BEOGRAD, Građani Srbije platili su 34 miliona dinara za ručkove i prenoćišta sindikalnih aktivista na željeznici.
Ne zna se tačno koliko je od ove sume otišlo na hranu, a koliko na spavanje, ali za ovaj novac se moglo u prosjeku platiti oko 10.000 noćenja ili 34.000 večera.
Bilo bi smješno da nije tužno, jer siromašni građani finansiraju ovu lakrdiju pred kojom svako rukovodstvo Željeznica žmuri, a za uzvrat za sve postupke ima podršku sindikalnih lidera.
Zna se pouzdano da su sindikati 2008. godine za svoje djelatnosti potrošili oko 357 miliona dinara ili nešto manje od četiri miliona evra. Ne zna se koliki im je bio ceh prošle godine, ali je poznato da su za smještaj i ishranu u Beogradu, Vrnjačkoj i Vranjskoj banji, ali i ljetovanja u Crnog Gori i Grčkoj potrošili najmanje tridesetak miliona više nego što je bilo dozvoljeno. Niko od nadležnih ne zna da li je novac stvarno potrošen ili je riječ o naduvanim fakturama.
Sumnju podgrijeva i to što su sindikati dozvoljene troškove prekoračili u objektima Želturista, firme koja je od 2005. godine pod kontrolom Vlade Srbije i od tada se bezuspješno sprema za privatizaciju.
Ali uspješno je bilo u poslu naduvavanja troškova rekreativnih odmora radnika Želvoza u privatnim hotelima u Vrnjačkoj banji.
Zbog sumnje da su na ovaj način oštetili Želturist i Želvoz za oko 70 miliona dinara, u zatvoru su od septembra bivši rukovodioci ova dva preduzeća, sindikalci i vlasnici privatnih hotela. Svi bi polovinom marta mogli da budu na slobodi jer ističe zakonski rok za trajanje pritvora, a predmet je i dalje u fazi istrage.
Želturist je početkom decembra prošle godine od Željeznica zatražio regulisanje nenaplaćenih usluga za nekoliko desetina miliona dinara.
Najveći dug nastao je zbog smještaja i ishrane u objektima Želturista, prije svega, u Hotelu „Beograd“ koji je „sindikalna baza“ i u kome se začne i završi mnogo „sindikalnih aktivnosti“. Željeznice su zbog astronomskih troškova koji su do 8. jula 2009. već dostigli 25 miliona dinara ili isti iznos kao u 2008. obavijestile Želturist da su sindikati od 8. jula obavezni da sami plaćaju hranu, ali je dug povećan za još 9,6 miliona.
Želturist je tražio od Željeznica i pokrivanje duga od 17 miliona jer je „zbog velikog interesovanja radnika Željeznica“ podijeljeno više vaučera nego što je predviđeno ugovorom za ljetovanje u Crnoj Gori (Plavi horizonti) i Grčkoj, i smještaj u Vrnjačkoj i Vranjskoj banji. Ni Željeznice ni Želturist nemaju odgovor ko je odobrio povećanje broja vaučera, ko ih je podijelio i ko ih je i da li ih je iskoristio.
Na kraju, Željeznice ne žele da odgovore kako će spriječiti nekontrolisano trošenje sindikata, braneći se da je riječ o samostalnim pravnim licima koja mogu da prave dugove, a članstvu podnose račune. Ćutanje zabrinjava ako se zna da ovo nisu prve pritužbe na sindikate, prije svega na četiri reprezentativna, čiji su članovi podizali ogromne domaće, ali i devizne dnevnice.
Samo za devet mjeseci prošle godine ovi sindikati potrošili su 26.000 evra na ime deviznih dnevnica. Blic