BEOGRAD, Jedanaest njihovih protiv jedanaest naših! Bar za trenutak, u tih mjesec dana odmjeravanja na jugu Afrike, svi smo jednaki. Šansa za pobjedu ne mjeri se veličinom i bogatstvom nacije, loptanje pruža nadu svima. Fudbal baš zato s lakoćom osvaja nove prostore, čitave kontinente, šireći se uspješnije od bilo kojeg drugog sporta.
Svake četvrte godine, otprilike u ovo doba, poraste prodaja televizijskih aparata, kafići naručuju nekoliko puta veće količine piva, šefovi po firmama brinu kako će do sredine jula održati radnu disciplinu… O čemu bi danas moglo i da se razgovara ako ne o Mundijalu, sve drugo unaprijed je osuđeno na dosadu i neuspjeh.
Šta je to što fudbalskoj lopti daje moć da se svi u trenu pretvore u fudbalske selektore i sportske fanatike, potisnu svakodnevne probleme, podgrjeju nacionalne osjećaje i obnove riječi himne svoje zemlje? Zašto svi, uključujući i nas u Srbiji, žele da vide, čuju, osjete, da pripadaju tom svijetu fudbala?
– Godinama smo bili zatvoreni, na svim poljima, a sada smo deo svetske igre, u samom središtu. Otuda posebno interesovanje za ovo prvenstvo. Praćenje fudbala, potpuna posvećenost događajima u Južnoj Africi, neka je vrsta nadomešćivanja našeg svakodnevnog jada – kaže sociolog Ratko Božović. – Tu je još nešto: fudbal je sport u kojem moraju da se poštuju pravila. A u sredini gdje je sve dozvoljeno, bogatoj prljavim igrama i bez reda, prirodno je da se teži igri koja ima čvrsta pravila.
U početku su imućni dolazili da gledaju ovu igru siromašnih, danas su na terenu bogataši za koje navijaju ljudi (polu)praznih džepova. A ovo svjetsko prvenstvo igra se baš na tlu najsiromašnijeg kontinenta. Ukupna dvogodišnja primanja svih koji su na stadionu gledali Mesija, 60.000 navijača, ravna su jednom njegovom ugovoru sa Barselonom (250 miliona evra).
Novac koji se danas vrti u fudbalu, direktno (preko ugovora i premija) ili posredno (preko kladionica i TV prava) prevazilazi sve do sada poznato za bilo koji sport u bilo kom vremenu. U samo dvije lige, engleskoj i njemačkoj, za jednu sezonu obrne se 4,28 milijardi evra. A ako se uračunaju i djelatnosti pijavice (sportska oprema, ugostitelji…) onda fudbal u privredi Njemačke učestvuje sa 5,1 milijaru evra. Poređenja radi, sve što je Srbija prošle godine izvezla vrijedi 6,92 milijardi evra.
– Zabava, u koju spada i sport, deo je sjajno organizovanog posla. To više nije individualna potreba, jer teško iko može da se odupre mehanizmima tehnološki i organizaciono fenomenalno pripremljene industrije zvane fudbal – objašnjava psiholog Prvoslav Plavšić. – Kada se uzme u obzir sve što ga prati, vidjećemo da je igra tek mali njegov dio. Sport, fudbal pogotovo, samo je povod da se obrne mnogo novca.
Ovogodišnji osvajač „Zlatne boginje“, trofeja namjenjenog šampionu, dobiće i „novčani bonus“ – 30 miliona dolara.
Obični navijači o finansijskoj strani ne razmišljaju. Znojenje dlanova dok se sluša nacionalna himna prije početnog udarca na susretu u kojem ćemo pokušati da pobjedimo vjekovnog neprijatelja ili one koji su nas izdali kad je bilo najvažnije, ni u jednom sportu nije tako intenzivno kao prije fudbalskog meča. Ako izgubimo u hokeju, to je sport, ako izgubimo u fudbalu, to je nacionalna tragedija.
