Piše: Miloš Grujić, doktor ekonomskih nauka
“Bilo koja mjera preduzeta prije pandemije čini se pretjeranom. Bilo koja mjera preduzeta poslije čini se nedovoljnom”, izjava je koju čujemo ovih dana. Za sada, kao društvo jesmo pokazali solidarnost.
Početak aprila je za nekoliko dana i dolazi obaveza plaćanja rata kredita, plata, doprinosa, obaveza prema dobavljačima i privrednicima, a likvidnost je upitna.
Zbog preduzetih mjera da se sanira medicinski problem nastaće možda i veći – ekonomski. I to u cijelom svijetu. Berze već nekoliko dana nervozno reaguju. Možemo tek da naslutimo kako će se ponašati kada budu objavljeni (grozni) finansijski izvještaji kompanija za prvi kvartal. Svijet je već odavno sistem povezanih sudova. Porašće broj nezaposlenih i nelikvidnih.
Ne treba se zaletati sa premisom da nam se događa kraj svijeta. Možda će sve lakše proći nego što trenutno očekujemo. Evropska centralna banka i sistem federalnih rezervi u SAD-u – FED su reagovali brzo. Vlade razvijenih zemalja već usvajaju ozbiljne mjere. Biće recesije, ali ne mora da preraste u depresiju, niti to mora da traje dugo.
U ovom momentu niko ne može da tvrdi kakav scenario nas čeka. Kriza se može razvijati u više pravaca. Ipak, većina onih koji nisu radili u martu neće moći da plate svoje obaveze u aprilu. Dakle, upitne su rate kredita, obaveze za PDV, za plate, poreze, doprinose, struju, komunalije i ostale (para)fiskalne namete. Govorim o privrednicima i pravnim licima.
Poreska uprava i lokalne zajednice, ali i banke i druge finansijske institucije će, već od aprila, zahvatiti manje poreza nego što su planirali.
Veliki dio fizičkih lica koji su zaposleni u privatnom sektoru će dobiti manju platu.
Rekoh, ovo je samo početak. Države gledaju jedna prema drugoj. Još se ne zna ko će vući kakve poteze. Evropa nije tako jedinstvena kao što je izgledala prije nekoliko godina.
Trenutno, najviše su pogođena preduzeća koja posluju sa zemljama iz inostranstva. Teško je dati procjenu koliko, ali od neke cifre će se uskoro morati poći. Pri tom, najviše je pogođen tercijarni sektor.
Preduzeća u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, zabava i saobraćaj već su teško pogođena. Za sada, u prodavnicama raste lična potrošnja ali biće problem kad ljudi nakupuju sve što misle da im je potrebno. Kako stvari sada stoje u narednih nekoliko mjeseci biće smanjen uvoz, izvoz i doznake iz inostranstva.
Osim toga, pitanje je kako su se plaćali i kako se plaćaju računi za februar. Zato je za očekivati veliki jaz u očekivanim prihodima kako privatnog tako i javnog sektora.
Svi će imati potrebe za likvidnošću.
Potrebno je udružiti snage i sagledati situaciju sa aspekta makroekonomije, fiskalne politike, mikroekonomije, bankarstva, tržišta kapitala, sindikata i osiguranja. I odbaciti sujetu. Nijedan ekonomista ne zna sve podatke i napore kolega iz drugih sektora. Oni koji tvrde da sve znaju i da mogu da predvide događaje su do sada imali nebrojeno puta priliku da dokažu svoje znanje i ulože svoj novac onako kako misle da treba i da postanu milijarderi.
Vjerovatno velika većina ekonomista smatra da je privrednike poželjno već sad osloboditi plaćanja (dijela) poreza, poreskog paušala i PDV-a. Ako ne osloboditi, onda te obaveze probati odgoditi na neki način. Ako se i država odrekne jednog dijela poreza kao priliva, trebaće da smanji odlive na drugoj strani.
Nažalost, još nije moguće identifikovati razmjere problema po pojedinačnim sektorima i subjektima što ovaj udar čini još većim u odnosu na poplave iz 2014. godine. Jedan dio mjera koje su davale pozitivne efekte tada neće biti moguće primijeniti sada. Bokserskim terminom rečeno, zadobijeni su bitno drugačiji udarci. Drugi sektori su pogođeni.
