BANJALUKA, Ekonomska situacija u BiH je vrlo dramatična, čemu su doprinijele vlasti koje su neposredno pred izbijanje svjetske ekonomske krize stvorile pretpostavke da se njeni efekti u BiH povećaju, istakao je Rajko Tomaš, profesor Ekonomskog fakulteta u Banjaluci.
On je kazao da su vlasti, opijene rastom prihoda nakon uvođenja PDV-a, novac usmjerile za enormno povećanje javne potrošnje, stvarajući nove institucije, zapošljavajući birokratiju i povećavajući plate. Takođe, rast cijena krajem 2007. i u prvoj polovini 2008. povećao je prihode od PDV-a.
“Nažalost, vlasti to nisu doživljavale kao nagovještaj dolazeće krize, nego kao posljedicu efikasnosti njihove ekonomske politike. Tada, prije krize, ugrađeni poremećaji u sistem javne potrošnje teško se sada mogu otkloniti i dobrim dijelom manifestacije krize proteklih godina rezultat su tih grešaka načinjenih neposredno pred početak krize. U statistici BiH argumente mogu pronaći i oni koji žele da hvale, ali i oni koji žele da kude postojeće ekonomsko stanje. Moju ocjenu o dramatičnosti stanja dajem na osnovu pada realne kupovne moći dohodaka stanovništva, velikoj nezaposlenosti, padu stranih investicija i visokom deficitu platnog bilansa”, naveo je Tomaš.
Može li dužnička kriza koja se širi evrozonom ugroziti ekonomiju BiH, prije svega naš izvoz, kao ključni parametar blagog ekonomskog rasta?
TOMAŠ: Naravno. Zbog tog dešavanja u evrozoni treba vrlo ozbiljno shvatiti i graditi vlastitu strategiju prilagođavanja. Potpuno je neizvjesno kako će biti okončana dužnička kriza u evrozoni. Ona vrlo vjerovatno može imati sasvim drugačiji tok od krize u SAD. EU će biti prinuđena da pokuša integrisati i ograničiti fiskalni suverenitet članica evrozone jer bez toga neće moći riješiti dužničku krizu. Takvi zahtjevi će imati političke posljedice sa neizvjesnim ishodom. Zbog fiksnog kursa konvertibilne marke prema evru, mi ćemo, nažalost, osjećati sve loše posljedice poremećaja u evrozoni pri svakom izlasku na svjetsko tržište.
Kakva bi mogla biti reakcija matičnih banaka iz Italije, Austrije, Slovenije i drugih zemalja evrozone prema njihovim kćerka-bankama u BiH, ako kriza uzme maha, odnosno da li može doći do smanjenja kreditnih aktivnosti?
TOMAŠ: Sav kapital kojim raspolažu kćerke-banke u BiH je relativno mali prema razmjerama dugova u evrozoni, tako da sa, eventualnim, povlačenjem novca iz naših banaka ne mogu ništa postići, osim izgubiti poslovni ugled. Osim toga, postoje i dva značajna razloga zbog kojih se matične inostrane banke, dok god imaju svoj subjektivitet, neće odlučiti na povlačenje novca iz BiH. Prvo, banke su osnovane po našim zakonima i pod našom su supervizijom. One ne smiju voditi politiku koja će ugroziti domaću ekonomiju. Naše agencije za bankarstvo su dužne da to spriječe. Drugo, kamatna stopa na kredite ovdje je višestruko veća nego u evrozoni. To je jedan od osnovnih razloga zbog čega su te banke i došle u BiH. Prema tome, dok god privreda i stanovništvo može da vraća kredite i plaća kamate postojaće interes matičnih banaka da njihove kćerka-banke posluju na teritoriji BiH. Opstanak tih banaka u BiH više može ugroziti nelikvidnost domaće privrede nego kriza u evrozoni.
Koliko su visoke kamate na kredite problem za privredu?
TOMAŠ: Istina, postoji jedan vrlo ozbiljan problem u domenu bankarstva koji je kod nas zanemaren. Kamate su izuzetno visoke. Privreda s takvim kamatama ne može nikad postati konkurentna. Nažalost, s druge strane, nemoguće je obezbijediti niže kamatne stope. Visok deficit platnog bilansa ovdje diktira visoku kamatnu stopu. Time se naša privreda nalazi u začaranom krugu – bez većeg izvoza ne može dobiti niže kamate, a izvoz ne može povećati ako ne uzme skupe kredite, a sa skupim kreditima ne može biti konkurentna i ne može povećati izvoz. Ovo je jedno od ključnih razvojnih pitanja koje moraju riješiti vlasti.
Da li bi najavljene velike infrastrukturne investicije, poput izgradnje Hidroenergetskog sistema Gornja Drina i autoputa Banjaluka – Doboj, mogle popraviti ekonomsku sliku RS?
