SARAJEVO – Procjene su da će sve više vještačka inteligencija imati uticaj na profesije i industriju i samim time u velikoj mjeri mijenjati ljude. Međutim, profesor s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Kasim Tatić za N1 je naveo razlike zbog čega je čovjek u prednosti nad vještačkom inteligencijom i razloge zbog kojih ona (još) ne može zamijeniti ljude.
Tatić je na početku prvo pojasnio kako je tekao razvoj vještačke inteligencije navodeći da postoje njena tri oblika.
“Prvi je najosnovniji tzv. ‘rules base’, onaj koji se zasniva na određenim pravilima koja slijedi (uređaji koji prate kvalitet), zatim, tu su ‘learning machines’, vještačka inteligencija koja uči kroz određene stvari na bazi velikog broja podataka i traži oblike, obrasce i na kraju tu su ‘deep learning’ mašine koje su povezane s neuronskim mrežama koje vlastito iskustvo stiču kroz učenje što najviše liči na ljudski mozak. Međutim, mislim da je u svemu tome ključno ovo ‘da liči’ na ljudski mozak i inteligenciju. Ljudi koji se ozbiljno bave ovom problematikom, insistiraju da ipak trebamo razlikovati vještačku inteligenciju od ljudske, budući da je taj naziv (inteligencija) dobila u nemogućnosti da se pronađe nekakav drugi bolji termin”, kazao je.
Naglasio je da su tokom razvoja vještačke inteligencije bila ugrožena repetitivna i mehanička radna mjesta.
“Ova priča nas vodi ka tome da je vještačka inteligencija neko ko je u stanju napraviti softverski program, nešto što je bianco kreativno rješenje u vidu umjetnosti, programi kao ChatGPT ili interesantan program Dali.2… Međutim, prvenstveno treba razlikovati vještačku od autentične inteligencije. Određene karakteristike vještačke inteligencije jeste ta da je brža i efikasnija te dosljedno racionalna. Međutim, da biste to uporedili s ljudskom inteligencijom, njoj često nedostaje kontekst i stvari koje ljudsko biće može donijeti, tu se radi o intuiciji, osjećanjima, kulturološkoj senzibilnosti…”, dodao je Tatić.
Spomenuo je i dva efekta u ekonomiji, tačnije, menadžmentu, a to su augmentacija i eliminacija.
“Augmentacija znači povećati, proširiti nešto, dok je eliminacija otklanjanje nečega. Eliminacija je ovo o čemu trenutno govorimo, a to je da će vještačkom inteligencijom biti eliminisani određeni poslovi, a koji i jesu u određenoj mjeri, međutim, poenta je da se gleda na augmentaciju u smislu da proširimo svoje polje djelovanja koristeći zajedno vještačku inteligenciju, da ih spojimo u proširenu inteligenciju. Dakle, jedna od osnovnih pretpostavki vještačke inteligencije za njeno funkcionisanje jeste kontinuirani dotok smislenih podataka koje uzima iz okruženja. Kada dođe do prekida tih podataka, tu vještačka inteligencija zakazuje. Dakle, vještačka inteligencija još nema sposobnosti kao čovjek, a to je da anticipira, predvidi, intuitivno predosjeti određene promjene i na kraju prosudi promjene koje se dešavaju u okruženju”, naveo je Tatić.
Profesor Tatić je govorio i o budućnosti kada je riječ o zanimanjima pa je tako naveo da su se pojavila brojna relevantna istraživanja koja ukazuju na to da će za nekoliko godina od 70 do 350 miliona ljudi trebati određene prekvalifikacije.
“Postoji vrlo interesantna tabela koja prikazuje koje vještine su najdominantnije u svijetu koje radnici koriste pa su tu i dalje fizičke i kognitivne sposobnosti. Međutim, tu su i tri kategorije koje su više kognitivne sposobnosti, zatim, emocionalna inteligencija i društvene vještine i na kraju tehnološke vještine (programeri). Ove studije su rađene otprilike za period do 2030. godine. U prve dvije kategorije se očekuje pad od 15 do 20 posto (fizičke i niže kognitivne sposobnosti), dok se u preostale tri kategorije očekuje porast. Dakle, trebalo bi doći do viših kognitivnih sposobnosti, kreativnosti, sistemskog razmišljanja, razumijevanja kompleksnih situacija. Zatim, druga važna po brojci je emocionalna inteligencija i treći najveći zahtjev jeste da će za 50 posto morati doći do porasta tehnoloških vještina koja podrazumijeva digitalnu pismenost, upravljanje podacima i tu su stručnjaci koji će poznavati vještačku inteligenciju i koji će moći biti nadopuna”, pojasnio je Tatić.
S obzirom na to da se u narednih sedam godina najavljuju značajne promjene u određenim sposobnostima, profesor Tatić je naglasio da je veoma bitno shvatiti gdje se mi trenutno nalazimo kao i to na kakvom je nivou sistem obrazovanja.
“Ako govorimo o višoj kognitivnoj sposobnosti i emocionalnoj i društvenoj komponenti, blago rečeno, stojimo vrlo nisko. Neosporno je da ćemo na znatno viši nivo morati povećati taj tehnički aspekt obuke, međutim, kompetentni ljudi i dalje tvrde da su osnovne tzv. ‘soft skills’ (meke vještine). Naprimjer, na prvom mjestu se ističe intuicija koja čovjeka razdvaja od mašina koje nemaju tu sposobnost. U obrazovnom sistemu apsolutno nemate intuiciju, a pogotovo ne metode za njeno razvijanje. Dakle, moramo dati pravo građanstva toj intuiciji, a obrazovni sistem posvetiti pažnju tim vještinama koje nas razlikuju od vještačke inteligencije. Iako kažemo da još uvijek nije vještačka inteligencija zamijenila čovjeka, važno je istaći da ne znamo šta nas čeka u nekoj daljoj budućnosti, međutim, ono što znamo jeste činjenica da ovaj trenutni sistem vještačke inteligencije još nema razvijenu intuiciju, osjećaje, ne može osjetiti drugu osobu, senzibilitet koje mi ljude još imamo – da procijenite slabost ili prednost. Također ljudi upozoravaju da je posao veoma široka kategorija i da je relativno mali procenat poslova koje u potpunosti može raditi vještačka inteligencija”, istakao je Tatić.
Na kraju je poručio da je veoma bitno da profesori, odnosno, moderatori studentima ukazuju na te osobine koje su i dalje autohtono ljudske.
“Veoma je važno ukazati im na to da su određene vrijednosti bitne i bez tehnologije. Potencijalno je fenomenalna stvar znati da imaš mogućnost biti povezan sa svijetom 24 sata, ali to raditi u tolikom vremenskom periodu nije dobro. Neuronaučnici ukazuju na to da trebamo iskoristiti mogućnost da se ljudski mozak povezuje sa mogućnostima vještačke inteligencije. Naš zadatak je da mladima objasnimo da sredstvo koriste na način koji proširuje inače se može desiti mnogo opasnija distopija, a to je da napravimo tehnologiju koja će se otrgnuti našoj kontroli da nas liši mogućnosti da donosimo odluke jer postajemo mnogo zavisni od toga”, zaključio je Tatić.N1