Investiciono-razvojna banka Republike Srpske, kao glavni stub podrške razvoju i investicijama u Republici Srpskoj, dobro je uradila kada je predložila da se podstakne odgoda otplate kredita za srednja i mala preduzeća i za pojedince koji ostaju bez posla.
Dakle, poželjno je da, po uzoru na Njemačku, bude odobrena kreditna podrška firmama i mogućnost odlaganja plaćanja poreza da bi firme ostale likvidne. To jeste udar na javni sektor. Zato će i njemu trebati pomoć.
Osim toga, vjerovatno trenutno nije problem likvidnost pojedinaca, nego odsustvo investicija. Bez sumnje, trebaće vući mudre i odmjerene poteze da se novcem poreskih obveznika podstaknu neke vrste javnih radova što bi generisalo novi investicioni ciklus i privredni rast. Istovremeno, biće potrebno podsticati tražnju za domaćim proizvodima.
Fond solidarnosti koji je formiran nakon poplava iz maja 2014. je veoma lijepo i plemenito zamišljen i bio je transparentan. Fond solidarnosti navodim jer naslućujem, ali ne priželjkujem, da će se opet ići u tom pravcu s ciljem da se napravi preraspodjela priliva novca. Podsjećanja radi, taj Fond se, između ostalog, punio od procenta redovnih plata i sa pet odsto naknade mimo osnovne plate (članstvo u nekom upravnom i nadzornom odboru i druge vrste honorara).
Ako se i bude formirao takav fond, potrebno je nastaviti sa identifikacijom prioriteta, obrazložiti mjere buduće ekonomske politike (promjenu stope PDV-a ili nova zaduživanja entiteta i lokalnih zajednica) i, što je najvažnije, obezbijediti i dobiti opštu društvenu podršku.
Povjerenje se gradi i održava striktnim provođenjem procedura koje su javno objavljene, jasnom kontrolom i revizijom te redovnim izvještavanjem o djelovanju – po najvišim standardima. Tačka.
Pravljenje novog fonda vjerovatno podrazumijeva donošenje posebnog zakona. Ovaj zakon bi imao karakter lexspecialis. On bi stvorio zakonodavni okvir za većinu mjera i aktivnosti koje bi se preduzimale u pravcu ublažavanja štetnih posljedica uzrokovanih stagnacijom zbog korone.
Donošenjem i primjenom ovakvog zakona bilo bi moguće da se na jednostavniji i efikasniji način pravno urede brojna pitanja od značaja za kreiranje, normiranje i realizaciju brojnih i raznovrsnih mjera i aktivnosti, nego da se pojedinačno vrši niveliranje brojnih zakona kojima se određena pitanja uređuju. Uporedna praksa pokazuje da je ovo čest primjer reagovanja u situacijama nakon prestanka vanrednih situacija, ratnih operacija i djelovanja elementarnih nepogoda.
Prijedlog sa povećanjem akciza može biti podržan, ali će se i u ovim luksuznim ili „zavisničkim“ robama (poput duvana i alkohola) pojaviti granice elastičnosti tražnje i pojave „crnog tržišta“, te bi ovdje rizik mogao biti znatan.
Oporezivanje nekretnina – odnosno oporezivanje „viška“ stambenog prostora podrazumijeva takođe dodatne namete koji se moraju finansirati iz „tankih“ budžeta.
Prijedlog da Centralna banka BiH kupuje obveznice entiteta nije realna opcija zbog niza tehničkih faktora. I tako dalje.
Nužno je i inicirati izmjene i dopune poreskog zakonodavstva u pravcu oslobađanja od poreza svih pravnih i fizičkih lica koji su direktno pogođeni obustavama rada. Naravno, pošteno je da se prvo izvrši određena kategorizacija oštećenih i da se srazmjerno tome vrši umanjenje poreske osnovice ili poreske stope.
Treba djelovati brzo. Hitno je potrebna izmjena zakona o dugu i garancijama u smislu da se povećaju ograničenja na zaduživanje Republike Srpske. Potom, potrebno je što brže emitovati obveznice sa što dužim grejs periodom. U ovom trenutku teško je iskazati kamatne stope, ali one su svakako na mnogo nižem nivou nego 2014. godine.
