ARILJE, Najveći teret aktuelne krize cijelog malinarskog lanca ponijeli su ariljski hladnjačari.
Da bi opstali u poslu koji svake godine Srbiji donese oko 100 miliona evra, potrebno je da od države uzmu kredit kako bi isplatili ugovorenu, višu otkupnu cijenu maline poljoprivrednicima.
Koliko je srpska „malinarska priča“ kompleksna, najbolje govori podatak da neki od pomenutih hladnjačara, lokalnih privrednika koji uzimanjem kredita ulaze u veliki rizik, pristaju da govore samo ukoliko im se imena ne objelodanjuju.
Mnogo sam uložio u ovaj posao i zato moram da uzmem „državni kredit“, koji, istina, jeste povoljniji od komercijalnog. Vjerujem da će moj posao preživjeti do sljedeće sezone, ali ukoliko ekonomski ambijent ostane nepromijenjen, neću dogodine otkupiti ni kilogram maline – kaže jedan od najvećih hladnjačara u Srbiji.
Širom Evrope, uprkos opštoj krizi, cijena maline u maloprodaji – nije drastično pala. Srbija, međutim, bilježi drastičan pad otkupne, ali i izvozne cijene, pa su stradali srpski seljaci i hladnjačari. Kupci „preko granice“ diktiraju ovdašnje cijene: procijenili su da srpski seljaci i hladnjačari nemaju gdje sa rodom, pa su cijene spustili na istorijski minimum. Oni će ove sezone profitirati, a da li su strani kupci zapravo ovdašnji tajkuni, još nije objelodanjeno.
– Kupovna moć u EU jeste opala, Srbija i druge države jesu povećale proizvodnju, ali je činjenica da druge zemlje stimulišu proizvodnju maline, a Srbija je to prestala da čini prije 10 godina. Mi stimulišemo ratarstvo, a voćarstvo kao plodnu, izvoznu granu, prepustili smo stihiji – objašnjava prof. dr Svetislav Petrović, jedan od najvećih stručnjaka u ovoj oblasti.
Prof. dr Petrović kaže i da su malina i tržišna ekonomija antipodi koje treba pomiriti. Malina mora biti prihvaćena kao strateški proizvod, da bi u godinama koje dolaze nadjačala sve žešću konkurenciju.
– U tom slučaju, aktelna kriza malinarstva bi mogla biti završena za godinu ili dvije. U drugu grupu problema koji moraju biti riješeni spada nedostatak prerađivačke industrije koja bi stvarala finalni proizvod – dodaje Petrović.
Više svježeg ploda
Vilamet je kvalitetna, dominantna sorta maline u Srbiji, prilagođena podneblju. Dosta je i „mikera“, koji najbolji rod daje u župnijim predjelima i ima malo bolju izvoznu cijenu.
– Važno je sačuvati „vilamet“, ali moramo uvoditi i druge sorte koje se izvoze u svježem stanju, da smanjimo pritisak smrznutog ploda na tržište – objašnjava Petrović. – Zato sada ispitujemo „polanu“, a opcije su i „tjulamin“ i „heritidž“. Novosti