VRŠAC, Oglasna tabla u Osnovnom sudu u Vršcu postala je premala za sva sudska rješenja o prinudnoj prodaji pokretne i nepokretne imovine Vrščana.
Naime, velika dugovanja građana za struju, komunalije, usluge mobilne telefonije, kao i neisplaćene rate za kredite raznim bankama, dovelo je mnogo porodica u nezavidnu situaciju.
Oni su morali da prinudno stave imovinu na doboš, kako bi pribavili novac za isplatu svih potraživanja. A tada su troškovi još veći, jer dužnik mora da plati i sve troškove suda i advokata.
Samo u prošloj godini, putem sudske licitacije, prodato je desetak stambenih objekata dužnika, a sud je organizovao i mnogo više prinudnih prodaja automobila, poljoprivrednih mašina, namještaja… Trenutno je u procesu 7.541 predmet, a pojedinačni dugovi variraju od nekoliko hiljada dinara, do više miliona.
Cveta Kajević – Grubišić, vršilac dužnosti predsjednika vršačkog suda, kaže da su najviše zahtjeva za prinudnu naplatu podnijei fiksni i mobilni operateri (oko 2.000), što ukazuje na to da građani često nepotrebno troše više nego što mogu da plate.
Međutim, neki zbog nemara, a neki zato što stvarno nemaju novca, ne plaćaju ni račune za struju i komunalije. Zbog toga je elektrodistribucija podnijela oko 1.700 zahtjeva za prinudnu naplatu, dok je Društveno komunalno preduzeće „Drugi oktobar“ podnijelo oko 1.000 zahtjeva, s obzirom na to da su njihova ukupna potraživanja oko 400 miliona dinara (građanstvo i privreda zajedno).
“Prodaja nekretnina je posljednji potez za namirenje potraživanja povjerilaca. Cilj ni jednog postupka, pa ni izvršnog, nije u tome da se nekome proda imovina. Uvijek se trudimo da se ti postupci naplate u novcu, jer je to najbezbolnije za sve strane. Čak i ako se, u krajnjem slučaju, proglasi prodaja pokretne i nepokretne imovine, ukoliko dužnik u međuvremenu isplati dug u novcu, onda se prodaja obustavlja”, naglašava Kajević-Grubišić.
Ona kaže da prve licitacije, uglavnom, nisu posjećene, ali da svaka „roba“ nađe svog kupca. “Novcem od prodaje se podmiruje osnovni dug sa kamatama, kao i troškovi svih koji su bili angažovani u tom predmetu. Ono što ‘pretekne’, vraća se dužniku”, dodaje v.d. predsjednika suda.
Međutim, postavlja se glavno pitanje – kako je došlo do svih tih dugova, s obzirom na to da Vršac važi za jedan od ekonomski najstabilnijih regiona u Srbiji? Nemar, ili nemaština?
Prosječna plata Vrščana u oktobru prošle godine bila je 40.252 dinara (bez poreza i doprinosa), što je za koji procenat više i od republičkog prosjeka. Međutim, taj prosjek „vade“ visoke plate u dvije-tri uspješne firme, dok realna slika kaže da građani sve teže žive, a to se ne može vidjeti u statistici.
Gruba procjena je da mještani tog južnobanatskog grada duguju nešto manje od milijardu dinara. Na to je, između ostalog, uticala i velika stopa nezaposlenosti, jer čak 11.019 stanovnika nema način kako da zaradi novac, a da se živi – mora.
Cveta Kajević-Grubišić kaže da se neki podnosioci zahtjeva prinudne naplate žale na dugotrajnost procesa, ali pojašnjavaju da je od 12 sudija, koje pokrivaju opštine Vršac, Bela Crkva i Plandište, samo jedan – izvršni. Međutim, i u takvoj situaciji izvršni sudija Bogica Zarkula, sa dva pomoćnika, prošle godine je završio 4.000 predmeta. “Zbog nesrazmjernog broja predmeta broju sudija, podnijeli smo zahtjev da nam dodjele još bar dvoje sudija. Nadamo se da će nam izaći u susret”, kaže v. d. predsjednika Osnovnog suda. Novosti