PODGORICA, Poput neke TV serije, priča o crnogorskom „poslu stoljeća“ – izgradnji autoputa od Bara do Boljara – od naizgled srećnog početka polako ide ka neslavnom kraju.
Pompezno je, 15. oktobra 2009. godine, započeta gradnja 165 kilometara dugog autoputa, ali su međusobne čestitke premijera Crne Gore, Srbije i Hrvatske ostale tek svjedočanstvo jednog propalog projekta!
To je postalo izvjesno ovog septembra, kada je crnogorski ministar saobraćaja Andrija Lompar objelodanio da će, pod pritiskom stranih banaka i investitora, biti građena „brza cesta“, ili, možda, samo – magistrala.
Prema saznanjima „Novosti“, ovakav epilog je proizvod raznih okolnosti – od procjene Evropske investicione banke (EIB) da je projekat autoputa neizvodljiv, jer bi minimalno trebalo da košta oko tri milijarde evra, do različitih pogleda na „posao vijeka“ u samoj vladi.
Premijer Igor Lukšić i ministar finansija Milorad Katnić, naime, više su skloni da prihvate savjet EIB i podrže izgradnju brzih puteva ili magistrale, dok je ministar Lompar i dalje uvjeren da je autoput jedino pravo dugoročno rješenje.
– Konsultant EIB treba da ispita da li je trasa koju smo mi definisali najbolja i najekonomičnija i da li je riječ o standardu autoputa ili nekom drugom – izjavio je Lompar. – Mislim da je rješenje autoput, ali treba vidjeti šta se sve promjenilo na građevinskom i finansijskom tržištu.
Ministar je, ipak, obavijestio javnost da je sada realnija opcija izgradnje brze ceste, možda i magistrale, uz ulaganje od svega 500 miliona evra.
Šta u praksi znači „brza cesta“?
U Ministarstvu saobraćaja kažu da je, u odnosu na autoput, riječ o ukidanju zaustavnih traka i bankina, ostrva i nekoliko priključnih petlji. Sve su svemu, razlika u cijeni je 20 do 30 odsto, pa se u javnosti pretpostavlja da se ona ministrova procjena od pola miliona odnosi, ipak, na put tipa – magistrale.
– Neka makar poprave ovu „komunističku džadu“ preko Lijeve Rijeke do Kolašina – kažu mještani Bioča, Veruše, Mateševa i drugih mjesta kroz koje je trebalo da prođe najsavremeniji autoput. – Pomirili smo se sa tim da ćemo i dalje, ka Srbiji, još koju godinu koristiti stare dobre kozje staze.
Slijedi, baš kao prije što je bilo i prije tri-četiri godine, pretkvalifikacioni tender za izbor konsultanta, pa projektovanje, onda izbor strateškog investitora ili koncesionara, izvođača i podizvođača radova…
Sve u svemu, projekat najavljen u neko predizborno doba 2007. godine i spektakularno predstavljen na „investicionoj konferenciji“ u Londonu 2008. godine vraćen je na sam početak.
Po verziji Ministarstva saobraćaja, po običaju optimističkoj, radovi na toliko čekanoj vezi između mora i krajnjeg sjevera – a sve bi trebalo da bude dio ideje o povezivanju Beograda i Bara modernom saobraćajnicom – mogli bi da počnu na jesen 2012. godine.
U to, poslije svega, malo ko vjeruje.
Mnogo potrošeno
U međuvremenu, sklapani su ugovori sa firmama iz Hrvatske i Izraela, vođeni su pregovori sa moćnim kineskim kompanijama, uloženo je mnogo novca u projektovanje, prezentaciju ideje, tendere, čak je i dio zemljišta kroz koji treba da prođe autoput otkupljen od mještana… Novosti
Autoput kao pusta želja
