BEOGRAD, Premijer Srbije Aleksandar Vučić je prije tri dana na konferenciju za novinare u Vladi Srbije došao noseći crvenu kravatu. Za ovakav modni detalj nije se odlučio zbog skorašnje posjete kineskog predsjednika Si Đinpinga, već je to uradio zato što je Međunarodni monetarni fond (MMF) povećao očekivanu stopu rasta na 2,5 odsto.
Prema njegovim riječima, Srbija bilježi najveći rast u posljednjih deset godina, a rezultat je zabilježen uprkos reformama. To je rast zasnovan na izvozu i investicijama, rekao je premijer Srbije.
Šta je u ovoj tvrdnji predsjednika vlade Srbije tačno, a šta netačno? Rast od 2,5 odsto je nesumnjivo dobra vijest. Od početka krize 2008. godine, ovo je treći put da Srbija izlazi iz recesije. Ali, za razliku od prethodna dva puta, ovaj oporavak, kako se za sada čini, zasnovan je na realnim osnovama i izgleda stabilno. Tačno je i da je oporavak, prije svega, zasnovan na rastu izvoza i investicija. Ali nije tačno da je ovo najveća stopa rasta u posljednjih deset godina.
Do izbijanja svjetske ekonomske krize privreda Srbije rasla je po prosječnoj stopi od 5,5 odsto. Ekonomisti su u to vrijeme, uprkos velikim stopama rasta, tadašnjim kreatorima ekonomske politike najviše zamerali to što on nije zasnovan na rastu proizvodnje i izvozu, već na potrošnji, uslugama i uvozu.
Ono što je ovog puta dobro, jeste što je rast, kako ocjenjuju autori biltena „Makroekonomske analize i trendovi” rasprostranjen po svim sektorima, što 2010. i 2013. nije bio slučaj.
Svojevremeno, Srbija je kraj 2004. godine dočekala sa rastom od čak devet odsto. Privredni sunovrat krenuo je 2009. godine, kada je, uostalom cijeli svijet zadesila svjetska finansijska kriza. Te godine privredna aktivnost u Srbiji bila je u padu od 3,1 odsto.
Gotovo da se više niko i ne sjeća, ali 2008. godine formirana je vlada premijera Mirka Cvetkovića, a u njegovom ekspozeu pisalo je da će Srbija 2009. godine zabilježiti privredni rast od čak sedam odsto.
Kasnije, tokom ove krize, putanja srpskog privrednog rasta kretala se „cik-cak”. Tri puta je Srbija izlazila iz recesije i dva puta se u nju vraćala.
Prvi put – već 2010. godine kada je rast bruto domaćeg proizvoda (BDP), odnosno svega onoga što srpski građani i privreda stvore za godinu dana, iznosio skromnih 0,6 odsto. Međutim, već 2012. privreda je opet skliznula u minus (pad od jedan odsto). U pozitivnu zonu vratila se naredne 2013. godine (plus od 2,6 odsto), ali je taj oporavak bio kratkog daha, pa je na kraju 2014. privredna aktivnost opet bila u minusu od 1,8 odsto.
Ono što je ovog puta dobro, jeste što je rast, kako to ocjenjuju autori biltena „Makroekonomske analize i trendovi” (MAT) rasprostranjen po svim sektorima, što 2010. i 2013. nije bio slučaj.
Konkretno, 2013. godine, gotovo da je jedini nosilac razvoja bio „Fijat”. Plus koji skoro da je zavisio od samo jedne firme vrlo brzo se pretvorio u minus.
Prema ocjeni Milojka Arsića, profesora Ekonomskog fakulteta, dobro je što privredna aktivnost raste. Ohrabruje i to što će dogodine rast BDP-a biti još veći.
– Stvari, međutim, ne treba prikazivati lepšim nego što jesu. Bilo bi dobro da se prilikom upoređivanja sa drugim ekonomijama, upoređujemo sa onim zemljama koje su nama slične. Tako se ove godine za 11 zemalja centralne i istočne Evrope očekuje prosečna stopa rasta od 2,8 odsto – kaže profesor Arsić, što znači da će naš rezultat biti malo ispod prosječnog.
Takođe, i pad privredne aktivnosti 2009. godine trebalo bi upoređivati sa rezultatom koji su ostvarile nama slične zemlje. Prosječan pad BDP-a u 11 zemalja regiona iznosio je osam odsto, podsjeća profesor Arsić.
Opet, premijer Vučić nedavno je izjavio i to da će privredni rast u Srbiji ove godine biti dvostruko veći od privrednog rasta Njemačke.
„Ne možemo da se merimo i da kažemo da smo uspešni kao Nemačka, jer oni imaju veći standard, ali ćemo ubrzano da se približavamo najboljim zemljama”, odmah se ogradio premijer Srbije.
Prema prognozi Evropske komisije, Njemačka ove godine očekuje rast privredne aktivnosti od 1,7 odsto, što je posmatrano u procentima znatno niže od srpskih 2,5 odsto. Međutim, kada se BDP podjeli po stanovniku i preračuna po snazi kupovne moći, prosječnom Njemcu će ova godina doneti znatno više para nego prosečnom Srbinu. Paritet kupovne moći, inače, u ekonomiji predstavlja pokazatelj šta može da se kupi za jedan dolar, pod uslovom da on vredi isto u svim zemljama svijeta.
Prevedeno u pare, šta za prosječnog Njemca i Srbina znači rast BDP-a od 1,7, odnosno 2,5 odsto?
Računica profesora Milojka Arsića pokazuje da će uz rast BDP-a od 1,7 odsto ove godine prosečni Nijemac imati dodatnih 800 dolara, dok će prosječan Srbin po istom tom pokazatelju imati 340 dolara više. Politika online