– Igrači su predstavnici država, nade u pobedu. Pokretač svega je vera da smo deo sveta, da smo i mi relevantni, ravnopravni sa svima – kaže profesor Božović. – Otuda je naša želja za pobjedom jaka. Ipak, moram da primjetim da je u pitanju i pretjerivanje. Nema ravnoteže između onoga što se zaista dešava oko nas, jer ta svjetska igra ne može biti zamjena za sve ostalo. Iluzija je, naravno, da se spas može naći u igri. Za mnoge narode Svjetski kup ima obezbjeđeno mjesto u kolektivnoj memoriji. Nacionalno jedinstvo koje se tada postiže može se uporediti samo sa onim stvorenim tokom rata ili poslije prirodnih katastrofa.
Gotovo kao nova religija. Nije vjerovatno slučajno što je FIFA zabranila ispoljavanje bilo kakvih religioznih osjećanja ili uvjerenja na terenu. Kažnjavaće se igrač koji se poslije postizanja gola, prije pucanja penala ili prilikom ulaska u igru – krsti, baš kao i onaj koji slaveći padne na kolena u pravcu Meke. Fudbalski gospodari ne žele odmjeravanje čiji je Bog jači, kada je za njih već najjača – „Zlatna boginja“.
Srbija je u fudbalski dio vrha svijeta, među 32 „izabrana“ tima, ušla. Bar privremena satisfakcija za sve one „klubove odabranih“ pred čijim ćemo vratima još dugo čekati.
– I inače smo skloniji kolektivnim sportovima, a fudbal svakako zauzima posebno mesto – stav je Plavšića. – U ovom slučaju, sistem se bori sa sistemom. Pojedinac je u funkciji tima. Za nas je važno još nešto – prvi put učestvujemo pod imenom Srbija. Bili smo plavi, sada smo crveni.
Navijači godine svog života broje prema tome koliko su svjetskih prvenstava odgledali. Ovaj mjesec fudbalskog ludila tek je počeo…
Basnoslovna zarada i ogromni gubici
Dok se najvećim prihodima od Svjetskog prvenstva nadaju proizvođači sportske opreme, ali i industrija piva i bezalkoholnih pića, direktori kompanija i javnih preduzeća već su u problemima zbog smanjene produktivnosti i odsustvovanja sa posla.
U Džakarti, prijestonici Indonezije, zaposleni u državnim službama su upozoreni da će im plate biti umanjene ukoliko budu kasnili na posao tokom Svjetskog prvenstva. Oko 80.000 funkcionera je obavješteno da će im biti skinuto pet odsto od plate za svaki dan kašnjenja. Prijeti se i – otpuštanjem.
Na drugoj strani svijeta, u Hondurasu, svjesni su da kaznama neće postići mnogo. Uredbom vlade 200.000 zaposlenih u javnom sektoru dobilo je dozvole za gledanje utakmica nacionalnog tima tokom radnog vremena. Ministar Afriki Madrid je poručio zaposlenima da ne moraju da dolaze na posao u srijedu prije deset sati, dok se ne završi meč Honduras – Čile.
„Adidas“, najveći evropski proizvođač sportske opreme, predviđa rekorde u poslovanju.
– Mi smo broj jedan kada se radi o fudbalu i očekujemo 1,3 milijarde evra od prometa artikala vezanih za ovaj sport – kaže prvi čovjek „Adidasa“ Herbert Hajner.
Na turniru u Južnoj Africi „Adidas“ je opremio 12 nacionalnih timova. Poređenja radi, u Njemačkoj 2006. imao je pod ugovorom samo šest ekipa.
A u Engleskoj već su izračunali: šampionat će ekonomiji ove zemlje, zbog smanjene produktivnosti prouzrokovane pričanjem o fudbalu i praćenjem istog, donijeti štetu od milijardu funti!
Posmatrači
Tokom ovog prvenstva planeta će biti najbliža „kolektivnom činu gledanja“ nekog događaja. Era Interneta učiniće da TV ekrani ne budu jedino mjesto gdje će se mečevi pratiti, a pojedine zemlje prvi put omogućiće i prenos u 3D tehnici.
Svjetsko prvenstvo 2006. godine bilo je najgledaniji medijski događaj do sada – u prosjeku je 95 miliona gledalaca pratilo svaku od 64 utakmica. Očekuje se da ovo obori rekord. Novosti