Paralelno sa izmjenom zakona nužno je napraviti kriterijume za pomoć kompanijama. Naravno, sa spiska će se prvo izbaciti oni koji su već počeli davati otkaze radnicima. Istini za volju, poslodavci moraju podnijeti određeni teret. Ne može sve država da iznese sama. Zato i poslodavci treba da budu uključeni u ovaj proces.
Bez obzira na sve, neophodno je povećati poresku disciplinu te očuvati fiskalnu stabilnost. Takve stvari treba primjenjivati i mimo kriza. Sva komplikovana rješenja su pogrešna jer će proizvesti veću štetu kroz evaziju poreza i izbjegavanje obaveza, nego što će pomoći pogođenim licima.
Na kraju, izuzev zaduženja, određenih donatorskih događaja te pomoći u vidu kredita od MMF-a, EBRD-a i Svjetske banke te osnivanja novog fonda solidarnosti ne mislim da ćemo moći preduzeti bilo kakve mjere da osiguramo dodatne prihode kao instrument pomoći u vanrednim situacijama.
Moraćemo više razmišlјati na koji način redukovati rashode, odnosno potrošnju. Nepopularno, ali u velikom dijelu ekonomije, kao mjera preživljavanja biće smanjene plate. To jeste nepopularna mjera, ali brzo daje rezultat.
Isplate penzija i plata moraju biti prioritet, a za povlačenje pravih poteza treba jedinstvo, saglasnost i saradnja.
Pohvalno je da se građani, izuzev nekoliko neodgovornih pojedinaca, prilično disciplinovano pridržavaju svih uputstava. Preduzete su preventivne i radikalne mjere prije većih i „ozbiljnijih” zemalja.
Gradonačelnik Banjaluke podijelio je na društvenim mrežama fotografiju na kojoj se vidi kako ljudi disciplinovano čekaju u redu ispred prodavnice. Na slici se vidi da je razmak između svakog kupca veći od dva metra. „Ovo nije fotografija iz Kine, već Banja Luke 16. marta. Disciplina i jasna svijest samih građana o potrebi i mjerama zaštite zdravlja, svog i ostalih oko nas. Sve možemo kad hoćemo!”, naveo je u opisu fotografije koju je objavio.
Komunikacija Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, gradonačelnika i svih drugih izabranih i imenovanih predstavnika građana i njihovih saradnika sa javnosti u vrijeme epidemije novim virusom „SARS-CoV-2“ i „COVID-19“ bolesti u Republici Srpskoj je na vrhunskom nivou.
Takođe, broj potvrđenih slučajeva zaraženih (još) ne prelazi dvocifren broj dnevno. Dva su već ozdravila. Kao država smo među najmanje aktivnih slučajeva percapita u Evropi. To može da nas raduje.
Nažalost, prema svim najavama relevantnih izvora – ovo je samo početak. Pri tom, niko ne zna koliko će ovo stanje da traje. Ni najbolji matematičari i statističari se ne usuđuju da izađu sa procjenom jer tri osnovna parametra još nisu poznata.
Prvo, nije poznat tačan broj zaraženih. Cifre koje se redovno objavljuju predstavljaju broj pozitivnih od svih koji su testirani. Znamo da je moguće biti inficiran, a ne pokazivati simptome. Gotovo četiri od pet zaraženih ne pokazuju simptome zaraze.
Drugo, ne znamo brzinu prenosa. Hrvatski naučnik svjetskog glasa Igor Rudan rekao je: „Svaka epidemija biće na sigurnom putu iščezavanja kada svaka zaražena osoba zarazi PROSJEČNO MANJE od JEDNE zdrave osobe. Takođe, biće na sigurnom putu eksponencijalnog širenja kada svaka zaražena osoba zarazi PROSJEČNO VIŠE od JEDNE zdrave osobe”.
Treće, nije nam poznat infektivni period. Načelno, traje 14 dana ali prema brojnim radovima koji su objavljeni na ovu temu on varira od jednog do 28 dana.
Daleko od toga da je momenat za radovanje, likovanje, „jesam rekao” i ostale ispade sujete. Internet je prepun nepotrebnih komentara i zapažanja kao i gomile šala koje se odnose na virus i na bolest. Poželjno je da, što prije, zastanemo i hladne glave (raz)mislimo o „životu poslije”.
