NOVI PAZAR, Polovina radno sposobnog stanovništva Novog Pazara ne radi, na kazanima za obrok dnevno čekaju hiljade ljudi, katanci krase fabrike, većina švercuje ili čeka pomoć od rođaka iz inostranstva, koja je sve tanja.
To je danas slika Novog Pazara u kojem su nekad trgovina, tekstilna i obućarska industrija, koje su upošljavale više od 15.000 radnika, doživjele krah.
“Svi su nas izigrali, nikome više ne vjerujemo: ni državi, ni ovdašnjim političarima, ni vjerskim liderima, ni čelnicima lokalne samouprave… Svi oni rade samo za sebe, a Sandžak i narod u ovom dijelu Srbije tonu sve dublje”, ovako trenutnu situaciju u Novom Pazaru, najmlađem gradu u Srbiji i jednom od najmlađih gradova u Evropi, komentariše 21-godišnji Nedžad Škrijelj, jedan od 25.000 nezaposlenih Novopazaraca, a prenose srbijanski portali.
On podsjeća da je ovaj grad, nekada bio ponos srpske tekstilne industrije i primjer ekonomskog prosperiteta, a da ga danas karakteriše duboka podijeljenost po vjerskoj, političkoj, nacionalnoj i socijalnoj osnovi.
Safet Krlić, vlasnik džins konfekcije “Kasaba”, kaže da je kriza dobro uzdrmala i industriju džinsa.
“Godinama je džins hranio Novi Pazar, imali smo više od 500 manjih i većih pogona džinsa i obuće, preživjelo nas je manje od stotinu, u nedostatku kupaca i mi jedva opstajemo”, priča Krlić i dodaje da se država trudi da im pomogne, ali sa zakašnjenjem i često na pogrešan način.
Ismet H., vlasnik jednog zatvorenog pogona džinsa, ne krije da je i sam olako trošio i da sada jedva preživljava prodajući kineske krpice na ulici.
“Eh, da nam je ponovo vratiti Slobodana Miloševića, u njegovo vrijeme ovdje je sve cvjetalo, radilo se, izvozilo, gradilo… Imalo se para i za noćne provode i slatki život, bilo je to vrijeme sankcija koje smo mi uspješno rušili i gradili našu džins imperiju”, prisjeća se Ismet, dodajući da ih je stigla ona narodna kletva “dabogda imao, pa nemao”.
Poznati novopazarski proizvođač džinsa, vlasnik kompanije “Stig” i potpredsjednik Asocijacije tekstilaca ASTEKS Tigrin Kačar vjeruje da još sve nije propalo i da sandžačka privreda može da oživi.
“Evropska unija je naša šansa, izvozom u Evropu mogli bismo da uposlimo naše pogone i radnike. Posao poznajemo, radnike imamo, kvalitetom se ponosimo. Što Srbija bude bliža Evropi, naše šanse za uspjeh su sve veće. Izvozimo i u Rusiju i Belorusiju, okušaćemo se na još nekim istočnim i možda arapskim tržištima” optimista je Kačar.
Hodže “plaše” kapital
Svađe i podjele u Islamskoj zajednici i neodmjerene izjave nekih vjerskih lidera stvaraju loš ambijent u Sandžaku i tjeraju investitore iz ovog dijela Srbije. Niko, pa ni Bošnjacima privrženi Turci, neće da ulaže novac u područje koje je stalno u nekim trvenjima, a nerijetko i u obračunima u kojima je potezano i vatreno oružje, tvrde lokalni privrednici.
Ipak, gradonačelnik Meho Mahmutović je optimista i vjeruje da će ipak prevladati razum i da će strani ulagači doći i u Novi Pazar, Sjenicu, Tutin, Priboj i Prijepolje. Nezavisne novine