SARAJEVO, Radnici sarajevske “Hidrogradnje” posljednje dvije godine nemaju platu, a već 12 godina im nisu uplaćivani doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, što su bili osnovni razlozi jučerašnjeg mirnog protesta ispred zgrade Vlade FBiH u Sarajevu, gdje su poručili da su došli jer su gladni.
Nažalost, ovaj jučerašnji protest samo je jedan od desetina protesta i štrajkova održanih ove godine zbog kršenja osnovnih radničkih prava.
Sindikalci ističu i da bi izlazaka na ulicu bilo i više, imajući u vidu koliko ljudi nema platu, doprinose, ne može se liječiti, nema posla, ali se stalno vode pregovori s vlastima i gasi se požar po požar, tako da neki štrajkovi budu pripremljeni, ali ne i realizovani. Uz to, radnici napominju da se protestima očito malo šta uspijeva trajno riješiti.
“Zabrinjavajući su podaci. Najmanje 22.000 radnika nema uvezan staž. To je broj samo u firmama gdje je većinski državni kapital, tako da je broj onih bez staža daleko veći. Po statistici, 50.000 do 60.000 ljudi mjesečno ne prima redovno plate. Dosta ljudi ne može u penziju zbog neuvezanog staža. To su glavni razlozi štrajkova i protesta kojih je bilo posebno u prvoj polovini godine”, kazao je juče Edhem Biber, predsjednik Ekonomsko-socijalnog savjeta FBiH i višegodišnji prvi sindikalac.
Rekao je da, nažalost, i ove godine ljudi protestuju i štrajkuju gotovo jednako kao i prethodnih, te da nema drugog načina da se izrazi nezadovoljstvo.
Dodao je da se može samo nadati da će iduće godine biti nešto bolja situacija.
“U zadnje vrijeme se vode neke aktivnosti kojima se želi riješiti problem staža za radnike firmi u većinskom državnom vlasništvu. Može se očekivati i da se smanjuje ekonomska kriza, ali ništa nije sigurno”, naglasio je Biber.
Među radnicima koji su na ulici ukazivali na svoj loš položaj i tražili osnovna prava bili su i radnici “Feroelektra”, koji, kažu, 40 mjeseci nemaju platu, zatim i radnici “Sarajevotekstila”, Gradske pijace u Živinicama gdje su neki bili i u štrajku glađu, radnici “Pretisa”, Fabrike transportnih uređaja Tuzla i niza drugih firmi iz Tuzlanskog kantona. U štrajk su se spremali i rudari Zenice, upozorenja su slali zdravstveni i prosvjetni radnici.
Suad Sakoč, radnik “Hidrogradnje”, istakao je da već 39 godina radi u ovoj državnoj firmi, a predao je zahtjev za obrok u javnoj kuhinji.
“Ja sam socijalni slučaj. Od opštine sam dobio jednokratnu pomoć. Nas je oko 400 radnika koji nemamo platu 22 do 24 mjeseca. Dosta je ljudi bolesno. Mojih 60 kolega čeka penziju koju ne mogu dobiti zbog neuvezanog staža. Šest ljudi je umrlo ne dočekavši ni tu penziju. Ja sam za šest mjeseci dobio sto KM. Firma nema posla. Ja kopam da preživim. Ako usvoje zakon o uvezivanju staža, ja ću se ponovo roditi”, ispričao je Sakoč.
Okupljeni radnici “Hidrogradnje” kazali su da su 2013. na 2014. godinu održali štrajk koji je trajao dva i po mjeseca, ali da se ništa od tada nije promijenilo. Dodali su da su se juče prvi put ove godine uspjeli okupiti jer je dosta ljudi na čekanju i nemaju novca da dođu. Strahuju da se firma gura u stečaj.
“Ni u namjenskoj industriji nije bolja situacija. Samo dvije firme su izašle iz krize. Dosta protesta se najavljivalo. Nisu održani, ne zato što se popravilo stanje, nego se pregovara s Vladom”, rekao je Bajro Melez, predsjednik Sindikata metalaca BiH.
Ekonomista Izudin Kešetović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, istakao je da se boji da će ovakvo stanje i ostati, te da su osnovni problemi što nema razvoja, velikih projekata, investicija, perspektive.
“Ni s ovakvom javnom potrošnjom ne možemo naprijed. Već osam godina BDP je ispod jedan odsto i stagnira. Nema reformi. Veliki je dio sive ekonomije. Ima i neaktivne radne snage. Proces tranzicije je dug. Poslije 20 godina nemamo ništa. Nijedno pitanje nije načisto. U državi nema vizije. Ne zna se kako će biti za 10-20 godina”, kazao je Kešetović.
Radnici TTU nemaju ni za brašno
Radnici Fabrike transportnih uređaja Tuzla i juče su se okupili u krugu fabrike koja je odnedavno u stečaju. Nisu zadovoljni kako se stečaj odvija, a pogotovo što nemaju nikakvu finansijsku podršku.
Fabrika transportnih uređaja Tuzla odnedavno je u stečaju, a oko 230 radnika je otišlo na biro. Dok čekaju da se riješi status fabrike, radnici su na rubu siromaštva jer 10 mjeseci nisu dobili platu, priča Mehmed Terzić, predsjednik Sindikata radnika TTU. “Doživio sam dan da je meni došlo pet radnika ovdje i kaže da nema brašna. Nemaju brašna da jedu! Dok premijer Vlade TK ide i daje pomoć tamo negdje, kada su u pitanju radnici TTU, nema pomoći”, priča Terzić.
Nezavisne novine
