BEOGRAD, Srpski izvoz danas učestvuje sa 25 odsto u bruto društvenom proizvodu, a trebalo bi bar sa 60 odsto. S druge strane, uvoz nam nosi čak 50 odsto bruto društvenog proizvoda. Znači, oni koji uglavnom i nemaju proizvodnju umiju pametnije da upakuju ono što naprave ili kupe.
Ovo za “Novosti” kaže prof. dr Nebojša Savić, stručnjak za konkurentnost sa beogradskog fakulteta FEFA, i tvrdi:
– Razvoj Srbije mora da se temelji na izvozu. Ta rečenica izgovorena je i prije 20 godina, ali se ništa nije uradilo da izvoz postane ne samo veći po obimu, nego i kvalitetniji. Danas smo, čini se, po stepenu prerade robe koja se izvozi ispod nivoa od prije tri decenije.
* Šta se sada ne izvozi, a nekada jeste?
– Recimo, meso, takozvani “bejbi bif”. On se u američkim restoranima prodaje i po 15 dolara kilogram. Nekada je Srbija bila veliki izvoznik “bejbi bifa”. Danas ga i ne proizvodi, a napuštena tržišta preuzela je Argentina.
* Ali, evo, prema iskustvu malinara, strano tržište je nepredvidivo. Prošle godine su htjeli, a sada ne žele srpsku malinu.
– Mora se krenuti drugim putem. U Srbiji skoro i da nema proizvoda od maline, već je izvoz tog voća sveden na plasman primarnih proizvoda, odnosno izvoz zaleđene maline. Pa zar ne bi bilo prirodnije da se, ako postoji problem sa plasmanom sirove maline, pronađe put ka stvaranju višeg stepena prerade, čime bi profitirali i proizvođači i prerađivači.
* Slično je i sa šljivom.
– Da. Po broju stabala ovog voća prvi smo u Evropi, ali šta je sa domaćom suvom šljivom? Šta je sa drugim proizvodima od ovog voća, a analize kažu da se u svijetu prodaje preko 50 artikala koji u svom sastavu imaju šljivu. Valjda i Srbija ima one koji su sposobni da naprave bar neki od tih proizvoda.
* I, ko je odgovoran što se to ne radi?
– Svi. O tome treba da misli država, ali i ljudi sa ovdašnjih univerziteta, pa i mediji. Sve češće se pitam da li mi zaista ne možemo da imamo tehnologije koje bi proizvodile zdravu hranu. Resurse imamo, a u prilog nam ide i činjenica da cijene na svjetskom tržištu hrane stalno rastu.
* Znači, vjerujete da je budućnost Srbije samo u poljoprivredi?
– Apsolutno ne. Agrar je samo sektor u kome imamo ogroman potencijal koji ne iskorišćavamo. Recimo, već godinama Srbija ima, kao jedna od rijetkih zemalja u svijetu, “Majkrosoft” istraživački centar. I, kako smo ga iskoristili? Šta smo uradili da taj centar postane bar približan onom koji ima Indija? A između dva ova sektora ima brojnih oblasti gdje bi Srbija mogla da iskoristi domaće resurse. Ali to znači i preokret u obrazovanju. Nevjerovatno je da ne možemo da iskoristimo kreditna sredstva jer nemamo projekte, pa bacamo pare da nam projekte rade drugi.
* Ovaj pristup uopšte ne podrazumijeva direktne strane investicije?
– Ovo o čemu govorim jeste nešto što možemo da uradimo u kratkom roku i bez mnogo ulaganja. Direktne strane investicije, poput “Fijatove”, Srbiji su neophodne. Ali da bi se građanima ozbiljnije podigao standard, potrebna su nam ulaganja u oblast visokoprerađene, zdrave hrane, turizam, IT sektor, proizvodnju automobila za cijeli svijet. Ukoliko vlasti ne porade na poboljšanju poslovnog ambijenta, vrlo brzo će nam izvozno tržište preuzeti neke druge zemlje, čiji će radnici pristajati da rade i za 100 evra mjesečno.
Povećati štednju
* Da li je dobro da se država sve više zadužuje?
– Opasno je bez ozbiljnih razloga podizati zaduženost zemlje. Zato je važno i da imamo što veću štednju građana. Svi kažu da nemaju od čega da štede, a Kina, recimo, čiji građani imaju manje zarade od naših, po stanovniku ima značajno veću štednju. Novosti