TOMAŠ: Svakako, ali pod uslovom da u realizaciji tih projekata budu angažovana u visokom procentu i domaća preduzeća, te da snabdijevanje materijalima i energijom ide sa teritorije RS. U protivnom, naši dugovi će se povećati, a siromaštvo ostati isto. Naravno, i domaća preduzeća moraju dići nivo konkurentnosti i ovladati modernim tehnologijama da bi bili ozbiljni partneri na tako velikim projektima. To im je velika šansa da kroz privilegovane uslove uđu na veliko tržište i obezbijede sebi budućnost. Dakle, te velike projekte moramo koristiti kao priliku za dizanje konkurentnosti domaćih preduzeća i uspostavljanje kooperantskih odnosa za neka buduća tržišta. Nezavisne novine
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.capital.ba
14 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Joj tekstova. Pa ovo mi znamo i stalno bla,bla,bla. A zašto uvaženi profesor ne nametne svoju ekonomsku startegiju oporavka B-H privrede vladajućoj strukturi? Zašto se povremeno / sva druge godine/ javi sa intervjuom i poslije toga tajac?
profesori sa ekonomskog fakulteta u banja luci ciji se intervjui i misljenja mogu javno procitati jesu prof. tomas i prof. vukmirica.
svi ostali su usavrsili tehniku zabijanja glave u pijesak, do savrsenstva.
lemi je u pravu. Ostali profesori samo cekaju da se uvale u neki vladin projekat i onda ne smiju pisnuti protiv vladinih ekonomskih politika. Prof. Tomas je jedan od rijetkih koji nesto zna i ima svoje “ja”
i to svoje “ja” preko svojih prezimenjaka gura do vrha vlasti, zar ne??
–
oni su kupili znanje na tom izvoru!?
Profesoru sve cestitke na analizi. U zabludi su svi koji smatraju da akademski gradjani kroje ekonomsku politiku VLADE. Prije svega Vlada vodi i igra igru raznih svjetskih lobista i investitora.
Pa pogledajte samo Sanadera pa ce VAm sve biti jasno.
znate kako zovu ekonomski fakultet u banjoj luci-INSTITUT ZA MAJKU I DIJETE-pozaposljavali djecu na mjesta asistenata sto govori samo za sebe-nema tamo ni “N” od nauke nego treskanje slame-Tomas veli da je tesko, stvarno nisam znao. RES NON VERBA PROFESORE! Treba nama koncept narodne ekonomije!Zasto o tome ne govorite?
Odmah poslije rata dođu ovdje stranci i počnu tupiti kako trebamo razvijati malu privredu. Naši se upecaju: sve fabrike unište, sve što je imalo bilo kakve veze sa SFRJ. Prof. Rajko je bio jedan od onih koji je mjesecima “forsirao” malu privredu.
–
Ma kava mala privreda crni profesore. Volio bi samo vidjeti sve profine pasoše, koliko u njima viza ima, koliko je puta bio vani, u koliko velikih sistema je bio, je li vidio šta je privreda?
Tomaš je, kao što lemi reče, jedan od rijetkih profesora koji se ne boji reći činjenice i dati pravu analizu stvari. Oni koji osporavaju njegovu stručnost (kao “Student”) grdno se varaju.
To što nije politički angažovan mu je samo plus. Ostatak sadašnjeg kadra na EFBL – pročitajte im biografije, koje su odnedavno na sajtu faksa, i sve će biti jasno. Tuga
Ma nemam je ništa lično protiv prof. Tomaša, ali ta njegova priča “nema težinu” a prof. Vukmirica je još gori. Iskazi se uglavnom svode na površno opisivanje bez temeljne-činjenične pripreme za razgovor sa novinarom. Što se tiče ostalih profesora, većina je tanka sa srpskim jezikom a strane jezike da ne spominjem, dakle: katastrofa! (čitaj: katastrofa faktorijel).
u ovakvim uslovima medijskog mraka, svaki ovakav nastup treba cijeniti. hrabrost je danas u bosni javno reci u kakvom je stanju ekonomija. i ja sam bio kritican nekad, ali kako vrijeme prolazi, sve je manje bilo kakvih misljenja koja se ne podudaraju sa onim nametnutim.
Srbi u Bosni nemaju ni politicku, ni ekonomsku misao, niti imaju dovoljno kulturne samosvijesti za takvo sto. Mi imamo samo nagon za opstanjem, a za nekakvu formulaciju naseg djelovanja u bilo kom smislu, sad govorimo o ekonomskog, potreban je odredjeni nivo duhovnog stanja naroda da bi narod bio sposoban da formulise politiku koja ce ga dovesti do blagostanja. Dakle duh prethodi materiji, a nas duh nije zreo za neke vece domete kao sto su narodna ekonomija recimo itd. Izlaganja Tomasa i Vukmirice ne bih nazvao zacetkom ozbiljne ekonomske filozofije kod nas. Njima treba da ti hvalu za to sto s vremena na vrijeme progovore o ekonomskoj stvarnosti!
previse je ocekivati od 1,4 miliona stanovnika (od toga, xxxxx nepismenih, xxxxxx sa samo osnovnim obrazovanjem) da za 20 godina od uspostavljanja nekog vida ‘drzavnosti’ oforme politicku i ekonomsku misao.
to je, do sad, uspjelo samo kosovu (koje je daleko samostalnije i priznatije od RS), uz svesrdnu pomoc narko dolara i nesebicne inostrane pomoci. posto republika srpska ne zeli da se integrise sa ostatkom bih (pa ni u ekonomskoj misli), a ne moze sa srbijom (zbog xx razloga), osudjeni smo na jos najmanje 10-20 godina zivota u status-kvo nerijesenoj i neizvjesnoj situaciji.
12.lemi
Možda nas protjeraju, kao Srbe iz RSK, prije isteka tog roka.
Analiza je na mjestu. Profesor je iznio uzroke problema, a onda i ponudio moguća rješenja. Odnosno, dao je neke pravce za budući razvoj.Put je dug, ali bar da krenemo u pravom smjeru.