BERLIN, Pitanje koje ovih dana okupira poslovne ljude širom svijeta svakako se odnosi na to kako će tržišta reagovati na kraj politike ultra-jeftinog novca ako američka Uprava federalnih rezervi (Fed) večeras objavi da povećava referentnu kamatnu stopu prvi put u posljednjih devet godina.
Takva odluka će imati posljedice ne samo po američku privredu, već i po Evropu, Aziju i zemlje u tranziciji, saglasni su bankari, ekonomisti, finansijski stručnjaci i biznismeni.
Za razliku od SAD, Evropska centralna banka (ECB) će još dugo, dugo vremena nastaviti da sprovodi politiku gotovo nulte kamatne stope, zato što se šef ECB-a Mario Dragi, kako piše komentator Rolf Venkel u autorskom tekstu za Dojče vele, i dalje marljivo bori protiv navodne opasnosti od deflacije u Evropi, i zbog toga što je ekonomski rast Starog kontinenta suviše slab da bi bio ugrožen povećanjem kamatne stope.
Ako Fed poveća kamate, to znači da će evro izgubiti na vrijednosti i vjerovatno početi da se kreće u smjeru pariteta s dolarom.
Od slabog evra profitiraju svi evropski izvoznici koji svoje proizvode prodaju u zemljama koje u poslovanju koriste dolar zato što su ti proizvodi tada jeftiniji, i to ne samo u SAD, već i u Aziji, gdje se u prekograničnoj trgovini takođe obračunava u dolarima.
Na drugoj strani, prestaće da opadaju cijene sirovina i energije, zato što se pad cijene sirovina i rast vrijednosti dolara međusobno neutrališu, navodi Venkel.
“Ukoliko na kraju počnu da rastu cijene sirovina, a vrijednost evra padne ispod granice pariteta s dolarom, šef ECB-a bi u stvari morao da slavi. Tada bi, naime, mi Evropljani sa svakim računom u dolarima ‘uvozili’ inflaciju, koju Mario Dragi toliko priželjkuje evrozoni”.
Koliko će evro da devalvira zavisi od toga koliko će snažno Fed da povuče kamatno-političke uzde.
“Mnogi računaju s vrlo laganim postupkom Feda i zato što se pribojavaju da će američka privreda teško izaći na kraj s višim kamatama i još jačim dolarom”, smatra Ralf Zolfen iz njemačke Komercbanke.
“Prema našoj analizi, veće kamate ne bi trebalo gotovo uopšte da utiču na privatnu potrošnju, a jači dolar bi mogao da koči privredu u idućem tromjesečju samo nešto jače nego što to čini sada”. Zato taj stručnjak Komercbanke računa s tim “da će Fed kamate podići nešto brže nego što to tržište očekuje”.
Dok bi Evropa i SAD nedvosmisleno mogle da izađu na kraj sa posljedicama podizanja kamata, za već oslabljene zemlje na pragu industrijalizacije, stvari izgledaju sasvim drugačije. Njihove vlade moraju da se pripreme da će iz njihovih zemalja novac više da se odliva.
Te zemlje su, kako dodaje Venkel, bile među profiterima dosadašnje politike Feda, s obzirom na to da su strane ulagače privlačile visokim kamatama i snažnim ekonomskim rastom. Investitori sada povlače svoj novac i ulažu ga u američke vrijednosne papire, jer oni sad obećavaju dalji rast rendita (prinosa) i smatraju se manje rizičnim.
Izvoznike sirovina kao Brazil ili Rusiju, koji se već sada nalaze u recesiji zbog pada cijena sirove nafte, bakra i drugih sirovina, američki zaokret u kamatnoj politici dvostruko pogađa. Jači kurs dolara čini ih manje atraktivnim za ulagače van SAD, jer se cijene sirovina najčešće obračunavaju u dolaru. To još više umanjuje njihovu cijenu, a time smanjuje i neophodno potrebne prihode u devizama.
“Fed se do sada trudio da ublaži utisak suviše mehanistički usmjerene politike novca”, pišu u svojoj analizi ekonomski stručnjaci Komercbanke.
“Orijentacione kamate ni u kom slučaju ne bi trebalo da budu povećane duž jednog potpuno predvidljivog puta. Centralna banka zadržava sebi pravo da na promijenjene okolnosti ili snažne reakcije tržišta reaguje pauzom u podizanju kamata”, ukazuju oni.
To je stanje koje, kako zaključuje Venkel, vjerovatno već sada priželjkuju ekonomski političari u zemljama na pragu industrijalizacije. Tanjug
