nisu mjerila zakonske metrologije u RS“.

Ipak, u januaru ove godine u Banjaluci je otvorena laboratorija za verifikaciju medicinske opreme „Metrolab“, koju je, po Zakonu o mjeriteljstvu BiH, oformio Institut za mjeriteljstvo.

Ministarstvo zdravlja RS je obavijestilo zdravstvene ustanove da je procedura obavezna.

Prava slika sa terena biće poznata tek početkom 2018. godine.

Nalaz prema savjesti ljekara

Dok se čeka okonačnje verifikacije, nadležni se nadmeću višemilionskim „ulaganjima“ u zdravstvo, krupnim odgovorima kada su u pitanju samohvale i šturim rečenicama kada mediji upitaju za konkretan slučaj. Pacijentima ne preostaje ništa drugo nego da računaju na savjest ljekara kojima su prepušteni.

„UZV nalaz je subjektivan. Čim stavim gel na sondu i tijelo, znam da li je aparat dobar. Za to sam edukovan“, kaže bijeljinski fizijatar Miodrag Femić.

Slobodan Stanić ističe da najbolje CT i MR pretrage u Republici Srpskoj radi UKC RS i da se često nalazi ponavljaju za onim dobijenim u privatnim

klinikama. Međutim, često se u bolnicama u RS u pitanje dovodi život i zdravlje pacijenata.

„Mala greška može da bude kobna“, zaključuje Stanić.

Nažalost, u BiH svjedoci smo i nemara i bahatosti među bijelim mantilima. Javnost su posljednjih godina često potresale priče sa smrtnim ishodima u kojima je bilo jasno da postoji ljekarska greška. Komisije za utvrđivanje odgovornosti budu formirane, a onda se sve zataška. Za kompletnu sliku o stanju zdravstenog sistema samo treba dodati medicinske aparate koje ni stotine miliona maraka nisu uspjele da skinu sa respiratora.

CAPITAL: Žana Gauk

 

Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva