BANJALUKA – Nije moj posao da ocjenjujem istinitost navoda koji se pišu u novinama, već da procjenjujem reakciju i trpljenje duševnih bolova, ocijenila je danas sudski vještak medicinske struke Nela Zivlak Radulović na završnom ročištu po tužbi bivšeg direktora banjalučkog Doma za djecu bez roditeljskog staranja „Rada Vranješević” Vladimira Kajkuta protiv našeg portala.
Na ovakve navode sudskog vještaka reagovali su naši advokati koji su istaknuli prigovor na njen nalaz i mišljenje upravo zbog toga što „ne uzima u obzir uzročno-posljedičnu vezu sa istinitošću navoda iz predmetnog članka“.
„Ovdje se radi upravo o sporu o kleveti, tj. iznošenju nečeg neistinitog, a u predmetnom članku nema ništa neistinito“, kažu advokati koji su u ovom slučaju zastupali CAPITAL.
Prema njihovim riječima, nije sporan nalaz vještaka, ni tvrdnje da je tekst izazvao reakciju i duševni bol, ali svi navodi u tekstu su istiniti i kao takvi ne predstavljaju klevetu.
„Dakle, može neki tekst izazvati duševnu bol, ali ako je ono što je u njemu navedeno tačno, kao u ovom slučaju, onda to nije kleveta, pa da ne znam koliko boli“, preciziraju advokati.
Shodno članu 5. Zakona o zaštiti od klevete, nastavljaju oni, osnovni element klevete jeste iznošenje ili pronošenje nečeg neistinitog, a ovdje nije iznesena nikakva neistina, pa prema tome ne može ni biti govora o kleveti.
„Tačno izražavanje ili izražavanje o nekom trećem, možda može da uznemiri ili šokira, ali ne može da bude osnov za klevetu“, zaključuju advokati.
Podsjećamo, Kajkut je u februaru 2022. godine podnio ostavku na poziciju direktora Doma „Rada Vranješević“ nakon prijavljenih slučajeva zlostavljanja djece u ovoj ustanovi, a novu funkciju dobio je već krajem marta iste godine kada je imenovan za zamjenika direktora Republičkog hidrometeorološkog zavoda RS.
Nakon što je CAPITAL pisao o tome u tekstu “Nakon skandala u Domu dobio direktorsku fotelju u RHMZ”, Kajkut je tužio naš portal navodeći da smo ga „neosnovano i bez pravosnažnih presuda vezali kao odgovorno lice za skandalozne slučajeve zlostavljanja djece u Domu“.
On je na sudskom ročištu održanom 13. maja za tekstove na CAPITAL-u rekao da su ga toliko potresli da nije mogao da jede i da spava, da je smršao šest kilograma za sedam dana, a u sudnicu je doveo i majku i suprugu da potvrde da se promijenio i povukao u sebe.
Kajkut je tada ustvrdio da u tekstu postoje dvije neistine od kojih je prva u naslovu “Nakon skandala u Domu dobio direktorsku fotelju u RHMZ”. On je ocijenio da “tuženi svjesno i namjerno iznosi netačnu informaciju u naslovu članka da je dobio direktorsku fotelju, iako je imenovan za v.d. zamjenika direktora ove ustanove na određeno vrijeme”.
Druga neistina, ocijenio je on, odnosi se na citat u tekstu da je “RHMZ jedna od najaktivnijih institucija u RS kada je u pitanju zapošljavanje po stranačkoj i rodbinskoj liniji”, za koji je poručio da se direktno nadovezao na tekst o njemu kao ličnosti.
Inače, CAPITAL je u tom tekstu potvrdio da su na konkursu RHMZ najbolje ocjene za upražnjene pozicije dobili kandidati koji već rade u ovoj instituciji, među kojima su supruga v.d. direktora Darka Borojevića, zatim snaha ministra zdravlja i socijalne zaštite RS Alena Šeranića, potom brat jednog od načelnika u RHMZ, onda sestričina pomoćnice ministra za zaštitu životne sredine Svjetlane Radusin, onda brat načelnika Odjeljenja za pravne i finansijske poslove u RHMZ, kao i bivša pomoćnica direktora Škole učenika u privredi.
Interesantno je da niko iz RHMZ nije demantovao nijedan od navoda iz naših tekstova, a na poziv CAPITAL-a da nam Kajkut dostavi dokaze na osnovu kojih se to kompetencija baš on kvalifikovao za fotelju u Zavodu, te koje su kvalifikacije imali drugi kandidati za tu poziciju, nije odgovorio.
Naši advokati u završnoj riječi na današnjem ročištu su precizirali da predmetnim tekstom pod naslovom „Nakon skandala u Domu dobio direktorsku fotelju u RHMZ“ nije izrečena niti jedan neistinit navod o tužiocu.
„To je na ročištu 13. maja tužilac i implicitno potvrdio, tvrdeći da je netačan naslov, jer tužilac tvrdi da fotelja zamjenika direktora nije žargonski „direktorska fotelja“ iako se iz prve rečenice teksta vidi da se mislilo na funkciju zamjenika direktora. Sve i da sud zauzme stav da fotelja zamjenika direktora ne može da se smatra „direktorskom foteljom“ već iz prve rečenice teksta svaka dilema je otklonjena“, navodi se u završnoj riječi.
Druga navodna neistina na koju je tužilac ukazao, kaže se dalje, jeste tvrdnja u tekstu da je RHMZ jedna od najaktivnijih institucija kada je pitanje zapošljavanja po stranačkoj i rodbinskoj pripadnosti.
„Ova izjava se ne tiče tužioca. On se ni ne spominje. Nigdje u tekstu se ne tvrdi da je on zaposlen po jednom od tih osnova. Kako može on da tuži za navode koji su izneseni o instituciji? Pored toga, taj navod u tekstu „linkom“ ukazuje na drugi tekst gdje su novinari istraživali imenovanja više službenika u RHMZ i potvrdili svoje navode preko Agencije za državnu upravu. Dakle ne samo da se ovaj navod ne tiče tužioca, nego je pored toga i tačan“, precizira se u završnoj riječi naših advokata.
Oni smatraju da je ovaj postupak eklatantan primjer SLAPP tužbe (sistematska tužba protiv učešća javnosti).
„Njen cilj nije bio uspjeh u sporu za koji je jasno da je nemoguć, jer je pisanje tačno, nego je smisao iznurivanje novinara suđenjem, plaćanjem advokata i spremanjem odbrane, a sve u cilju odvraćanja od budućih pisanja“, zaključuju advokati.
Koliko je ova pojava rasprostranjena, preciziraju dalje, govori činjenica da je Evropska unija usvojila AntiSLAPP direktivu (br. 2022/0117) kojom instruiše zakonodavstva država članica kako da urede propise kako bi se efikasnije borili protiv ovakvih tužbi.
„Svjestan da se ova direktiva ne primjenjuje direktno, ukazujemo sudu na činjenicu da ovo nije izolovan problem niti pojava koja je karakteristična samo za nas. Ovo je strategija ućutkivanja novinari da ne pišu o stvarima koje se pojedincima ne sviđaju, a koje su tačne“, zaključuje se na kraju.
CAPITAL