BEOGRAD, Srbija potpuno nespremna dočekuje drugi talas krize, jer država gotovo ništa nije uradila da se pripremi za predstojeći udar. Umjesto da jasno definiše strategiju i planove, vlast samo ponavlja da nas novi talas možda i neće pogoditi. Taj optimizam potpuno je neutemeljen. A nove probleme naša privreda dočekuje u mnogo lošijoj kondiciji, oslabljenija nego prije tri godine, kada je kriza počela.
Na ovo, u intervjuu za ”Novosti”, upozorava predsjednik Privredne komore Srbije Miloš Bugarin, i napominje da novi talas dočekujemo s mnogo većim brojem nezaposlenih, ogromnom nelikvidnošću, većom inflacijom i budžetskim deficitom.
Pitanje je dana kada će se kriza preliti i na realni sektor. Zato tražimo da što hitnije kod premijera bude organizovan sastanak s privrednicima i predstavnicima privrednih asocijacija i banaka i guvernerom, da bismo utvrdili urgentne mjere za ublažavanje negativnih efekata drugog talasa krize.
* Šta ćete tražiti od države da hitno uradi?
– Komora konstantno insistira na preventivnom djelovanju. Nažalost, država uglavnom reaguje posljedično, a tada je trošak mnogo veći. Tražićemo da se hitno donesu strategija i akcioni plan reforme javnog sektora, jer je on strahovito povećao potrošnju, a samim tim i budžetski deficit. Takođe, potrebno je procijeniti efekte investicija, uvesti stalne revizije javnih nabavki, završiti reformu poreskog sistema, smanjiti opterećenje na zarade.
* Slažete li se sa ocjenama pojedinih privrednika da je dijalog političke elite i privrede na istorijskom minimumu?
– Bolje da imamo dva sastanka godišnje, ali sa konkretnim dogovorima, nego da se sastajemo redovno a da se naše preporuke ne prihvataju, kao što je sad slučaj. Zahtjevi koji dolaze iz privrede nisu nerealni. Još je veći problem što se ti zahtjevi najčešće usvoje i prihvate kao dobri, ali sa zakašnjenjem od godine.
* Da li ste zadovoljni efektima mjera za smanjenje nelikvidnosti, nezaposlenosti i budžetskog deficita, koje je država do sada donosila?
– Vladine mjere su, uglavnom, samo gasile požare i imale su kratkoročne efekte. Na primjer, broj nezaposlenih se od oktobra 2008. do sredine juna 2011. povećao za 239.000. Mjera koju je Ministarstvo ekonomije donijelo za podsticaj zapošljavanja do 35 i preko 45 godina starosti dovela je do toga da se otvori 2.400 novih radnih mjesta. To je kap u moru.
* Kakva je sudbina vašeg prijedloga da država smanji rok za izmirivanje obaveza prema privredi na 45 do 60 dana?
– Sada se na novac čeka od četiri do šest mjeseci. Neprirodno je da država bude ta koja generiše nelikvidnost, jer na taj način smanjuje finansijsku sposobnost privrede da plaća poreze, pri čemu na dugove privrede ide kamata, a na državne dugove – ne. I onda sve profite preduzeća odnesu visoke kamatne stope. Dobili smo obećanje da će, najvjerovatnije, dugove koji nastanu od 1. septembra država plaćati u roku od 60 dana. U Evropi je taj rok duplo kraći.
* Koliko je opravdana odluka da Srbija uđe u novi aranžman iz predostrožnosti sa MMF?
– Dobro je što je došlo do dogovora, jer to omogućava uspostavljanje finansijske discipline, pogotovo u predizbornoj godini, kada se troši mnogo više. Takođe, biće poslat pozitivan signal stranim investitorima, da se ionako nizak nivo ulaganja ne uruši. I treće, dogovor sa MMF osiguraće završetak započetih strukturnih reformi.
* Šta će za srpsku privredu značiti dogovoreni porast budžetskog deficita sa 4,1 na 4,5 odsto BDP i istovremeni pad industrijske aktivnosti sa tri na dva odsto?
– Takvo je činjenično stanje, rupa u budžetu je već napravljena. Problem je što država ništa nije uradila da bi smanjila javnu potrošnju, i to zabrinjava, pogotovo jer se najavljuje rast plata u javnom sektoru, koji uglavnom bilježi gubitke. Veliki problem je i rast penzija i socijalnih davanja.
* Da li bi Vlada morala da revidira odluku da poveća plate i penzije u oktobru?
– Da, potrebna je revizija te odluke, jer je rast zarada bio projektovan na bazi privrednog rasta od tri odsto. Međutim, teško da će se bilo ko u vlasti, u predizbornoj godini, odlučiti za tu nepopularnu mjeru, iako bi ona bila korisna i za privredu i za državu.
* Koliko je uopšte moguće održati sistem kada raste deficit, a naplata od PDV je pala za deset odsto?
– Mnogo veći problem od slabijeg punjenja budžeta jeste činjenica da u ovom trenutku Srbija ima 1,7 miliona zaposlenih, a više od 1,6 miliona penzionera. To je neodrživo. Normalan odnos bio bi jedan penzioner na pet-šest zaposlenih. Da situacija bude još lošija, broj penzionera će se naglo povećavati, jer smo mi stara nacija.
Zbog embarga gubitak 13 miliona dolara
* Koliko su srpska preduzeća do sada izgubila zbog kosovskog embarga?
– Za mjesec dana direktan gubitak srpskih kompanija je veći od 13 miliona dolara. Ako se brzo ne riješi problem carinskog pečata i mogućnost prometa robe, mjesto naših kompanija zauzeće privrednici iz regiona, koji već imaju agresivan pristup ka tom tržištu. Plus će jačati švercerski kanali.
Do kraja godine biće dvocifrena inflacija
* Šta će se dešavati sa kursom i inflacijom do kraja godine?
– Gotovo sam ubjeđen da ćemo godinu završiti sa dvocifrenom inflacijom. Država se uzda u pad cijena hrane, ali će se to teško dogoditi. Prijeteći faktor je i kurs dinara. Postoji velika bojazan da se ponovi situacija iz prethodnih godina, pa da u posljednjem kvartalu dođe do naglog pada dinara i na taj način se obezvrijede prihodi privrede. Novosti
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.capital.ba